Prije svitanja 26. lipnja 1991., samo nekoliko sati nakon što je Sabor donio odluku o osamostaljenju Hrvatske, hrvatski Srbi organizirali su niz oružanih napada na području Banovine. Cilj je bio protjerati Hrvate s područja općina Glina, Hrvatska Kostajnica i Dvor na Uni. Najsilovitiji napad zbio se na policijsku postaju u Glini koju su pobunjenici nekoliko puta neuspješno pokušavali osvojiti još od rujna 1990.
Sve je bilo pomno planirano, a proglašenje samostalnosti poslužilo je kao povod. Prema policijskim procjenama, glinski su Srbi u nekoliko mjeseci prikupili od JNA približno 2000 komada vatrenog oružja. Dobro naoružani, pokrenuli su napad na policijsku postaju i presjekli komunikaciju opkoljenima.
Napadnuti policajci ostali su bez pomoći te su se nakon višesatnog okršaja predali. Ipak, brzom intervencijom snaga za posebne namjene ATJ Lučko i policajaca iz Siska policijska je postaja oslobođena je. Na novonastalu situaciju reagirala je JNA razmjestivši po Glini oklopne snage, zbog čega su srpski teroristi zadržali veći dio grada, a hrvatske snage kontrolirale su postaju, nekoliko okolnih zgrada i ulica. Bio je to otvoreni ratni obračun u kojemu su hrvatske snage pretrpjele gubitke; poginuo je policajac Tomislav Rom, ranjena su šestorica njegovih kolega, a srpski agresor je zarobio 14 pripadnika policije.
Zarobljeni policajci odvedeni su u logore na Banovini i u Knin gdje su bili zlostavljani i nakon nekog vremena razmijenjeni. Gubitke je imala i suprotna strana; poginula su tri pobunjenika, a ranjeno ih je 13.
Zanimljivo, zbog intervencije hrvatskih specijalaca u Kninu je zasjedala vlada takozvane Krajine koja je taj čin ocijenila kao agresiju Hrvatske na svoju tvorevinu. Nakon terorističkog napada pobunjeni Srbi pokrenuli su val pljački diljem glinske općine. Konačna okupacija Gline i policijske postaje dovršena je 27. srpnja 1991. u sklopu operacije Žaoka kojom je zapovijedao ratni zločinac Dragan Vasiljković.
M.M.