Nakon saborskog saslušanja Dragana Kovačevića, koje je samo još jednom potvrdilo ono što je jednostavno činjenica i istina, a to je da je rafinerija u Sisku zatvorena glasovima hrvatskih članova nadzornog odbora INA-e, a po uputi tadašnjeg ministra Ćorića, te da ga je nakon tog čina Plenković unaprijedio dajući mu veće ministarstvo, Plenković se javio iz Praga. Plenković je reagirao točno onako kako reagiraju osobe uhvaćene u nedopuštenoj radnji, agresivno i pogubljeno.
Jer, Plenkovićevo djelovanje u slučaju INA jest izravna zaštita lopovluka u nevjerojatnim razmjerima; u konkretnom slučaju sisačke rafinerije i izvoza hrvatske nafte po izrazito niskim cijenama, to je nedvojbeno lopovluk i veleizdaja.
Plenković, pak, poručuje da oporba ništa ne valja, a tu tezu prihvaćaju samozvani komentatori, novinarski plaćenici i političari koje bi u Dalmaciji nazvali redikulima.
Teza Plenkovića i družine jest „mi nismo idealni, ali nemamo alternativu“. A evo primjera koje sadašnja vladajuća struktura i osobe koje navodno nemaju alternativu stvaraju i omogućuju:
– Asistenica u nastavi u Hrvatskoj zarađuje oko 3 tisuće kuna; znači, osoba sa završenom pedagoškom akademijom od svoga rada ne može platiti ni stanarinu osrednjeg stana u Zagrebu.
– U Podravci, našem prehrambenom ponosu, ima zaposlenika koji zarađuju nešto malo više od minimalne plaće, 3 tisuće kuna, a istovremeno politički postavljena direktorica Martina Dalić dobije godišnje, uz astronomsko visoku plaću i druge privilegije, još i bonus od 1 milijun kuna. Znači, običan radnik treba 30 godina raditi za ono što gospođa Dalić dobije samo u jednoj godini, onako usput, kao bonus.
– Zaposlenica, primjerice, Lidla u Hrvatskoj zarađuje 30% od plaće koju zarađuje zaposlenica Lidla u Njemačkoj. Cijene u Lidlu u Hrvatskoj u dobrom dijelu proizvoda su jednake ili čak više u Hrvatskoj.
– U INI je ukradena milijarda kuna, a kazneni postupak se pokrenuo protiv trećerazrednih igrača. Zdrava logika nalaže da, ako pljačku od milijardu može počiniti menadžer četvrte razine, u tvrtki u kojoj postoje dva navodno posvađana partnera, onda možemo jedino pretpostaviti kakve sve druge nepravilnosti postoje. U svakoj iole funkcionirajućoj državi kod ovakve vrste i veličine afere istraga mora obuhvatiti Upravu, Poreznu upravu i vodstvo policije. Ova pljačka hrvatskih građana u INA-i, koja postoji i u svim drugim državnim tvrtkama, jest izravni uzročnik niskih plaća u Hrvatskoj i lošeg standarda.
– Hrvatska uvozi prehrambene proizvode u vrijednosti milijardi kuna, zašto? Zato što uvoznici ne bi mogli gramzljivo zarađivati kada bi proizvodnja hrane u Hrvatskoj funkcionirala. HBOR, HAMAG BICRO kao i ministarstvo poljoprivrede ništa ne čine na razvoju hrvatske poljoprivrede, dapače, oni sudjeluju u uništavanju našeg sela i poljoprivrednika. Tako imamo slučajeve da na siru domaćeg naziva piše zemlja podrijetla: Nizozemska.
Sada sam navela rezultate vladanja sadašnjih moćnika, a evo činjenica o nekoliko osoba koje navodno „nemaju alternativu“:
– Branko Bačić, Državni tajnik u ministarstvu Božidara Kalmete, kum Vladimira Šeksa, intimus predsjednika Ustavnoga suda Miroslava Šeparovića i aktualni predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskome saboru, već godinama je jedan od glavnih kreatora blokiranja institucija kako bi korupcija bila moguća. Od držanja crnog novca kojega je preuzeo od Sanderovog rizničara Mladena Barišića, uništavanja dokaza o korupciji (svjedočenje Branke Pavošević), do utjecaja na medije i skrivanje afera. Bačić godinama nanosi štetu Hrvatskoj.
– Dražen Bošnjaković, predsjednik Odbora za Ustav i Poslovnik u Hrvatskome saboru, godinama već operativno sudjeluje u blokadi rada pravosuđa – što kao Državni tajnik u ministarstvu pravosuđa u vladi Ive Sanadera, što kao Kosoričin i Plenkovićev ministar Pravosuđa. Čovjek koji se kao ministar pravosuđa susretao s optuženicima po restoranima (Ratko Maček). Osoba kojoj je pokojni general Đuro Brodarac svojedobno dao radno mjesto tajnika Sisačko-moslavačke županije, a on kao ministar pravosuđa, Brodarca, srčanog bolesnika, strpao je u mini ćeliju s drugih desetak zatvorenika, na temperaturi od preko 40 stupnjeva, bez liječničke skrbi, te je Brodarac umro u zatvoru. Kao ministar pravosuđa sustavno je sprječavao borbu protiv korupcije i štitio korumpiranost dijela pravosuđa. Je li Bošnjakovića teško zamijeniti?
– Zastupnik Ante Bačić, službeno preporučen od predsjednika Sabora Jandrokovića, odlukom ministra obrane postao je polaznik ratne škole Ban Jelačić. Bačić uopće nije vojna osoba, čak nije ni služio vojsku, ali se drznuo upisati u ratnu školu. Ovakvo nešto nepoznato je u bilo kojoj civiliziranoj državi. Bačić je nusprodukt Jandrokovića, Sanaderovog referenta i Sanaderovog ministra, s netransparentnim bogatstvom, a danas glavnog operativca blokade rada Hrvatskoga sabora i zaštite korupcije s najviše razine.
Opisane društvene zbilje, kao i ljudi koji obnašaju dužnosti u Hrvatskoj, ne bi bile moguće da državne institucije funkcioniraju, ponajprije pravosuđe.
Nepravda i zlouporabe pojedinaca na štetu ogromne većine hrvatskih građana postale su nepodnošljive.
Postoji teza koja je jako raširena u Hrvatskoj, da ne treba govoriti osobno o pojedincima. To je, naravno, apsurdna teza, jer pojedinci su izabrani ili imenovani, te su plaćeni za pojedino područje. Njih ne prozivati za njihovo neizvršavanje svojih obveza ili za njihove zlouporabe, bilo bi neodgovorno od svakog koji savjesno radi svoj posao.
Moja obveza kao zastupnice jest obveza boriti se za istinu, za pravdu i napredak.
Ovih dana obavljam niz razgovora vezanih uz osnivanje stranke. Hrvatska ima prekrasnih, poštenih, moralnih, obrazovanih i nadasve sposobnih ljudi. Ali ti ljudi ne dobivaju priliku, i u svim društvenim segmentima sposobni i pošteni su šikanirani, a nesposobni, ili podobni, ili ucjenjivi drže kontrolu i osiguravaju društvenu nepravdu.
Dragi prijatelji,
Hrvatska ima alternativu sadašnjoj vlasti. Rezultati sadašnjih vlasti su takovi da bi nam bilo puno bolje da vladu i institucije uopće nemamo. Naravno da je nemoguće ne imati vlast, ali ta vlast nanosi svjesno štetu svojoj državi i narodu.
Prvi kriterij za sudjelovanje u sustavu vlasti morat će biti poštenje, marljivost i, naravno, stručnost.
Priča o nedostatku alternative je podvala i manipulacija vladajućih moćnika i njihovih medija.
U susjednoj Sloveniji nakon svakih izbora dolazi do dubinskih promjena, a mi bi se u Hrvatskoj trebali pomiriti da nama vječno upravljaju nesposobni, nemoralni, te bezidejni i bezbojni birokrati?
Hrvatski građani su svjesni ispodprosječnosti hrvatskih političara, i zato na izbore u Splitu nije izašlo 72% birača; znači, ljudi nemaju za koga glasovati i ne žele sudjelovati u toj prljavoj igri.
Rješenje je dati priliku onima koji nikada nisu dobili priliku pokazati svoju sposobnost, a njih je u Hrvatskoj jako puno.
Hrvati su u svijetu poželjni radnici i poželjni susjedi. Naši ljudi kada odsele u druge države brzo se integriraju i ostvare uspjeh, a u svojoj Domovini su stalno izloženi nepravdi, i spajaju kraj sa krajem.
Hrvatskoj se svijet divi u športskim natjecanjima; mi smo pobjednici i zato se ne smijemo pomiriti s činjenicom da nas nesposobni i nemoralni uništavaju i ponižavaju.
Mi moramo prekinuti spiralu nepravde koja u Hrvatskoj traje desetljećima, i ne smijemo se pomiriti s nepravdom i bezakonjem kao normalnim stanjem.
Dužni smo uspostaviti vladavinu prava i jednakost pred zakonom, ali i privesti pravdi one koji su Lijepu našu uprljali svojom gramzljivošću i lopovlukom, piše saborska zastupnica (NZ) Karolina Vidović Krišto
Zločini agresorske vojske – srpski eskadroni smrti na Banovini…Banovinom su tekli potoci krvi