ORLOVNJAK
Ovih dana obilježavamo 31 godinu od povijesnog boja za obrambenu crtu Orlovnjak, kojom prilikom je svoje živote položilo 8 hrvatskih vitezova. Prisjetimo se još jednom događaja koji je obilježio našu povijest.
Dana 27.09.1991. godine na Selešu, Zapovjedništvo satnije iznosi činjenice i zahtjeve Zapovjedništvu 106. brigade, ističući nedostatak protutenkovskih i protupješačkih mina, sredstava za protuoklopnu borbu, oruđa za potporu i protuoklopnu borbu, sredstava veze, intendantske opreme kao i nedostatak ljudstva da bi se obrambena crta Orlovnjak održala. Zapovjedništvo 106. brigade donosi odluku da se 2. pješačka satnija do sada u sastavu 2. pješačke bojne izdvaja iz sastava bojne i postaje 4. pješačka bojna 106. brigade. Tvrdeći da su naši zahtjevi opravdani i da će sada bojnu ojačati: opskrbiti sa svom intendantskom opremom koja je na skladištima, 12 kom sredstava veze, 8 topova za POB 100mm T-12, bitnicom MB-120mm, 10 NTt, 2 topa 30mm Praga, 2 BRDM tipa Sager sa lanserima za POB POLK 9K 111 Maljutka i 200 vojnika u smijeni za zatvaranje obrane na Kudeljari s osloncem na Bobotski kanal. Tada je za zapovjednika bojne imenovan Ilija Vučemilović, Gordan Prpić (zamjenik zapovjednika bojne), Tramišak Ivan (operativa), Duje Božinović (veza), Marinko Ćorić (logistika), Željko Zaterini (obavještajno izvidnički poslovi), te za zapovjednika satnija: 1p.s.: Zdenko Pongrac, 2.p.s.: Zvonko Milas, 3p.s.: Ladislav Kočiš, satnija za potporu: Stjepan Šerić, Inž. vod: Ivo Duganđić, logistički vod: Dane Duganđić, desetina veze: Duje Božinović, kao i zapovjedništvo bojne.
Pripadnici Ivanovačkog voda ulaze u sastav 1. p.s satnije za potporu i drugih sastavnica bojne od zapovjedništva, satnije za potporu i podstožernih postrojbi. Ukupno brojno stanje je 160 ljudi pješačke satnije, satnija za potporu 64 čovjeka, intendantska desetina 16 ljudi, sanitetska desetina 5, desetina veze 11 i inženjerijska desetina 10 ljudi. Temeljem datih obećanja, a glede nužnosti zatvaranja obrambene crte na Bobotskom kanalu zapovjedništvo je donijelo odluku da se zaposjedne Kudeljara. Dana 4. i 5. listopada 1991. obavlja se inženjerijsko utvrđivanje obrambene crte na potezu Kudeljara.
Zapovijed za zauzimanje crte Kudeljara dobio je vod iz Ivanovca 06. 10. 1991. u dopodnevnim satima. Neprijatelj uočava naše aktivnosti na Kudeljari i procjenjuje ako ne spriječi zaposjedanje Kudeljare, a prostor ispred se zapriječi minama, zauzimanje zaposjednutih i inženjerijsko utvrđenim položajima biti će vrlo teško ili nemoguće. Stoga odlučuje da izvrši napad na obrambenu crtu Orlovnjak sa snagama 1. oklopno mehaniziranog bataljona 12. mbr. Snagama TO Tenja, četničkim formacijama i Arkanovim formacijama uz potporu mješovito raketno topničkog divizijuna i 2 bitnice MB 120.mm. Naše snage brane se sa dva pješačka voda i mješovita topnička desetina na prvoj crti. Ivanovački vod je u hodnji s 34 pripadnika za zaposjedanje Kudeljare, vod MB 82mm sa 64 mine nalazi se na paljbenim položajima Velika Pustara, vod MB 120mm na paljbenim položajima Seleš sa 24 mine i jedan pješački vod nalazi se u pričuvi. Na obrambenoj crti Orlovnjak i Bricin Bunar brani naš treći vod brojnog stanja 31 čovjeka i vod iz sastava 3.p.b. Vuka sa 30 ljudi. Napad počinje iza izvršene smjene snaga iza 8 sati. Neprijatelj djeluje topništvom u pripremi napada, a nakon toga uz djelovanje tenkova pokušava ovladat obrambenom crtom.
Po otpočinjanju napada zapovjedništvo obrambene crte, zahtijeva od zapovjedništva 106. brgae da žurno pošalje snage za POB, pješačke snage za ojačanje obrambene crte kao i snage za potporu. U tom trenutku grad brane 106. brigada sa svim sastavnicama minus 4.p.b., 135.br. snage zapovjedništva obrane grada, 1.b. 3.gbr. sa ojačanjima, tri policijske postaje i 500 naoružanih pripadnika Narodne zaštite.
Obrambena crta se drži.
Tada neprijatelj uvodi snage oklopno mehanizirane čete drugog oklopno mehaniziranog bataljuna 12. mehanizirane brigade. Zapovjedništvo obrambene crte zapovijeda da naš drugi pješački vod iz pričuve zaposjedne Bricin Bunar i tako ojača obrambenu crtu do dolaska snaga iz 106.-br. Vod kreće na izvršenje u 10:00 sati.
Neprijatelj uviđa da se obrambena crta stabilizira i zapovijeda da snage iz smjera Silaša iz pokreta napadnu Kudeljaru i obuhvatom dovedu naše snage u okruženje, jer crtu na Orlovnjaku ne mogu probiti. Neprijateljske snage napadaju Ivanovački vod u zaposjedanju položaja. Iste nema protuoklopnih sredstava i izvlači se smjerom Stari Seleš. Vod MB-82mm djeluje zaprečnim vatrama ispred obrambene crte Orlovnjak i sprečava prodor neprijateljskih snaga. Vod MB-120 mm djeluje po ciljevima na Kudeljari.
Oko 13 je sati crta se još drži. Snage ojačanja nisu došle. Tenkovi dolaze na Veliku pustaru. Iz smjera Kudeljare dolaze do paljbenih položaja voda MB-82mm koji djeluju ispred obrambene crte Orlovnjak. Neprijatelj ne otvara vatru po posadi MB-a misleći da su pripadnici JNA iz razloga što su na sebi imali uniforme JNA i njihove kacige. Shvativši da su to neprijateljski tenkovi posada napušta paljbene položaje kroz kukuruz u smjeru Seleša i time si spašava živote. U to vrijeme dolaze satnije iz 3.p.b. Čepin i 5.p.b. satnija sa Bosutskog sa snagama Ivanovačkog voda, preostalim snagama iz Antunovačke satnije i satnijom za potporu, te zaposjedaju novu obrambenu crtu: Ulica Republike-kanal Orlovnjak-Stari Seleš. Oko 16 sati dolazi vod MB 82.mm. 2.p.b. 106. br. zaposjeda položaje u Ulici Republike i vrlo efikasno djeluje po Velikoj Pustari, dolaze i prage iz divizijuna 106. br. i zaposjedaju položaje na Selešu. Neprijatelj je zaustavljen na crti Velika Pustara-Kudeljara. Drugi pješački vod se oko 17 sati, neki nešto kasnije, uspio izvući iz neprijateljskog okruženja u kojem se našao kad je neprijatelj zauzeo Veliku Pustaru. Jedan njihov pripadnik vodi se kao nestao.
Kada su se sve snage koje su vodile boj za obrambenu crtu Orlovnjak izvukle utvrđeno je da se šest pripadnika trećeg pješačkog voda i jedan pripadnik iz Ivanovačkog voda, vode kao nestali ili su poginuli. Jedan pripadnik drugog pješačkog voda je zarobljen i razmijenjen 1992. godine – Mišić Mile. Ostalih šest se vode kao nestali do spoznatih činjenica. To su: Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Miroslav Klarić poginuo na Bricinom Bunaru, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga.
Sa 06.10.1991. godine završen je boj za obrambenu crtu Orlovnjak i počinje boj za obrambenu crtu Seleš. Neprijatelj je sa prije navedenim snagama za 6 sati protiv naših snaga uspio ovladati crtom dubine samo 1 kilometar i širine 4 kilometra. Koliko su naše snage bile odlučne i dobro organizirane prosudite sami.
U SPOMEN NA OSMORICU UBIJENIH HRVATSKIH BRANITELJA IZ ANTUNOVCA I IVANOVCA
06. listopada 1991. – 6. listopada 2021.
Početkom listopada 1991. na prvoj crti obrane kod farme Orlovnjak, agresorska JNA zajedno s pobunjenim četnicima iz Tenje i okolnih mjesta, te iz Srbije, zarobila je i ubila osmoricu naših sumještana, Antunovčana i Ivanovčana, hrabrih hrvatskih branitelja. Milu Mišića su nakon zarobljavanja, ubrzo i razmijenili.
Miroslav (Franjo) Klarić, Stjepan (Blaž) Brezinšćak, Franjo (Josip) Ciraki, Milan (Dušan) Gajčić, Darko (Andrija) Kišurek, Ivica (Ilija) Lovrić, Ivan (Mijo) Vadlja i Miroslav (Rozalija) Varga vodili su se kao nestali.
Tek kasnije, zahvaljujući aktivnostima hrvatske diplomacije, pronađeni su njihovi posmrtni ostaci i dostojanstveno su sahranjeni s tim da i danas još tragamo za nekim od njih.
Toga dana kada su zarobljeni i ubijeni bio je jedan od najžešćih napada na obrambenu crtu Orlovnjak – Bricin bunar – Kudeljara.
Autor /
