U sklopu obilježavanja stoljetne tradicije izrade tambura u Prelošćici, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 8. siječnja misno slavlje u crkvi Sv. Mihaela ark.
Koncelebrirao je domaći župnik Ivan Ćorić, a slavlju su uz brojne župljane te članove raznih kulturno umjetničkih društva i tamburaša u narodnim nošnjama nazočili i inicijator tog obilježavanja državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, župan sisačko-moslavački Ivan Celjak te predsjednik LAG-a Zrinska gora – Turopolje Božidar Antolec.
U homiliji biskup je podsjetio kako se danas, na blagdan Krštenja Gospodinova, završava božićno vrijeme te se osvrnuo na pročitano evanđelje. „Čuli smo kako je Isus bio kršten na rijeci Jordan. Tamo je Ivan Krstitelj krstio sve kao pripravu za Isusov dolazak pozivajući narod na obraćenje grijeha. Tako se to krštenje još zove i Ivanovo krštenje. To nije Isusovo krštenje kakvo smo mi primili jer je Isus zapovijedio krštenje uime Presvetog Trojstva. Ivan je zapravo pozivao da se na taj način pokornici ponize, uđu u rijeku te simbolično potope starog grješnog čovjeka, a izaći će novi čovjek koji se ostavio grijeha. Da bi se to krštenje pretvorilo u sakrament još je potrebno da se izlije Milost Božja na one koji žele biti njegovi učenici.
Usprkos svemu Isus stao je u red među grješnike i to nas sve na neki način začuđuje jer je on Sin Božji, a začudilo je i samog Ivana Krsitelja koji mu govori: Ti bi mene trebao krstiti, a ne ja tebe… Pa ipak Isus želi biti među tim grješnicima jer je Bog postao čovjekom da bude jedan od nas. On je prihvatio sve naše ljudsko osim grijeha. Tako je i primio to krštenje te se u tom času nebo otvorilo i sišao je Duh Sveti u obliku goluba te se čuo Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi je sva milina. Kada se danas spominjemo Isusova krštenja onda se sjetimo i našeg krštenja. Zahvalimo, u tišini svog srca, za naše roditelje, kumove i svećenika koji nas je krstio. Zahvalimo Bogu na tom sakramentu koji je zapravo početak života u Ckrvi, a kojeg još nazivamo i vrata sakramenata“, rekao je biskup istaknuvši kako je krštenje baš zato posebno važno jer bez njega nema drugih sakramenata, a i po krštenju postajemo Kristovi učenici.
Biskup je rekao i kako je to prilika da potvrdimo onaj savez koji je Bog sklopio s nama. „On nas je prihvatio kao svoju djecu i zato ove riječi koje je Otac rekao svom Sinu Isusu: Ti si Sin moj ljubljeni… Bog je rekao i svakome od nas. Kaže jedan poznati teolog Nouwen da je to temeljni grijeh svih grijeha, ako čovjek zaboravi da je ljubljeno dijete Božje. To je i poruka današnjeg blagdana da se Bog nikada nas ne odriče“.
Na kraju, biskup Košić je rekao kako se danas slavi ta misa jer obilježavamo stoljetnu tradiciju tog mjesta u izradi tamburica koje rađaju radost u nama svaki puta kada zasviraju. „Ti instrumenti prate glazbom misu, ali i druga ljudska veselja. To je naše tradicionalno autohtono glazbalo kojem se radujemo jer pokazuje dušu našeg naroda. Zahvaljujemo Bogu na tome jer nas to čini ponosnima i to bismo trebali sačuvati za generacije koje dolaze“.
Na kraju je sve okupljene pozdravio je župnik Ćorić, zahvalivši svima koji su uložili napore da se realizira ta ideja. Istaknuo je i kako je taj mali projekt pokazatelj kako se zajedništvom i slogom svih struktura društva može puno toga učiniti za ovaj kraj.
Nakon mise ispred župne crkve otkriven je i spomenik tamburi, rad petrinjskog umjetnika Valentina Velenta, a projekt je realizirala Lokalna akcijska grupa „Zrinska gora Turopolje“ uz pomoć Sisačko-moslavačke županije i župe Prelošćica, prenosi IKA.
Izrada tamburica u tom mjestu počela u drugoj polovici 19. stoljeća.
Tada je nekoliko obrtnika počelo s izradom tambura, odnosno svih vrsta žičanih instrumenata – bisernica, beglajta, basova i drugih instrumenata, a što je kasnije preraslo u tvornicu koju je obitelj Gilg otvorila 1894. godine. Ta je tvornica izvozila svoje instrumente na gotovo sve kontinente i primila brojne nagrade za kvalitetu. Nažalost, tradicija je prestala sredinom prošlog stoljeća, kada je preminuo Stjepan Gilg, potomak obitelji Gilg. Nekoliko je obrtnika, u Sisku i u Prelošćici nastavilo s izradom tambura, ali ne u tako značajnom opsegu.