Jugoslavija (Kraljevina SHS) je stvorena 1. prosinca 1918., a već četiri dana kasnije na glavnom zagrebačkom trgu bana Jelačića ležala su tijela pobijenih Hrvata. Srbija je dala navijestiti što će nova država Jugoslavija biti za Hrvate – grobnica i mjesto zatiranja. To i je bila cijelo vrijeme postojanja, a osobito prilikom obnove Jugoslavije 1945. godine kada su partizani počinili najveće zločine u Europi likvidiravši u mjesec dana stotine tisuća ljudi, o čemu svjedoče stotine masovnih grobnica…
Pokolj u Zagrebu naredio je Hrvat dr. Grgo Anđelinović, rođeni brat djeda Vesne Pusić. Obitelj Anđelinović sa Hvara – tri brata Grgo, Danko I Berislav – bila je poznata po izrazito antihrvatskom i projugoslavneskom (prosrpskom) djelovanju, a pokoljem na na centralnom gradskom trgu u Zagrebu dr. Anđelinović se pohvalio u beogradskoj Skupštini riječima: „Ponosim se svojim krvavim rukama!“
5. prosinca 1918. – Prosinačke žrtve / Krvoproliće u Zagrebu: netom imenovani šef policije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Grgo Anđelinović zapovijeda pucanje po prosvjednoj koloni. Poginulo je 15 osoba, a više od 20 ih je ranjeno. pic.twitter.com/1lQ4fveOvj
— •Pleter• (@croatian_pleter) December 5, 2020
Dan je prije blagdana Svetog Nikole 1918. godine, sat vremena iza podneva. Prvi svjetski rat je završio i u zagrebačkoj Rudolfovoj vojarni vlada neobičan metež, vojnici, časnici i dočasnici 53. pješačke pukovnije zajedno sa pripadnicima 25. domobranske zagrebačke pješačke pukovnije kreću na Jelačićev trg prosvjedovati protiv monarhije i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS. Različiti vojnici 53. pješačke pukovnije kroz stotine godina u ime propale monarhije vodili su stotine bitaka. Iza naziva 53. pješačka pukovnija skrivali su se, barem po vojnoj tradiciji i duhu borbene postrojbe, Trenkovi panduri. Isti oni koje je osnovao sam barun Trenk.VIDEO-OVDJE
Što su se više približavali trgu, to im se priključivalo sve više i više građana. Na uglu Frankopanske i Ilice bezuspješno su ih pokušali uplašiti pucnjevima u zrak. Na trgu im se priključio još građana. Domobrani i vojnici su razvili hrvatske trobojnice i otvoreno skandirali republika i Hrvatska, iskazujući svoje nezadovoljstvo ulaskom i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS.VIDEO-OVDJE
Nisu to bili bilo kakvi vojnici, nego isti oni koji su s godinama srasli sa stanovništvom Zagreba gdje je njihovo sjedište bilo prebačeno. VIDEO-OVDJE
PROSINAČKE ŽRTVE 05. prosinca 1918.označeno je krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovijedi komesara zg.policije Grge Anđelinovića (djed v. Pusić) nad pripadnicima Kraljevsko hrvatskog domobranstva (25. i 53. domobranske pukovnije) koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u Srboslaviju bez volje i davanja suglasnosti hrvatskog naroda. Ubijeno je 13 a ranjeno 17 Hrvata.
Čim su došli na Jelačićev trg na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada što je u narednom broju Radićevog časopisa Dom opisao Dr. Ivan Pernar koji je sukob promatrao s jednog prozora na Jelačićevom trgu.
“Oko tri sata i četvrt začuje se od strane Ilice klicanje “Živila republika!” Dolazilo je najmanje 600 oboružanih vojnika sa dvije mašinske puške . S Popovićeve kuće (na Jelačićevom trgu broj 4) htjelo se pucati na momčad. Nato je više vojnika podiglo u zrak puške i na puškama bijele marame, vičući: “Mi ne ćemo pucati. Nemojte ni Vi, nego nam dajte mašinske puške”. Začas bude predana mitraljeza u kući broj 4. Nato je glazba zasvirala “Lijepa naša domovina”. Vojnici pođoše u kuću broj 6, da im i oni predadu mašinsku pušku. U to vrijeme čuli su se ponovno poklici, da republikanci ne će pucati, samo neka ne pucaju kraljevci. Ne znam, što se događalo u kući broj 6; samo je pao jedan hitac, našto je napolje izletilo 6 do 8 vojnika. Oko 15 vojnika vratilo se natrag u kuću. Što se sada unutra događalo ne znam; ali nakon nekoliko časaka čuo se prasak pušaka. Planuše puške u veži kuće broj 6, a vojnici nagnuše jedan preko drugoga, te jedan ostade ležati pred vežom. Sada počnu rikati mitraljeze, i to prva republikanska od palače Prve hrvatske štedionice, druga iz kuće broj 6 na Jelačićevom trgu, treća iz Fellerove kuće (na uglu Jurišićeve ulice i Jelačićevog trga), četvrta kod svjetiljke lijevo od Jelačićevoga spomenika, a peta je bila postavljena iza samoga spomenika, ležeći potrbuške; ovi su se šćućurili, da se zaštite od taneta. Jedan ili dva bijahu do smrti ubijeni. Pucalo se iz Fellerove kuće i sa strane od ulice Marije Valerije. (U zahodu na uglu Jelačićevog trga i ulice Marije Valerije bijahu smješteni oboružani članovi “Srpskoga Sokola”). Tako su ubijeni još i preostali vojnici. Kad je pucnjava prestala, digne se jedan mališ, koji je bio ranjen u desnu ruku, radi čega je ljevicom držao desnicu. Od gomile kod spomenika ostade živ jedan jedini. Kada su kola došla po mrtve, ustade taj, – bio je narednik, a sav krvav od glave do pete, – pa zapita, gdje da se opere i gdje li je liječnik. Krva je natopila granitni postav bana Jelačića i okolišni pločnik. Užasna slika! Ljudi su od znatiželje dolazili, te su bez srca gazili po krvi.
U sukobu je ubijeno 13, a ranjeno 17 ljudi, što ostaje poznato pod nazivom Prosinačke žrtve. Razloge pobune sami vojnici kasnije su objašnjavali: “U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnoga građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: “Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!” Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.” VIDEO-OVDJE
Suđenje prosvjednicima.
“U Zagrebu je 27. prosinca 1918. godine započela pred vojnim sudom glavna rasprava protiv 23 vojnika radi bune koju su počinili 5. prosinca. Od pripadnika 53. pješačke pukovnije bili su optuženi vodnici Ivan Perečić, Dragutin Mort i Josip Šimatović, desetnik Adolf Schwartz, razvodnik Janko Herceg te pješaci Mirko Drobac i Janko Pomjan; od pripadnika 25. domobranske pukovnije vodnik Rudolf Cecelja, desetnik Ivan Babić, razvodnici Andrija Fijan i Franjo Kovačić, te pješaci Mirko Milošak, Franjo Gašparac, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren, a od 2. bosansko-hercegovačke pukovnije Mustafa Bašagić.
VIDEO-OVDJE
Vojno ih je odvjetništvo optužilo da su – nakon prethodnoga dogovora, da će manifestirati gradom za republiku, – sastavili povorku od 150 momaka od 53. pješačke pukovnije, kojima se priključila povorka od 100 momaka 25. domobranske pukovnije. (…) Raspravi je predsjedao potpukovnik Kasumović, a vodio je major Burkhart. Optužbu je zastupao vojni odvjetnik Ivo Stožir, a optužene su branili vojni aditori Ugrinov i Vranković, te zagrebački odvjetnici: dr. Radivoj Walter, dr. Schick i Sporčić. (…) Glavna je rasprava potrajala 3 dana. (…) Poslije dovršene rasprave proglasio je vojni sud istom 6. siječnja 1919. presudu, kojom se Ivan Perečić osuđuje na 10 godina zatvora, Rudolf Cecelja i Josip Šimatović na 7 godina, Dragutin Mort, Adolf Schwartz, Ivan Babić, Janko Herceg i Franjo Kovačić na 3 godine i 6 mjeseci, a Janko Pomjan, Mirko Milošak, Franjo Gašparović, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren na 1 godinu do 1 godine i 6 mjeseci. Sve su ove kazne većim dijelom izdržane, a tek manjim dijelom oproštene.” VIDEO-OVDJE
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je proces demobilizacije u kojem su raspuštene hrvatske postrojbe bivše austro-ugarske vojske i hrvatskog domobranstva. Raspuštanje postrojbi počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919.godine sve do travnja 1941.godine.VIDEO-OVDJE
‘Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim.’ Te riječi izgovorio je Grga Budislav Anđelinović na beogradskoj Skupštini održanoj 26. travnja 1921. godine. Ruke je okrvavio naredivši otvaranje vatre iz tri ‘Shwarzlose’ 8-milimetarskih teških mitraljeza na nenaoružane prosvjednike protiv uspostave Jugoslavije na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine. Taj dan ostat će zapamćen kao ‘krvavi četvrtak‘ – ili, bolje reći, zaboravljen od Zagrepčana. Nema cvijeća na godišnjicu pokolja ispod spomen ploče postavljene na zgradi broj 11 na trgu, kakvog bi svakako bilo u Irskoj. Malo tko je ikad čuo za prosinačke žrtve.
Uredio / M.M. Viribus unitis
Smatrate li da treba nešto dodati ili pobrisati u tekstu- javite nam se na,
kontakt@braniteljski-portal.com