Na današnji dan prije 23 godine umro je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, otac moderne Hrvatske države!…
In memoriam: Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman (1922.-1999.)
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!”
PROŠLE SU 23 GODINE
Franjo Tuđman preminuo je na današnji dan, Najveći državnik kojeg je hrvatski narod imao u svojoj slavnoj povijesti!
Pod odlučnim vodstvom dr. Tuđmana, Republika Hrvatska međunarodno je priznata te je uz hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja obranjena i oslobođena u Domovinskom ratu. Svojom je državničkom mudrošću osigurao mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, a državotvornom vizijom zacrtao europski i atlantski put Hrvatske.
U nacionalnom će sjećanju dr. Tuđman ostati upamćen kao najveći državnik kojeg je hrvatski narod ikad imao u svojoj slavnoj i bremenitoj povijesti. Demokratska, slobodna i samostalna i moderna europska Hrvatska njegovo je najveće postignuće, pa ga se s velikim razlogom treba nazivati ocem moderne hrvatske države!…
Ono o čemu je proročkim govorom na Plesu rekao, iako teško bolestan te s punim razumom govorio , danas je u Hrvatskoj pojava koja i te kako šteti…
Poslušajte govor
Prepoznavši povijesni trenutak, pod njegovim vodstvom HDZ je postao okupljajuća, stožerna stranka koja je, na temeljima nacionalne pomirbe i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, hrvatske katoličke mladeži, vodila hrvatski narod do stoljećima sanjane slobode, što je u konačnici i uspio nakon strašnog agresorskog i barbarskog razaranja Hrvatske i ubijanja hrvatskog naroda od strane jugofašističke soldateske, srpskih koljača iz Srbije i domaćih srpskih četnika kao i domaćih izdajnika.
O dr. Franji Tuđmanu su mnogi pisali i govorili
Domagoj Knežević, Hrvatski institut za povijest.
„Najvažnije je za Franju Tuđmana to da je bio sistematičan, temeljit, uporan marljiv i da nije odustajao ni u jednom trenutku od te svoje zamisli da Hrvatska može postati samostalna država,“
– Akademik Ivan Aralica: Ambra, Zagreb, 2001., 380.
„Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…“
– Akademik Ivan Aralica: I tu je kraj, Zagreb 1999., 28/9.
„Koliko ja znam, Tuđman je mnogo toga (lošega) znao o ljudima, nisu mu bile skrivene njihove zakulisne i prljave igre i djela, ali je sve to tolerirao, podnosio i tek u rijetkim trenucima očajavao i ponavljao: “S mnogima od njih pod drugim okolnostima ni kavu ne bih popio”.
Strani diplomati i dužnosnici o ocu moderne Hrvatske
„Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod, jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“
Henry Kissinger Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća – UHIP, 2002., str. 141
„Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.“
Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a pod tri predsjednika) – Dubravko Jelčić: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 183.
„Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.“
– Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)
„Franjo Tuđman bio je hrvatski domoljub. Njegovo djelo započeto je davno prije zbivanja iz proteklih nekoliko godina… Podupirući mandat Ujedinjenih Naroda i mirnu reintegraciju uz izbjegavanje novih sukoba, on je spasio tisuće života – ne samo hrvatskih, nego i ljudi cijele regije. I što je još važnije, njegova mudra politika omogućila je normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom… Znam da je strastveno vjerovao u europsku Hrvatsku…“
General Jacques Klein (upravitelj prijelazne uprave Vijeća sigurnosti UN-a za Hrvatsko Podunavlje)
„Danas mislim da smo trebali više surađivati s Tuđmanom iako su nam prigovarali da smo potpuno povezani s Pantovčakom, a to nije bila istina. Dobio sam naredbu iz Washingtona da zaustavim prodor hrvatske vojske prema Banja Luci, i Tuđman je bio kooperativan, ali možda bi bilo drukčije da smo ih pustili da odrade taj vojni dio zadatka.“
– Richard Holbrooke (američki diplomat, posrednik u Daytonskim pregovorima), Večernji list, 14.11.2005.,
„Više puta smo se sastajali u Zagrebu, nekoliko puta u SAD, Bruxellesu. Pamtim ga kao vrlo sposobnog i čvrstog pregovarača koji nije lako odstupao. Mislim da je u Daytonu dobio puno što je planirao. Po mom mišljenju, Tuđman se mora smatrati ocem nove samostalne hrvatske države.“
– Willy Claes, bivši belgijski premijer, generalni tajnik NATO-a 1994.-1995., Globus,
„Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske.“
– Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.
„Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.“
– Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.
„Predsjednik Tuđman je neobično strpljivo i mirno saslušao sva izlaganja nazočnih i ne sjećam se da je ikoga prekidao, da je upadao u riječ ili na bilo koji način utjecao na izlaganja. Govorili su o njemu kao posebno autoritativnoj osobi, kao diktatoru, a ja sam ga doživljavao kao politički vrlo pristojnog čovjeka koji je govorio nakon svih i koji je svima dopuštao da kažu svoje mišljenje“.
-FOTO: Titovi mentalni zamorci – ” Dalić danas mora pasti”…DALIĆ: VJERA MI DAJE SNAGU, UVIJEK IMAM KRUNICU U DŽEPU I POMOLIM SE PRIJE UTAKMICE!,,,
Što o prvom hrvatskom predsjedniku govore i pišu titovi i komunistički sljedbenici koji jako lijepo “žive u Hrvatskoj” koja je stvorena u krvavom ratu i obrani od jugofašističkog i srbočetničkog agresora upravo zahvaljujući Ocu moderne Hrvatske zajedno sa hrabrim hrvatskim braniteljima i Herojima, koji su sa krunicom oko vrata obranili svoj narod, ne treba nas u ovom tekstu ni inače zamarati, jer oni su i tako mentalno ostali i zaostali u yugosferi koje im više nema pa žive u zabludama pokušavajući na sve načine oskrnaviti lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika i Oca moderne Hrvatske i sve hrvatske branitelje i jedinu nam i vječnu Hrvatsku, ali im to baš i ne ide onako kako bi ti zaluđeni likovi koji se još nisu probudili u Hrvatskoj željeli, pa nek se koprcaju u svojim fantazijama koje ionako graniče sa suludošću za koje postoje sanatoriji.
Prvi hrvatski predsjednik i otac moderne Hrvatske Dr. Franjo Tuđman bi sigurno da je poživio proveo lustraciju. Tuđman je bio svjestan da u uvjetima velikosrpske agresije i međunarodno nepriznate Hrvatske ne može ići u unutarnji obračun s moćnim udbaškim lobijem…
Zato je dr- Tuđman inzistirao na pomirdbi kako bi prvo obranio zemlju a potom osigurao i međunarodno priznanje Hrvatske. Unutarnje sređivanje države trebalo je uslijediti nakon ostvarenja pobjede u Domovinskom ratu, međutim činjenica jest kako ni dan danas nema ozbiljne političke volje suočiti se ili iznijeti na svjetlo dana sve mračne tajne i moć komunističkih tajnih službi i njihove mreže u Hrvatskoj…Zagrebalo se tek po površini (Perković-Mustač) jer današnje političko vodstvo nema hrabrosti pokrenuti lustraciju, a niti pokrenuti postupke protiv komunističkih lobija i njihovih poltrona raspoređenih po glavnim hrvatskim institucijama i nekim polugama vlasti u Hrvatskoj.
Poslušajte što o svemu tom govori dr. Franjo Tuđman
Podsjetimo sve one političke diletante, profitere i sve ostale koji su se od smrti Franje Tuđmana jurišnički odlučili na detuđmanizaciju te po svaku cijenu nastojali i još uvijek nastoje umanjiti lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika i oca moderne Hrvatske dr. Franje Tuđmana te Hrvatsku državu poistovjetiti sa NDH nazivajući je fašističkom tvorevinom, upravo zbog toga što je Hrvatska nakon osam stoljeća pod rukovodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana krvavo izvojevala svoju samostalnost u obrani od jugofašističkog i srpskog agresora koji je izvršio brutalnu agresiju na Hrvatsku…Sa ovom činjenicom razni mrzitelji svega hrvatskog i danas nastoje destabilizirati samostalnu, suverenu, demokratsku Hrvatsku koja je članica EU, NATO i svega onog što je prvi hrvatski predsjednik pod svojim mudrim i hrabrim vodstvom uspio u teškim vremenima predvidjeti i otvoriti put na krvi stvorenoj Hrvatskoj da danas bude ravnopravna članica ali i samostalna država koja će se znati i moći skrbiti za svoj narod koji ni trenutka nije kalkulirao kad je trebalo ginuti za Hrvatsku…
Da bi shvatili koliko nam je kao narodu itko “pomogao” trebate poslušati ovaj kratak govor Franje Tuđmana
–Braniteljski portal objavljuje cijeli govor koji je 22.svibnja 1992 godine održao prvi hrvatski predsjednik i otac moderne Hrvatske države dr. Franjo Tuđman u zgradi UN-a u New Yorku.
-Objavljujemo cijeli govor iz razloga što ga nitko na današnji dan neće objaviti, pa ga objavljujemo da ga mnogi pročitaju i napokon shvate kakvu je politiku vodio otac moderne Hrvatske dr. Franjo Tuđman, a ne da nam unisono nameću iskrivljene teze o našem prvom hrvatskom predsjedniku i zapovjedniku oružanih snaga RH koje su vojnički čisto potukle srpskog i jugofašističkog agresora….
Također je vrlo važno napomenuti koliki je doprinos dao upravo dr. Franjo Tuđman u pomirbi i priznavanju svih onih koji Hrvatsku priznaju kao svoju državu, što mu je u krajnjem bio i primaran cilj…Međutim ,danas i nakon 23 godine od smrti Oca Domovine dr. Franje Tuđmana nekolicina manjinskih predstavnika, lukavo i politički perfidno, u maniri etnobiznismena zbog vlastitih materijalnih i svakih drugih koristi, stiskaju vladajuće sa nekoliko svojih podignutih ruku u Saboru i igraju se opasnom vatrom u stvaraju ozračja “netrpeljivosti”, posebno srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koja im je Ustavom zagarantirana i provodi se…U nedostatku političke zrelosti i mudrosti, vladajući im dozvoljavaju da srpsku nacionalnu manjinu koja ima sve benefite u Hrvatskoj, uznemiravaju i tako stvaraju prividno ozračje tzv “netrpeljivosti”.
Govor Dr Franje Tuđmana u prigodi primanja RH u članstvo UN-a
Ujedinjeni narodi, New York City, 22. svibnja, 1992. godine
Gospodine predsjedniče,
Vaše ekselencije,
dame i gospodo!
U ukupnoj povijesti razvitka i međunarodnog položaja jednoga naroda ne može biti važnijeg događaja od priznanja njegove samostalnosti i suverenosti, i njegova primanja u svjetsku zajednicu ravnopravnih i neovisnih država, kakva je u naše doba Organizacija ujedinjenih naroda. Stoga mi dopustite da u ime hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske izrazim najdublju zahvalnost za primanje u OUN:
– glavnom tajniku OUN-a g. Boutros Boutros-Ghali-ju;
– predsjedniku Vijeća sigurnosti g. Peteru Hohenfellneru i svim njegovim članovima koji su Rezolucijom 753 (1992.) jednoglasno preporučili primanje Republike Hrvatske u članstvo UN-a;
– i na kraju osobito predsjedniku ovog 46. zasjedanja Glavne skupštine, g. Samir S. Shihabi-ju, i svim sudionicima ove plenarne sjednice, koji su nam današnjom odlukom o primanju iskazali čast i povjerenje koje je Hrvatska jamačno zaslužila i koja će nastojati u potpunosti opravdati.
Ekselencijo,
štovani predstavnici slobodnih zemalja svijeta!
Današnjim danom Hrvatska je zadobila svoj međunarodni legitimitet. Njezina zastava, koja je svetost svakom hrvatskom čovjeku, jer je zbog nje bio osuđivan i proganjan u tuđinu, vijorit će se odsada slobodno pred zgradom OUN-a, i svuda po svijetu, s posvetom i međunarodnoga priznanja.
Hrvatski narod jedan je od najstarijih naroda sadašnje Europe. On ima pisane dokumente i biljege o svojoj nacionalnoj državnoj samobitnosti, te o pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji, od sedmoga stoljeća (n. e.) pa nadalje, u kamenu i na pergameni, u književnosti i umjetnosti, i što je najvažnije u svom duhovnom biću. Hrvatski narod može biti ponosan na svoj udjel u duhovnoj i tvarnoj kulturnoj baštini čovječanstva. Uzgred nije slučajno što je njezin mali dio nazočan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu glavne skupštine Ujedinjenih naroda napravljen je od mramora s hrvatskog otoka Brača. U mojoj se domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se ogledali, tijekom mnogih stoljeća, svojim umjetničkim dijelima, najveći hrvatski kipari, a među njima i Antun Augustinčić čija se konjanička figura, “Spomenik mira”, nalazi u parku iza ove iste palače Ujedinjenih naroda.
Od desetog do dvanaestog stoljeća Hrvati imaju svoje samostalno kraljevstvo pod narodnim vladarima. Povijesne mijene i nezavidan geopolitički položaj njihove zemlje – na razlučnici civilizacija zapadne i istočne Europe – uvjetovali su da poslije toga, od XII. do XX. st. (do 1918.) budu u zajednici s ugarskom i habsburškom krunom. Međutim, kako u toj, tako i u kasnijoj jugoslavenskoj višenacionalnoj državnoj zajednici, hrvatski je narod sačuvao svoju samobitnost – o čemu posebno svjedoči slavna Dubrovačka Republika – težeći neprekidno punoj samostalnosti i suverenosti. Taj najviši cilj, ostvarenju kojega žudi svako narodno biće, od trenutka kad u svom razvitku dostigne stupanj posebne nacionalne, političko-kulturne samosvijesti, i kad mu to međunarodne okolnosti dopuštaju, hrvatski je narod – kao i mnogi drugi manji narodi – ostvario u današnje doba. To je naime doba u kojemu čovječanstvo, zbog znanstveno-tehnološke (stvaralačke ali i razorne) svemoći, doživljava dosada najviši stupanj civilizacije (kulturne, gospodarske, tehničke, prometne, informatičke) integracije, ali istodobno i nacionalne individualizacije. U prožimanju ovih, u biti suprotnih tendencija čovječanstvo teži stvaranju jedinstvene svjetske zajednice, kao uređenoga međunarodnog poretka samostalnih suverenih država, nastalih na opće prihvaćenim načelima o pravu naroda na samoodređenje i slobodu.
No, hrvatski narod nije ostvario svoju samostalnost i suverenost u sklopu samo ovakvih općih tendencija, već i pod posebno teškim okolnostima sloma totalitarističkoga socijalističkog sustava u Europi i raspada višenacionalne jugoslavenske državne zajednice. Hrvatska je nakon uspostave demokratskog poretka i proglašenja samostalnosti plebiscitarno izraženom voljom naroda, morala podnijeti teške žrtve za očuvanje svoje suverenosti. Hrvatskoj je bio nametnut rat jugo-komunističke armije i srpskog imperijalizma za restauraciju komunizma i osvajanje hrvatskih područja. U tom ratu, u kojem se hrvatski narod našao goloruk naspram tehnički nadmoćne oružane sile JA, Hrvatska je, obranivši svoju slobodu i demokraciju, stekla i međunarodno priznanje na putu u punopravno članstvo u KESS-u i u OUN-a. Taj rat, međutim, još nije posve okončan, osobito stoga što su ga izazivači proširili i na susjednu Bosnu i Hercegovinu, usprkos angažiranju EZ-a i Vijeća sigurnosti OUN-a.
Užasne su posjedice toga barbarskog rata na kraju XX. stoljeća. U Hrvatskoj je poginulo i ranjeno tridesetak tisuća ljudi, pretežito građanskih osoba i potpuno su razorena mnoga naselja i čitavi gradovi, uništeno nekoliko stotina povijesnih spomenika, gospodarskih, crkvenih, zdravstvenih i školskih objekata. Dimenzije stradanja civilnog pučanstva u ovom agresivnom ratu protiv Hrvatske očituju se u činjenici da je u Hrvatskoj prognano ili izbjeglo iz svojih ognjišta više od šesto tisuća ljudi, nemoćnih staraca, žena i djece. A povrh toga oko četvrt milijuna ljudi izbjeglo je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.
Zbrinjavanje prognanih i izbjeglih ljudi nadilazi mogućnosti ratom iscrpljene Hrvatske. Stotine tisuća ugroženih ljudi očekuje pomoć međunarodne zajednice. Osim toga, Hrvatska apelira na najviša tijela svjetske organizacije, da zajedno s EZ-om i KESS-om, poduzmu odlučnije i djelotvornije korake radi neodložnog okončanja rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, radi uspostave mira i stabilnog međunarodnog poretka u ovom dijelu svijeta.
Ekselencijo,
dame i gospodo!
Članstvo u Ujedinjenim narodima kruna je međunarodne potvrde suverene državnosti Republike Hrvatske. Međutim, mi smo duboko svjesni odgovornosti koju tim članstvom preuzimamo. Čast mi je s ovom mjesta svečano izjaviti da Republika Hrvatska u svemu prihvaća Povelju Ujedinjenih naroda, te da će biti privržena načelima te Povelje i vladavine međunarodnog prava, na temelju kojih je Hrvatska izvojštila svoje međunarodno priznanje. Hrvatska će odsada, kao punopravni član Ujedinjenih naroda, moći uživati veću podršku svjetske organizacije u naporima za mirno rješenje krize na tlu bivše Jugoslavije, na načelima Povelje UN-a, za uspjeh Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, za rješavanje spomenutog problema izbjeglica, za poticanje gospodarskog razvitka. Republika Hrvatska prihvaća načelo po kojem međunarodna zajednica ima pravo posredovanja u slučajevima kršenja osnovnih ljudskih prava i etničkih prava, ugrožavanja mira, ili ekološke stabilnosti naše planete.
Hrvatska je prihvatila završne dokumente Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, a također i načela na kojima djeluje Mirovna konferencija u Bruxelles-u, za rješenje jugoslavenske krize i odnosa između država što nastaju na tlu bivše Jugoslavije. Sve to govori jasno da Republika Hrvatska želi biti vjerna načelima na kojima se zasniva Povelja, načelima mira, pravde i međunarodne suradnje bez ikakve diskriminacije. Hrvatska želi biti djelotvorni čimbenik suvremenog međunarodnog poretka koji se izgrađuje na opće prihvaćenim načelima antifašizma i demokracije.
Hrvatski je narod i sam u Drugom svjetskom ratu dao znatan prinos borbi protiv naci-fašizma koji je ugrozio demokratski poredak Europe i svijeta. (S ponosom mogu pripomenuti da sam i sam kao mlad čovjek i sudjelovao u tom ratu protiv fašizma). Hrvatska je, u sastavu bivše državne zajednice, dala i znatan prilog rješavanju problema osamostaljivanja zemalja trećeg svijeta i njihova gospodarskog razvitka. A to je služilo i jačanju uloge Ujedinjenih naroda u hladnoratovskom razdoblju.
Na kraju želio bih, gospodine predsjedniče, dame i gospodo, istaknuti našu čvrstu odlučnost da međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku izgrađujemo na načelima otvorenoga, demokratskoga i slobodnoga društva. Želimo da Hrvatska bude, u političkom i gospodarskom smislu, država pravnog poretka i slobodan dom svih njezinih građana. Hrvatska želi biti otvorena za svestranu suradnju sa svim susjednim i drugim zemljama Europe i svijeta. Hrvatska želi biti oslonac mira i stabilnosti međunarodnoga poretka i dostojan član Ujedinjenih naroda.
Foto-screenshot-MVPEI na čelu sa G.G.Radmanom ni ove godine, kao niti prethodnih ne spominje prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana!
