Počelo je sa fizičkim progonom neistomišljenika što svakako podsjeća na ne tako davne komunističke i fašističke progone.
Hoće li nas početi i ubijati?
Borba za društveno prihvaćanje seksualne orijentacije LGBT osoba pretvara se u agresivnu političku borbu za što, za koja prava?
Ustavna i zakonska prava imaju kao i svi ostali građani. Istanbulskom konvencijom unijeli su rodnu ideologiju u zakonodavstvo svih zemalja koje su je prihvatile.
Pogledajmo svaki zakon ima ugrađen članak o rodnoj neutralnosti izraza
Zakon o vatrogastvu NN 125/219
Zakon o registru birača NN 98/2019
Zakon o protuminskom djelovanju NN 98/2019
Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola NN 98/219
Priznata su im prava u životnom partnerstvu, posvajanju djece, i kao što se vidi u svim ostalim vidovima ljudske djelatnosti.
Zašto onda tako agresivan pristup sa gay paradama, sa isticanjem zastava, sa nametanjem samo njihovog načina života?
Sve više izbija na površinu njihova netolerancija prema drugima i drugačijima od njih. Sve to upućuje na njihovo jednoumlje i diktaturu, koja podsjeća na ne tako davnu jugokomunističku diktaturu.
Od legitimne borbe homoseksualnih skupina za svoja prava, protiv diskriminacije i nasilja, do konformizma i „gay fašizma“!
Tanka se crta čak i unutar te populacije lako prijeđe kada se demokratski ideali jednakosti zamijene, kao u totalitarnim društvima, radikalnim i nasilnim brisanjem razlika među osobama i društvenim skupinama i uvijek u materijalnoj koristi. Zabrinjavajuće je da gay aktivisti uime borbe za prava različitost, zapravo brišu razlike kako bismo svi postali isti (homo). Upravo taj radikalni jednakosni sindrom stoji u korijenima gay fašizma koji ovih dana pokazuje svoje raskošno lice po zagrebačkim ulicama, a očituje se po napadima na inicijativu U ime obitelji, uz gromoglasnu šutnju nevladinih udruga za ljudska i ženska prava, kao i državne vlasti, koja ni izdaleka ne pokazuje toliku revnost prema ovim žrtvama nasilja.Policija mora čuvati Hod za Život, zbog prijetnji i agresivnosti LGBT populacije.
Ovogodišnji zagrebački Prajd to potvrđuje, a u dijelu konformizma i materijalne koristi cilj im je od gradske vlasti ishodi neki prostor. U tome naravno sudjeluje i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji je nedavno najavio početak preuređenja derutnog industrijskog kompleksa Paromlin u multifunkcionalni društveno-kulturno-obrazovni centar. Do sada se Paromlin spominjao kao lokacija nove zgrade Gradske knjižnice Natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja kompleksa Gradske knjižnice na prostoru Paromlina proveden je početkom 2019. godine, a u realizaciji projekta vidjeti će se koliko će tu prostora dobiti LGBT udruge.
Primjeri koji potvrđuju nasilje gay populacije i kako ih mediji prezentiraju:
- Dvojica vandala pokušala strgnuti duginu zastavu. Slučajno ih snimile kamere pa su dali petama vjetra. A onda je sve vidjela i policija:
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dvojica-vandala-pokusala-strgnuti-duginu-zastavu—652207.html
- Priveden zbog oštećenja LGBTQ zastave. S obzirom da je kazneno djelo počinio iz niskih pobuda, muškarac je po dovršetku kriminalističkog istraživanja u večernjim satima 2. lipnja priveden u pritvorsku jedinicu PU istarske. Eto nisu ga mogli zatvoriti po drugoj osnovi, pa su konstruirali“ niske pobude“ Tako je meni Faktograf napisao za članak o komunističkim zločinima da je „osjetljiv sadržaj“, jer nisu mogli naći nikakvu drugu netočnost. Je li to primjereno u demokratskom društvu? Naravno da nije!
- Gay Pride zabranio duginu zastavu s Davidovom zvijezdom jer je “uvredljiva”. Diskriminacija je očita, a LGBT populacija bori se protiv diskriminacije!?
- Gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević, povukao je već izdanu dozvolu za isticanje barjaka Hoda za život. Time je pokazao ogromno licemjerje, jer je tu odluku opravdao neslaganjem sa Hodom za život:„Gradonačelnik Tomašević ne slaže se s ciljevima Hoda za život i ne može biti pokrovitelj takvim događajima, što je jasno govorio i za vrijeme kampanje za izbor gradonačelnika, zaključuje se u odgovoru iz Ureda gradonačelnika“
Po tome je pokazao samovolju i autokratski način vladanja, što je kratak put u diktaturu! Zastave ne znače i pokroviteljstvo. Pokazao je da on nije gradonačelnik svim građanima grada Zagreba, nego samo svojim istomišljenicima! Je li to demokratski? Nije, to je teror i diktatura, jer nameće svoj svjetonazor kao jedini prihvatljiv, svim zagrepčanima i ne dopušta drugima da iskažu svoje mišljenje.
Nakaradna gay parada i zastave duginih boja, doslovno nas siluju iz svih medija, a zastavu Hoda za život zabraniti? Novi totalitarizam!
- Organizacija civilnog društva “Status M”, provodi program uvođenja rodne ideologije u vrtiće, zajedno s pedagoškim odsjekom Filozofskog Fakulteta u Zagrebu i nekim vrtićima. Djecu 3-6 godina misle učiti LGBTQI+ propagandi. Kako slobodno ulaze u vrtiće i fakultete, očito je da imaju potporu Vlade Republike Hrvatske. Znači, nema mjesta za djecu u vrtićima, ali ima novca za programe indoktrinacije djece teškim morbidijama i perverzijama od najranije dobi.
Imaju li roditelji pravo izbora? Opet nametanje prisilom.
Postavlja se pitanje po kojoj su zakonskoj osnovi postavljene zastave duginih boja?
“Narodne novine” br. 29/94 na dan 11.4.1994, definiraju samo postupanje za zastavu Republike Hrvatske.
http://www.glas-slavonije.hr/326113/11/Zastava-duginih-boja-sve-vise-drzavnih-sve-manje
O ostalim zastavama odlučuju gradski Uredi za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
Pokazujući stalno golemu dozu netrpeljivosti, skrivajući se iza tolerancije, nasrću ne samo na volontere već i na istaknute javne osobe i sportašice, samo zato što su, zamislite, u demokratskom društvu, izrekli svoje mišljenje. U maniri srednjovjekovne inkvizicije izvršili su pritisak i na sponzore Blanke Vlašić jer podržava referendum koji teži da se u Ustav unese da je brak zajednica muškarca i žene. Zalagati se za vrijednosti obitelji kao zajednice muškarca i žene ne znači, u demokratskim i pluralnim društvima, osporavati drugima njihove vrijednosti, pa ni LGBT populaciji. Oni su ipak sami sebi najveći neprijatelji, nikakvi «homofobi» i «religijski mračnjaci», baš zbog metoda kojima agresivno nameću svoj način života, ne pokazujući nimalo poštovanja prema milenijskoj tradiciji hrvatskog naroda kada su posrijedi pitanja vezana uz brak i obitelj.
Svjedoci smo medijskog linča lijevo-liberalnog političkog spektra zajedno sa vladajućima prigodom spaljivanja krnje u Imotskom u liku istospolnog para, gdje nam vladajući nameću svoj svjetonazor tužbama, sa pozicije sile, koju nije upotrebljavala za maškare ni yugokomunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji.
Spektakl, na stadionu Dinamo u Zagrebu, koji službeni mediji nisu prenosili, koji ni sa 50 tisuća sudionika nije zaslužio medijsku pozornost vladajućiih, dokaz je medijskog terora LGBT populacije čija gay parada sa 8 tisuća sudionika privuče pažnju vladajućih i njihovih medija.
Zar su tih 50 tisuća sudionika sa stadiona Dinama građani drugog reda u državi Hrvatskoj?
Ideološki su totalno zastranili sa nametnutom Istanbulskom konvencijom, kojom se pod maskom zaštite žena od zlostavljanja uvela rodna ideologija i gay populaciju. Ta gay populacija kao manjina, agresivno nameće nama većini svoj svjetonazor, jer ako mi većina taj njihov svjetonazor ne prihvatimo, oni su odmah ugroženi. Ista politika ugroženosti koju provode i velikosrbi da bi vladali nad nesrbima.
Isplati se ta ugroženost, prolazi kod vladajućih! U ime te ugroženosti većina bi trebala čuvati ugrožene manjinske skupine” kao zjenicu oka svoga” ? A ustvari ugrožena je većina, jer većina nema pravo iskazati svoj stav, nema pravo na svoje mišljenje, nema pravo na performanse i antigay-parade ( hod za život, na pr), nema čak ni pravo na karnevalski izbor koga će na kraju spaliti, što nikada nije bilo sporno u povijesti karnevala!
Po Ustavu RH svi imamo ista prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi smo pred zakonom jednaki. Po čemu onda manjinska gay populacija ima veća prava od većinskog djela populacije, ako svi imamo ista prava i obveze?
Po kojim kriterijima lik kardinala Bozanića smije goriti ( nitko ne prijeti tužbom) , a lik istospolnih partnera ne smije (podnosi se tužba protiv organizatora)?
Po kojim kriterijima zastave duginih boja se mogu vijoriti, a Hoda za život ne mogu?
Zbog čega se hrvatske zastave mogu nekažnjeno paliti i trgati , a zastave duginih boja ne smiju, nego se to čini iz niskih pobuda!?
Nisu ugroženi pripadnici LGBT populacije, sa njihovom agresivnošću upravo oni ugrožavaju brak i obitelj kao osnovnu i temeljnu društvenu zajednicu.
To je ustvari dio apsurda i kontradiktornosti u koju je upala gay populacija; bore se protiv Crkve i njenog vrijednosnog sustava, transparenti jasno ukazuju, znači protiv braka muža i žene i obitelji kao takve, a istovremeno se bore za prava koja je ta ista Crkva ustanovila; brak i obitelj. Upravo zbog toga bi trebali iskazati minimum poštovanja prema instituciji Crkve i tisućljetnoj kulturi koja na njoj počiva.
Sveti Otac Franjo nerijetko je govorio o opasnostima rodne ideologije u svojim govorima i audijencijama. Evo neke od tih izjava u kojima Sveti otac Papa govori o opasnostima te “nove ideološke kolonizacije” koja razara obitelj kao osnovnu društvenu zajednicu, čije su glavne žrtve danas brak između muškarca i žene i njihova djeca;
“Veliki neprijatelj braka je rodna ideologija. Danas vlada svjetski rat protiv braka. Ne vodi se pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije! Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio.” Govor svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima u Gruziji, listopad 2016.
“Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija… I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj… Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. Stoga štitite svoje obitelji!” Susret s obiteljima u glavnoj sportskoj areni u Manili na Filipinima, siječanj 2015.“U Europi, u Americi, u Latinskoj Americi, u Africi, u nekim azijskim zemljama, postoje prave ideološke kolonizacije. I jedna od tih – kažem to jasno s ‘imenom i prezimenom’ – je rodna ideologija! Danas se djecu – djecu! – u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno. Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet takvim-i-takvim, a mi činimo protivno.” Susret s poljskim biskupima, Krakov 27. srpnja 2016.
“Djeca imaju pravo odrastati u obitelji s ocem i majkom koji će im osigurati odgovarajući okvir za odrastanje i emocionalno sazrijevanje. Za većinu nas obitelj je glavno mjesto gdje započinjemo „udisati“ ideje i vrednote i razumjeti naše sposobnosti za vrline i milosrđe… Ne upadajmo u zamku ideoloških koncepata. Obitelj je antropološka činjenica, ne možemo je opisivati s konceptima ideološke prirode koji će biti relevantni samo jedno kraće vrijeme, a onda će nestati iz povijesti. Ne možemo govoriti danas o ‘konzervativnom’ ili ‘progresivnom’ konceptu obitelji. Obitelj je – obitelj! Ne može biti definirana ideološkim kategorijama.” Govor na otvaranju konferencije o komplementarnosti muškarca i žene, studeni 2014.
Situacija do koje je došlo još više žalosti kad se uzme u obzir ozbiljnost fenomena nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je nažalost u zabrinjavajućem porastu u Europi te koji, uz jednoglasnu osudu zahtijeva povezivanje svih nastojanja u sprječavanju uništavanja života i brigu o žrtvama i njihovim obiteljima.
Hod za život miroljubivi je hod za svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti, za zaštitu nerođene djece i njihovih majki, te zaštitu svake ljudske obitelji. Kome to smeta život i obitelj? Tko se ne bori za život? Zar život nije univerzalna vrijednost?
Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**