U drugom dijelu simpozija „Opće dobro u socijalnom nauku Crkve“, koji se održava 26. i 27. listopada u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, predavanja o ostvarenju općeg dobra u svjetlu socijalnog nauka Crkve, o namjeni i novijim raspravama u društveno-političkom kontekstu, održali su izv. prof. dr. Silvija Migles, dr. sc. fra Ante Bekavac i izv. prof. dr. Hrvoje Špehar.
Izv. prof. dr. Silvija Migles s Katedre socijalnog nauka Crkve Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je predavanje „Opće dobro u socijalnom nauku Crkve“. Istaknula je da se načelo općega dobra udomaćilo u crkvenom govoru te preko postkoncilskog socijalnog nauka nastoji pronaći put u društveni život.
„Prema katoličkom razumijevanju iz općega dobra proizlaze određeni zahtjevi koji ukazuju da opće dobro obvezuje sve članove društva: nitko nije oslobođen od suradnje u njegovu postizanju i njegovu razvoju prema vlastitim sposobnostima. Budući da je prema općem dobru usmjeren svaki aspekt društvenog života, opće dobro je osnovno načelo društvenog života. Ono je cilj političke zajednice, i istodobno djeluje kao veza zajedništva među građanima. Zbog toga opće dobro nije neka vrsta cilja do kojega se dolazi na posve određen način u određenom trenutku, nego je to određeni način zajedničkog življenja, duboko uvjetovan kvalitetama svakoga društva i konkretnim okolnostima njegove povijesti”, istaknula je izv. prof. dr. Migles.
Govoreći o općem dobru kao prikladnom kriteriju za cjelokupni društveni život, podsjetila je da se u konstituciji Gaudium et spes naglašava da je pravo i dužnost svakoga da sudjeluje u zadaći brige za opće dobro, ne samo vlastite skupine, već čitave ljudske obitelji. To podrazumijeva i poštivanje i čuvanje kulture unutar granica općega dobra, dostupnosti odgoja i obrazovanja te mogućnost suradnje na općem dobru. Nadalje se, kako je rekla, ističe da je pravo i dužnost građana glasati u korist općega dobra. Također je podsjetila da Katekizam Katoličke Crkve donosi kriterij da medijsko informiranje treba biti u službi općega dobra.
Izv. prof. dr. Migles je naglasila da opće dobro na poseban način obvezuje političku zajednicu u njezinim zadaćama, ali je upozorila i na prepreke koje stoje na putu ostvarenja općega dobra po pitanju nemogućnosti ostvarenja općega dobra s obzirom na neslaganja oko ozračja, institucija ili struktura koje će se podržati, suvremenih kulturnih trendova koji njeguju individualističku kulturu, kao i takozvanih „slobodnih jahača“ koji uzimaju od općega dobra, istovremeno odbijajući ili oklijevajući dati svoj udio. Unatoč preprekama, opće dobro se ne treba odbaciti jer ono postavlja pitanje ne samo o vrsti osobe već i o vrsti društva kakvo želimo postati i kako ćemo to ostvariti, rekla je predavačica.
Dr. sc. fra Ante Bekavac, s Katedre moralne teologije KBF-a u Zagrebu, održao je predavanje „Opća namjena dobara: pravo svih na korištenje dobrima“. „Načelo opće namjene dobara u socijalnom nauku Crkve obrađuje se u sklopu pitanja o vlasništvu, a njegov povijesni razvoj u pogledu crkvenog i teološkog nauka obogaćen je novim naglascima i dimenzijama što je rezultiralo time da se danas privatno vlasništvo shvaća kao sredstvo za bolje ostvarenje općega dobra“, rekao je predavač.
Pojasnio je da načelo opće namjene stvorenih dobara ima svoj temelj u teološkom nauku o stvaranju čovjeka u kojem središnje mjesto zauzima čovjek, kao vrhunac i središte stvaranja. Radi njega su stvorena zemaljska dobra i namijenjena su svim ljudima da se njima služe da bi postigli svoju konačnu svrhu, bez ikakvih privilegija ili isključivog odnosa.
Podsjetio je da je papa Franjo u enciklici Laudato si’ upozorio da je u povijesti bilo pogrešnog tumačenja svetopisamskog teksta o stvaranju čovjeka koji je poticao na neobuzdano iskorištavanje prirode u kojem se čovjek pokazao kao razarač i rušitelj općeg dobra odnosno prirode. „Papa je pozvao na odbacivanje shvaćanja prema kojem iz činjenice da je čovjek stvoren na Božju sliku i da je vrhunac Božjeg djela stvaranja i zadaće da sebi podloži zemlju ne može se izvlačiti zaključak o čovjekovoj apsolutnoj vladavini nad ostalim stvorenjima. Stoga ističe odnos koji podrazumijeva uzajamnu odgovornost između čovjeka i prirode“, rekao je fra Ante.
Naglasio je da je krajnji obzor općega dobra cjelovito unaprjeđenje ljudske osobe i svake ljudske zajednice. Stoga je zauzimanje za opće dobro svih ljudi krepost ljubavi koja potiče razvoj čovjeka i društva prema cjelovitom dobru koje je neodvojivo od ljubavi prema istini. „Papa Franjo ističe da svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život i cjelovit razvoj, i nijedna država ne može poricati to temeljno pravo. Načelo opće namjene dobara zajedno s načelom ljudskog i nadnaravnog bratstva nameće bogatim zemljama dužnost prema siromašnima. Ta dužnost označava pomoć onim zemljama u razvoju, provjeru i pomoć stvaranja pravednijih trgovačkih odnosa kao i promicanje svijeta u kojem će svatko moći primati i davati i u kojem neće biti zapreka razvoju niti izlika porobljavanja siromašnijih“, istaknuo je.
Izv. prof. dr. Hrvoje Špehar, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u predavanju „Novije rasprave o ‚općem dobru‘ u društveno-političkom kontekstu“ nastojao je opisati razlike u interpretacijama između općega i javnog dobra, pojma služenja javnom dobru i ograničenja javnoga dobra te kako ostvariti ideal javnoga dobra između antagonizma i solidarnosti. Polazna teza bila je da je javno dobro, kao temeljni element demokratske ustavne države, proceduralnog i promjenjivog karaktera za razliku od pretpolitički utemeljujuće ideje općega dobra. Istaknuo je i doprinos ideje služenja javnome dobru, osobito povezanom s kanonsko-pravnom tradicijom pojma službe, te kršćanski doprinos ideji solidarnosti, naspram agonističkom principu politike konflikta.
„I dok je ideja zajedničkog dobra stvorena u ambijentu pretpolitičkih uvjeta stvaranja političkog poretka demokratske ustavne države, ideja javnoga dobra koja je izgrađena iz elemenata deontologije političkog, postaje ključnim momentom suvremene političke i pravne institucionalizacije. Njezino se utemeljenje u bitnome odvija u suvremenim modelima participativne i deliberativne demokracije, a ostvarenje javnoga dobra u velikoj mjeri ovisi o stvarnoj demokratizaciji političkog života. Pravni i politički forma demokratske ustavne države u velikoj mjeri počiva na spomenutom opsegu koji je limitiran s pretpostavkama normativnog utemeljenja, ograničavanja javnog nad privatnim i državnim, te se pojavljuje kao nosiva kategorija politike u prevladavanju društvenog konflikta. U tom smislu ponovno otkrivanje ideje solidarnosti d javne službe pomaže ostvarenju punoga opsega javnog dobra“, zaključio je izv. prof. dr. Špehar.
Taj dio programa moderirali su doc. dr. Branko Murić s Katedre fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu i mr. sc. Igor Jakobfi s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta u Osijeku, piše IKA.
