Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen obilježja mještani vukovarskog naselja Lužac u srijedu su obilježili 31. obljetnicu stradanja, u spomen na 2. studenoga 1991. kada je slomljena obrana naselja.
Tijekom velikosrpske agresije JNA i srbočetničkih postrojbi i okupacije Lušca ubijeno je 69 mještana.
Po riječima Antuna Vidakovića, mještanina Lušca kojemu je u tom naselju ubijeno deset članova obitelji, prvi put su JNA i srbočetničke formacije u Lužac pokušale ući 16. listopada, a 2. studenoga u naselje su ušli s 40-tak tenkova i transportera.
Poslušajte ratnog zločinca Arkana što govori
Podno spomen obilježja vijence je položilo i svijeće zapalilo izaslanik predsjednika Republike, brigadir Valentin Skroza, predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Nikola Mažar, dok je zajednički vijenac ministarstva hrvatskih branitelja i obrane položio Stjepan Sučić.
Počast ubijenima polaganjem vijenac i paljenjem svijeće odao je i vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava, predstavnici stradalničkih druga te poliitčkih stranaka.
SJEĆANJE NA SLOM VUKOVARSKOG NASELJA LUŽAC
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava izrazio je zabrinutost zbog nekažnjavanja zločina počinjenih u Lušcu.
Današnji dan obilježava još jedna tužna obljetnica, 31. godina od slamanja obrane vukovarskog naselja Lužac. Taj teški dan karakterizira početak kraja obrane Vukovara koji je presječen na dva dijela te je tako zaustavljena komunikacija Borova naselja i Vukovara.
Podno spomen-obilježja na Lušcu položili smo vijence i zapalili svijeće u sjećanje na 69 ubijenih mještana Lušca, ali i na sve žrtve Domovinskog rata, piše Ivan Penava.
Ovo mjesto na kojem smo se danas okupili samo je jedno od brojnih na kojima su u Vukovaru počinjeni stravični zločini koji s odmakom godina ne smiju i neće biti zaboravljeni, kao ni sjećanje na naše ubijene sugrađane. Neka im je vječna hvala i slava!
“Smjer kojim ide ova država i kroz procesuiranje ratnih zločina, ali i pitanja stvaranja pretpostavki za ostanak i doseljavanje ljudi u Slavoniju je loš. Pitanje nestalih je izuzetno teško. Zadnjih godina tu je napravljen određen pomak, ali još uvijek je velik broj nestalih osoba. S tom boli teško je živjeti”, rekao je Penava.
Okupacija Lušca smatra se i početkom sloma tromjesečne obrane grada, kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi izbili na Priljevo i obalu Dunava, čime su razdvojili hrvatske branitelje Vukovara od branitelja gradske četvrti Borovo naselje.
Do kada hrvatski narod mora trpjeti nekažnjavanje svih koji su ga ubijali, te svi zločinci koji su ubili na tisuće žrtava, ne samo 1991. već i nakon II. svjetskog rata, šeću svijetom i tako s vremenom umiru krvavih, ali slobodnih ruku?
Stožerni kamen obrane Vukovara
Krajem listopada i početkom studenog 1991. velikosrpske su postrojbe izravno napale ogromnim snagama vukovarsko naselje Lužac. Dok su imali protuoklopnih sredstava hrvatski su branitelji držali položaje. Čim su ostali bez njih, a bez ikakve opskrbe novim sredstvima, bili su prisiljeni povući se u središnje dijelove Vukovara.
Tako je pao stožerni kamen obrane Vukovara – Lužac.
A kad je palo vukovarsko naselje Lužac, može se govoriti o početku kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja grada Vukovara.
Okupacijom Lušca tada je višestruko nadmoćniji agresor “presjekao” komunikaciju hrvatskih branitelja i izbio na Priljevo, na Dunav, čime je razdvojen Vukovar od četvrti Borovo naselje i “razlomljena” dotad jedinstvena obrana grada. To se pokazalo i presudnim te je dva tjedna kasnije, 18. studenoga 1991. godine, nakon tromjesečne opsade i razaranja, slomljena obrana Vukovara i grad je pao u ruke okupatora.
Sami Luščani su platili zbog agresorove nemoći što nisu uspjeli, kako su zbog vojne nadmoći planirali, olako osvojiti Hrvatsku i pretvoriti je u Veliku Srbiju.
Štoviše, u tako iznimno teškim i nepovoljnim okolnostima, hrvatsko stanovništvo vukovarskog kraja je hrabro ustrajalo na putu obrane vlastitih života hrvatske samostalnosti.
Lužac – Odmazda Srba bila je planirana i smišljena
Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena.
Izvršile su ju postrojbe predvođene pobunjenim Srbima i JNA uz pomoć paravojnih postrojbi četnika i arkanovaca. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, a neki čak i sudjelovali u masakru nad 59 stanovnika Lušca.
Smaknuti stanovnici su bili većinom nedužni civili.
Za razliku od Ovčare koja je dobila, koliko-toliko, prihvatljivu medijsku pozornost te znatno manje spominjanog pokolja u Lovasu, pokolj u Lušcu je ostao gotovo prešućen u hrvatskoj javnosti. O njemu ne govore niti išta rade da se rasvijetle zločini niti “hrvatski mediji”, niti “hrvatski političari”, a niti DORH i hrvatsko pravosuđe.
Gradonačelnik Vukovara Penava imao je pravo kad je rekao da krv nevinih žrtava vapi do neba i traži pravdu koju hrvatske vlasti i hrvatsko pravosuđe odbija dati već 30 dugih godina.
Vukovar je najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata
Grad je branilo 1.800 Hrvatskih vojnika i civilnih dragovoljaca, protiv srpskih 36.000 jugo vojnika i srpskih paravojnih postrojbi
Mislili su da će pasti za 48 sati. Odolijevali su 87 dana
💣 Vukovar was the biggest and bloodiest battle of the Croatian War of Independence
The city was defended by 1,800 🇭🇷 soldiers and civilian volunteers, against 🇷🇸 36,000 Yugo soldiers and Serb paramilitaries
♥️ They thought they would fall in 48 hours. They resisted 87 days 🇭🇷 pic.twitter.com/p5LNpYgpBc
— Croatian TradWave 🇭🇷 (@CROTradwave) November 2, 2022