Katarina Kotromanić Kosača (1424. – 1478.) bila je posljednja bosanska kraljica, kći Stjepana Vukčića Kosače – Hercega Stjepana, vladara Hercegovine, žena bosanskoga kralja Tomaša, pomajka posljednjega bosanskoga kralja, Stjepana Tomaševića, i majka dvoje djece, Žigmunda i Katarine…
Njezinu djecu su odveli turski osvajači Bosne 1463. godine, nakon zarobljavanja i ubojstva, kod Jajca, kralja Stjepana Tomaševića. Djeca su joj islamizirana i nikada ih više nije vidjela.
Ostatak života je provela u Rimu, pod zaštitom Svete Stolice. Bila je prognanica, velika patnica, franjevačka trećoredica i moliteljica za spas svoje djece i domovine joj Bosne i Hercegovine.
Umrla je na glasu svetosti u Rimu, 25. listopada 1478. godine, i pokopana u rimskoj crkvi Ara Coeli, gdje se može vidjeti nadgrobna ploča. U svojoj oporuci je napisala, između ostalog: “… a Bosansko kraljevstvo, ako se moja djeca ne vrate u krilo Katoličke Crkve, ostavljam, po primjeru na svoga pradjeda Đurđa Balšića i po vlastitu osjećaju da je tako najbolje i najsvrhovitije – Svetoj Stolici…”.
Neka nam naša posljednja kraljica, blažena Katarina Kotromanić-Kosača, bude uzor u ljubavi, dostojanstvu, svetosti i molitvi za svoj rod i narod, Bosnu i Hercegovinu, Republiku Hrvatsku i cijelu nam hrvatsku domovinu.
Današnji baštinici kraljice Katarine
Upitajmo se tko su u suvremenoj Bosni i Hercegovini baštinici i duhovni sljednici posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosače? To su očito i jedino današnji Hrvati katolici, uvijek proganjan, pa i danas izložen nepravdi, te zbog toga najmalobrojniji najugroženiji narod u svojoj izvornoj zavičajnoj domovini Bosni i Hercegovini.
Najbrojniji narod, muslimani-bošnjaci, nažalost nisu baštinici ni sljednici posljednje bosanske kraljice, jer oni, u svome velikome dijelu, preko 500 godina nakon njezine smrti, slave ondašnjeg okupatora, Turke Osmanlije, čijim se baštinicima i sljednicima osjećaju, veličajući osmanlijske potomke, današnje Turke Erdoganlije, čiju zaštitu prihvaćaju, jer je Alija Izetbegović Bosnu i Hercegovinu neovlašteno u amanet ostavio Turcima. Znači, Turke Osmanlije oni drže ne okupatorima Bosne i Hercegovine, nego osloboditeljima od svoga kršćanstva i svoje kršćanske kraljice Katarine, koja je svoju Bosnu i Hercegovinu ostavila Papi, poglavaru rimokatoličke vjere.
Srba tada u Bosni i Hercegovini nije ni bilo.
Dakle, mi Hrvati katolici jedini smo pravi baštinici i slijednici posljednje bosanske kraljice i njezine tada okupirane države Bosne i Hercegovine.
Arhiva/Autor / Dr. Ružica Ćavar
Danas slavimo hrvatsku blaženicu Katarinu Kosaču Kotromanić, bosansku kraljicu. Rodila se je oko 1424. u zemlji Humskoj, u Blagaju kod Mostara, kao kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić. 1446. godine udala se za bosanskoga kralja Stjepana Tomaša i najveći dio vremena provodila na dvoru u Kraljevoj Sutjesci. Pomagala je franjevce u Bosni, dala podići crkve Presvetog Trojstva u Vrilima i svete Katarine u Jajcu. Mirotvorka, uzorna supruga i majka, cijeli svoj život odlikovala se djelima milosrđa i ljubavi prema nevoljnicima, siromasima i izbjeglicama. Turci su 1463. godine, pod vodstvom sultana Mehmeda II., osvojili Bosnu (“Bosna šaptom pade”) i odveli u ropstvo dvoje Katarinine djece. Utočište je pronašla u Rimu
Katarina Kosača Kotromanić
Da je živjela u antičko vrijeme, njen život bi vjerojatno opjevao Sofoklo. Jer život Katarine Kosače Kotromanić , pretposljednje bosanske kraljice i i jest djelovao kao dobar predložak za tragediju, s jednom razlikom od antičkih, jer katarzu i pročišćenje kroz patnju na kraju u slavi obasja Krist Kralj, dok se Antigona mogla nadati mutnoj predodžbi Elizijskih poljana.
Kraljica Katarina imala je sve, supruga, djecu i kraljevstvo i miran život u Kraljevoj Sutjesci. Zajedno sa suprugom dala je sagraditi brojne crkve Kotač nemilih događaja prvo je pokrenula smrt njenog supruga a tragičnu sudbinu zapečatilo osvajanje Bosne od sultana Mehmeda II Osvajača.Dvoje djece odvedeno joj je u ropstvo.Tri godine je čekala u Dubrovniku bilo kakvu vijest o njima, no svoju djecu više nikada nije vidjela.
Tu sad nastupa neslomljiv Katarinin duh koji su stoljećima baštinile brojne hrvatske žene i možda je baš zato u narodu zapamćena i obljubljena u tolikoj mjeri , sve teškoće, tragedije i nedaće je izdržala posvetivši se.
Preselila je u Rim gdje je i dočekala kraj svog života kao pripadnica Franjevačkog svjetovnog reda .Umrla je 25.10. 1478 i pokopana je u franjevačkoj crkvi Ara coeli.U liturgijskoj knjizi Martyrologium Franciscanum Katrina se bilježi kao blažena.
Ali ne govori o njoj puno kako je umrla nego kako je živjela.Dostojanstveno, uvijek se očitujući zakonitom nasljednicom porobljenog kraljevstva.Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je pratila sudbinu te iznimne žene.Kao i u njenom bosanskom kraljevstvu, katoličku su kraljicu zapazili i Talijani poštujući lik markantne kraljice u crnini u nekoliko javnih istupa kojima je svjedočila, kao npr prilikom prijenosa kostiju sv Bernardina Sijenskog u Akvili.
Svoju djecu nikada više nije vidjela, ali je do nje dopro glas da su preživjela i da su islamizirana. Pet dana prije svoje smrti kraljica Katarina sastavila je oporuku kojom je papu Siksta IV i njegove nasljednike imenovala baštinicima Bosanskog kraljevstva i zamolila ih da kraljevstvo , kao i očev mač, ostavi sinu Sigismundu ako se ikad obrati na kršćanstvo. Ako bi oboje djece ostalo u muslimanskoj vjeri Sveta Stolica postaje vlasnica Bosanskog kraljevstva.
Ako ikad budete boravili u Rimu, možete posjetiti njen grob u spomenutoj crkvi.U naravnoj veličini (1,78) stoji nadgrobni spomenik i ispod njega latinski epitaf(prvotno je bio napisan bosančicom). U prijepisu izvornog natpisa na latinicu piše:
KATARINI KRALICI BOSANSKOI
STIPANA, HERCEGA SVETOGA SABE,
SPORODA JELINE I KUĆE CARA STIPANA
ROENI, TOMAŠA KRALA BOSANSKOGA ŽENI
KOL, ŽIVI GODINI 54
I PRIMINU U RIMI NALITA GNA 1478
LITO NA 25 DNI OKTOBRA SPOMINAK
NE PIZMOM POSTAVLEN.