U travničkom naselju Kalibunar u neposrednoj blizini raskrižja na magistralnoj cesti M-5, prekoputa istoimene džamije osvanuo je mural Mehmedu Alagiću čije ime Hrvatima Srednje Bosne izaziva jezu u kostima.
Riječ je o generalu Armije BiH i zapovjedniku Trećeg korpusa koji je poznat po počinjenju cijelog niza gnjusnih ratnih zločina nad Hrvatima Bugojna, Busovače, Kaknja, Maglaja, Viteza, Travnika, Varoša, Žepče i Zenice. Alagić kojem su njegovi sunarodnjaci odali počast muralom, također je bio jedan od glavnih ratnih zapovjednika koji se sumnjiči za granatiranje Viteza tijekom hrvatsko- muslimanskog rata, kao i za stravičan pokolj u Buhinim Kućama kod Viteza, donosi dnevno.hr.
Mudžahedinska jedinica “Gerila” prednjačila u zločinu nad Hrvatima u Buhinim Kućama.
Podsjetimo, u prigradskom naselju Viteza Buhine Kuće je 27 Hrvata zarobljeno na spavanju bez pružanja otpora, nakon čega su ih pripadnici Armije BiH mučili, a potom i ubili. Žrtve su ubijene rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem, razapinjanjem na križ. U zločinima su se istakli počinitelji iz Malina, Moševice, Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Ranjeno je 35 ljudi, 17 civila je nestalo, a 13 žena je odvedeno u logor u susjedno mjesto Sivrino selo, gdje su mučene. Među ubijenima je bilo i djece, a najmlađi je bio 2-godišnji Danijel Grbava
Preminuo je prije odluke Haaga
Tužiteljstvo u Haagu vjeruje da su glavni izvršitelji zločina koji su slušali naredbe Mehmeda Alagića bili Mudžahedini, staromuslimanski borci poznati po ostavljanju krvavih tragova u BiH. Ipak, za travničke Bošnjake, Alagić kojeg nazivaju “legendarnim” je heroj bez premca, a lokalni mediji vijest o muralu prenijeli su s neskivenim oduševljenjem.
“Travničani su ovom gestom pokazali da nisu zaboravili legendarnog generala trećeg i sedmog korpusija ARBiH”, navode u vijestima, za razliku od hrvatskih i srpskih portala koji ovaj potez nazivaju – sramotnim.
Mehmed Alagić je rođen 1947. godine u selu Fajtovcima (Sanski Most). Nakon rata je na vlastiti zahtjev demobiliziran i umirovljen te se prihvaća dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika Općine Sanski Most. Preminuo je 7. ožujka 2003. godine, samo nekoliko dana prije nego je u Hagu trebala biti održana predstatusna konferencija o njegovu slučaju.
G.S.
