Župa sv. Martina biskupa iz Dugog Sela proslavila je župnu svetkovinu misnim slavljem koje je predvodio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit u miru. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika obližnjih župa predvođenih župnikom vlč. Ivanom Valentićem.
Uvodeći u homiliju umirovljeni vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić pozdravio je okupljenu braću svećenike i vjernike naglasivši da će u svojoj homiliji nastojati potaknuti učiti iz primjera života sv. Martina.
“Draga braćo misnici, draga braćo i sestre. Vjerujem da godinama dolazite na ovu svetkovinu sv. Martina i da ste o njemu puno već naučili. Međutim, večeras osim što smo se skupili da ga molimo, od njega želimo i učiti. Zato ću ja u ovoj propovijedi pojedine zgode iz njegova života uzeti kako bi nama bila pouka i poticaj”, rekao je nadbiskup Puljić uvodeći u homiliju.
“Sv. Martin rođen je u Mađarskoj. Otac mu je bio vojnik. Sanjao je o svom sinu. Kao vojniku i spremao ga na to. “E to je često puta pogreška roditelja. Roditelji bi htjeli da dijete bude po njegovom. Toliko sam puta susreo pogrešku roditelja. Ono što su oni propustili ili nisu uspjeli htjeli bi da njegovo dijete to ostvari. Zaboravili ste da svako dijete original i neponovljivo. Zato je potrebno pomoći djetetu otkriti koje njegovo životno poslanje”, naglasio je kardinal Puljić.
“Martinov otac je htio da on bude vojnik. Međutim, on je pak sanjao da postane monah, redovnik. Tako se priča, da je kao vojnik jahao na konju i naišao na siromaha koji je bio ozebao. On je mačem odsjekao pola svojeg plašta i ugrijao siromaha. Kasnije mu se u snu javio Isus i zahvalio na tom činu. To ga je toliko dirnulo, da je on koji je bio poganin postao kršćanin i poželio se posvetiti. Sv. Hilarije bio mu je učitelj, a kad je njegov umro, onda su Martina izabrali za biskupa. Tada se predao sav u službu crkve. I siromaha i izgradnju sloge u Crkvi. Uvijek je u Crkvi oholost i sebičnost bila crv. Tako da i među svećenicima jako velika podijeljenost bila. On je išao mijenjati ljude. Posebno svećenike da unutar Crkve izgrađuje slogu”, rekao je kardinal Puljić te u nastavku naglasio da je to sv. Martinu bio i posljednji zadatak.
“Kad se već sav istrošio naviještajući evanđelje ostalo mi je još jedan kraj u kojem su svećenici posebno bili podijeljeni pa ih je pošao pomiriti. Kad je to uspio, tada je došao trenutak da pođe na onaj svijet. Zatim su se skupila braća svećenici oko njega rekavši mu tužno da ih napušta, a da vukovi vrebaju oko njih. On se molio Bogu, ako je Njegova volja da neće bježati od posla, ali da je spreman umrijeti. Tako on završio svoj život, raspoloživ za Božju stvar”, naglasio je propovjednik.
“Kažu životopisci da je umirao okrenut bočno pa su ga braća htjeli okrenuti, ali on im je rekao neka ga ostave tako s pogledom u nebo jer “tamo mu je poći”. Isto tako, životopisci su napisali da se đavao vrtio oko njegovog kreveta. Nije samo tada, već inače. Tko god je revan kod njega se više vrti đavao. Možda ste i sami iskusili te napasti pred velike blagdane. Đavao je napasnik i izaziva tako da se često puta teško možemo savladati baš u tim danima, pred blagdane jer i đavao isto želi “zaraditi”. Sv. Martin ga je odlučno odbio rekavši đavlu da kod njega nema ništa tražiti”, rekao je umirovljeni kardinal.
“Draga braćo i sestre, na početku sam rekao da je prevažno znati odgajati. Da čovjek bude raspoloživ za ono što je Božje, a ne ono što roditelj bi htio od svog djeteta. Ljubav je dobra, ali nije sebična. Navezanost na djecu, negativna je stvar. I djece na roditelje. Zato je potrebno da naučimo toj dobroti. Kako u životu nositi se sa izazovima? Ne dati se zarobiti nego biti raspoloživ za ono što je Božja istina? Čovjek smije planirati, ali Bog nam često puta planove poremeti. Poput sv. Martina koji je želio biti monah, ali Crkva ga je trebala kao biskupa. Zato je važno otkriti što Bog od mene hoće. Ne što ja hoću. Često puta mi patimo upravo pred ljudima misleći o tome što ljudi kažu o nama. Ma nismo mi ono što ljudi kažu o nama. Nismo ni mi ono što mi osobno mislimo. Samo Bog zna tko smo i što je u nama. Sveti Martin je shvatio da život ima smisla ako se živi iz ljubavi. Tamo gdje nema ljubavi, tamo je pakao. A gdje ima ljubavi, tamo je već raj”, istaknuo je Puljić.
“Kako odgojiti srce u dobroti”, upitao je kardinal Puljić te naglasio da je to moguće jedino ako se trudimo odgojiti srca u dobroti, plemenitosti, čestitosti i odgovornosti te je naglasio veliku i važnu ulogu odgoja srcem koje majke mogu utkati u svoju djecu. “Dokle god imamo plemenite majke onda ćemo imati i budućnost. Bez plemenite majke nema ni uspjeha. Muškarci su sposobni uraditi stvari i biti čvrsti, ali plemenitost znači da se srcem odgaja. Bio sam i ja župnik. Mnogo sam se umorio držeći vjeronauk, ali na kraju vidim da ako nije mati što naučila, slabo sam ja naučio” rekao je kardinal Puljić i na kraju udijelio svoj pastirski blagoslov poželjevši okupljenoj zajednici vjernika da nas sve sv. Martin nauči plemenitosti, dobroti jer naš će narod obnoviti plemenita majka, čestita obitelj gdje dobrota raste. Tada će naš narod imati budućnost”, zaključio je kardinal Vinko Puljić, prenosi IKA.
Nakon završnog blagoslova uslijedio je ophod vjernika oko slike sv. Martina biskupa. Župnoj svetkovini prethodila je trodnevnica.