Razina komunikacije Plenkovića i Milanovića, kojoj svjedočimo već duže vrijeme i koja postaje sve bizarnija, ujedno je i njihov istinski odnos prema Hrvatskoj. On je neiskren, pohlepan i neodgovoran.
Predsjednik i premijer postoje zbog države, a ne država zbog njih.
Sama činjenica da je Plenković predsjednik vlade, a Milanović predsjednik države jest dokaz da u Hrvatskoj ne funkcionira vladavina prava, i da moć nemaju legalna tijela, već moćnici iz tame.
Oba navedena gospodina jesu u pravom smislu te riječi – djeca komunizma. Plenković je izdanak jugo-komunista, a Milanović hrvatskih komunista. To je jedina razlika između njih dvojice. Naglašavam da djeca ne smiju snositi posljedice zbog grijeha roditelja, ali ne smiju biti ni privilegirani zbog roditelja.
Milanović i Plenković su, pak, na svojim pozicijama isključivo zbog pripadnosti strukturama u kojima su njihovi očevi bili moćni. Ni Milanović, ni Plenković u svojim životopisima ne pokazuju nekakvu osobnu sposobnost. U narodu bi se reklo – oni se nisu vrući napili vode. Nijedan nije bio u Domovinskom ratu, iako su po godinama bili i više nego sposobni. Milanović je u svom mandatu premijera korupciju podigao na visoke razine, od kojih valja istaknuti Zakon o pred-stečajnim nagodbama, privatizaciju Croatia osiguranja te Vjetropark Krš-Pađene. O Plenkovićevoj korupciji, koja još uvijek traje, u međuvremenu bi se mogla napisati cijela knjiga – od BORG-a, do INE.
Rezultat rada Milanovića i Plenkovića jest opće srozavanje komunikacije u javnom prostoru, kao i svakodnevno vrijeđanje i ponižavanje koje hrvatski građani moraju slušati od javnih dužnosnika.
Tako ministar Oleg Butković izjavljuje da je ”HŽ izveo manevar na izgradnji pruge Dugo selo – Križevci”. Svatko normalan se pita – što je to manevar kod javnog natječaja, i kako to jedan ministar može izgovoriti?! U potpunosti je jasno da manevar znači „namještanje natječaja“!
Ovu ću temu još posebno obraditi, kroz saborsku inicijativu, ali već sada treba naglasiti do koje razine seže pogubljenost i bahatost članova Plenkovićeve vlade.
Drugi slučaj je izjava ravnatelja HZZO-a, Lucijana Vukelića, osobe koja je na čelu institucije koja je glavni krivac za raspad zdravstva, ali i korupcije u zdravstvu. Taj čovjek izjavljuje kako su Hrvati bahati jer ne znaju cijeniti besplatno zdravstvo. To izjavljuje čovjek zbog čijeg je djelovanja zdravstvo u stanju u kojem nisu zadovoljni pacijenti, nisu zadovoljni liječnici, nisu zadovoljne medicinske sestre.
Sa zdravstvom su zadovoljni samo moćnici, pojedini ravnatelji bolnica, pojedine tvrtke koje se bave medicinom, i pojedini predstojnici klinika. Usput, taj Vukelić u imovinskoj kartici ima sat Rolex od 80 tisuća kuna, a supruga mu je, kao i on, državni činovnik. Naime, gospođa je šefica Državnog Inspektorata za Primorsko-goransku županiju. Ovo je klasični primjer kako su vladajuće strukture premrežile Hrvatsku, i kako žive u izobilju – naravno na račun hrvatskih građana.
Plenković, pak, troši milijune kuna novca hrvatskih građana na slanje promidžbenog materijala sa svojom slikom svim kućanstvima u Hrvatskoj, u kojem tumači uspjeh uvođenja eura. Uvođenje eura je posljedica što je Hrvatska europska država i članica EU-a, a ne što je Plenković predsjednik vlade.
U vremenu kada vlada govori o nedostatku novca za povećanje mizernih plaća državnim službenicima, Plenković troši milijune za propagandu.
Doista, vladajuće strukture Hrvatsku ne osjećaju, niti je žive. Oni tu Hrvatsku smatraju platformom za bogaćenje i svoj komforan život. Njih ne zanima život učitelja, vatrogasca, radnika u Podravci, HŽ-u ili u građevini.
Ipak, sve ove nelogičnosti i zlouporabe imaju i svoju pozitivnu stranu. Današnja politička scena u potpunosti je izgubila vjerodostojnost kod ogromne većine hrvatskih građana. Hrvatska uopće više ne nasjeda na propagandne trikove vladajućih struktura, štoviše, svijest o neophodnim korjenitim promjenama primjetna je na svakom koraku.
I zato delinkventske međusobne uvrede Milanovića i Plenkovića, ljude uopće više ne uzbuđuju, jer primitivizam Hrvate nikada nije fascinirao. Mi smo pristojni, civilizirani, moralni i etični ljudi, i zato nas ovakve osobe ne smiju zastupati, ni predstavljati.
Hrvatska ima tisuće i tisuće ljudi koji nikada nisu dobili priliku pokazati svoje upravljačke sposobnosti. Vrijeme je da šutljiva, većinska Hrvatska progovori i preuzme odgovornost za svoju jedinu i lijepu Domovinu zaključila je Vidović Krišto.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**