Nuštar, veliko slavonsko selo između Vinkovaca i Vukovara, postalo je poznato u Domovinskome ratu jer je bilo poprište velikih bitaka, mjesto herojskog otpora, mjesto tenkovskih bitaka i zločina srpskog agresora nad civilima. Nuštar je bio u okruženju srpskih sela, pobunjenih Srba (četnika).
Hrabri branitelji tog istočnoslavonskog mjesta uspjeli su obraniti “vrata Hrvatske” čime su ušli u legendu.
“Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar.”, prisjeća se jedan od svjedoka.
Granatiranja sela počela su u srpnju i nisu prestajala mjesecima. Selo je bilo razrušeno i spaljeno. Nakon sloma obrane Cerića (2. listopada) agresor se usmjerio na Nuštar.
Malo mjesto između Vinkovaca i Vukovara do 1991. godine bila je mirna slavonska općina okružena rijekom Vukom i plodnim njivama. Idilu života u Nuštru prekinule su agresorske granate; 2. svibnja 1991. za stanovnike Nuštra sve se promijenilo. Nuštru će uslijediti teški dani, ali i ulazak u legendu. Nuštar, ponosno ističu njegovi mještani, nikad nije osvojen. Donosimo vam priču o pomalo zaboravljenoj bitci Domovinskog rata – bitci za Nuštar.
Ovo slavonsko mjesto sa 6000 stanovnika ovih dana obilježava Dan obrane i Dan općine. Nuštarci i dvadesetak godina nakon završetka borbi pokušavaju zaliječiti ratne rane. Iako ih Dan obrane i Dan općine podsjećaju na teške ratne trenutke, Nuštarci odaju počast onima koji su najzaslužniji što slobodno koračaju ulicama svog mjesta.
Prva nuštarska krv u Domovinskom ratu prolivena je 2. svibnja 1991., prisjećao se prof. Stanko Leko u svom tekstu o teškim nuštarskim danima. Iz zasjede su ubijeni policajci Stipan Bošnjak i Zdenko Perica, zajedno sa još desetoricom u Borovu selu. Stanovništvo mjesta počelo se osipati. Naoružali su se lovačkim puškama, kalašnjikovima rezervne policije, protuoklopnih sredstava nisu imali. Početkom lipnja formiran je prvi vod Zbora narodne garde. Prve granate došle su u srpnju. Nuštarci se nisu predavali, mnogi su ostali braniti svoje ognjište. Situacija je bila iznimno teška; okolna sela sa većinskim srpskim stanovništvom pružila su utočište četničkim hordama iz Srbije. Nuštar je u listopadu 1991. pretrpio strašna razaranja, a posebno su ubojite bile bombe “krmače”. Nekoliko stoljetnih šokačkih kuća je zauvijek nestalo. “Rušili su nam štagljeve, štale i trijemove, sve ono što smo najviše voljevi, gdje smo rasli, zaljubljivali se, ženili i umirali”, svjedoči Grgo Krajina. Padom dva kilometra udaljenog Cerića, agresor se približio na puškomet. Prvi tenkovski napad uslijedio je 3. listopada.
„Prvi tenkovski napad iz smjera Marinaca počeo je u popodnevnim satima 3. listopada. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici – branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84. Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba.“
5. listopada 1991. bio je dan najžešćega napada na mjesto i dan velike pobjede ZNG-a (HV-a).
Nuštar je napala 252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim četničkim postrojbama. Selo je branilo oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi.
Agresor je tenkovima ušao u selo i uništavao sve na što je naišao. Dio tenkova je zaustavljen (onesposobljen), ali su ih nadomjestili novi. U poslijepodnevnim satima u borbu su se uključila i dva hrvatska tenka T-55. Uslijedio je protuudar i neprijatelj je vraćen na polazne točke napada. Nuštar je bio obranjen uz veliku cijenu.
Neprijatelj je iz smjera Marinaca uspio osvojiti položaj Zidine. Napad na Nuštar počeo je u popodnevnim satima u dva pravca. Hrabri branitelji uništili su moderni T-84, dva tenka uspjela su se povući. Uništen je i jedan transporter. Cijena napada bila su dva ubijena mještanina koji su ubijeni pri povlačenju neprijatelja. Iduća dva dana četnici su atriljerijskom paljbom uzvraćali za gubitke; bačena je i aerosolna bomba. Više nije bilo kuće na kojoj ratna stradanja nisu bila vidljiva.
Odlučujuća žestoka bitka bitka vodila se 5. listopada.
“Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar.”, piše Grgo Krajina.
Nakon topničke pripreme, započeo je kombinirano pješačko-oklopni napad iz smjera Marinaca i Henrikovaca. Žestoke borbe branitelja i agresora započele su, znakovito, u ulici Križnog puta. Dio tenkova je onesposobljen, a dio se, zajedno s pješadijom, probijao prema središtu mjesta kojeg su u prošli. Došli su do crkve Duga svetoga, no ondje su potpuno uništeni. Preživjeli su se počeli povlačiti. Nuštar je te večeri slavio pobjedu. Ne slavio u pravom smislu riječi; na ulicama Nuštra ležala su tijela poginulih boraca, životinjske lešine, a zrakom se širio miris paleži. Tog je dana uništeno osam srpskih tenkova i četiri transportera.
Nakon 5. listopada napadi na Nuštar su nastavljeni topničkim napadima i granatiranjem. Agresor je uništavao kuće, školu, crkvu i groblje.
Nakon tog 5. listopada neprijatelj više nije ušao u Nuštar. Iako je pokušao.
“Nama je bilo teško, ali ono što se krajem listopada 1991. dešavalo u Vukovaru bilo je jezivo. Dan i noć smo iz Nuštra slušali kako ‘mrve’ Vukovar, a nismo imali snage da im pomognemo. Ipak 13. listopada pokušan je proboj preko Marinaca, koji je neuspješno završio s petnaest mrtvih i s preko četrdeset ranjenih hrvatskih vojnika. A onda i pad Vukovara. Mnogi Vukovarci su našli spas u Nuštru probivši srpski obruč, mnogi nisu uspjeli i grobovi njihovi Bog zna gdje su.”, svjedoči Krajina.
Iako su dalekometni napadi na mjesto nastavljeni do svibnja 1992., stanovnici su se u proljeće počeli vraćati. Započela je obnova kuća, a djeca su u rujnu krenula u školu. Prema nekim proračunima na Nuštar je do kraja 1991. palo 100.000 teških projektila. Uz nemila materijalna stradanja poginulo je 56 mještana, 120 ih je ranjeno, a 22 su ostali teškim invalidima.
U obrani Nuštra poginula su 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno. U Domovinskome ratu 56 Nuštaraca je izgubilo život.
VIDEO-OVDJE https://web.facebook.com/watch/?ref=external&v=352758545268140
Pročitajte potresno svjedočanstvo o paklu Nuštra iz ruke jednog od branitelja:
„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!” Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru. Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »Beli orlovi« i »Arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije. Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)
Srpski agresor jest razorio Nuštar, ali ga nije osvojio!!
(VIDEO) LISTOPAD 1991.: SRPSKO CRNOGORSKA BARBARSKA AGRESIJA NA DUBROVNIK I RAZARANJE SELA RAVNOG