Hrvatski narodni sabor (HNS), krovna politička organizacija Hrvata Bosne i Hercegovine, koja okuplja stranke s hrvatskim predznakom, održala je 4. veljače XI zasjedanje na kom je predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović reizabran za predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH, a izabrano je novo Predsjedništvo. XI. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora BiH okupilo je predstavnike svih hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Na Saboru je predstavljena Deklaracija HNS BiH, Demografska strategiji Hrvata u BiH te Pravilnik o odlikovanju i priznanjima Hrvatskog narodnog sabora BiH. No takve deklaracije su donošene i ranije – a promijenilo se nije ništa. Upravo to je bila tema vrlo snažnog govora Pere Previšiča, predsjednika Čapljinske neovisne stranke.
“HNS već odavno nije ni sjena one ideje koja je natjerala naše predstavnike formirati ovu političku instituciju nakon gaženja ljudskih ustavnih i zakonskih prava hrvatskog naroda nametnutih raznim visokim predstavnicima”, rekao je Previšić On je govorio u, za javnost, zatvorenom dijelu zasjedanja, tako da njegov govor nisu mogli čuti mediji. Mi ćemo ga ipak objaviti.
“HNS je imao odlične projektante, a loše izvođače”
“Ovakav kakav je sad HNS je postao politički alat u rukama najjače stranke HDZ-a BIH i njenog vodstva na čelu s Čovićem”, nastavio je Previšić, hrvatski branitelj. “Postao je svrha sam sebi, celofan u kojeg je umotan sav jad, bijeda i licemjerje hrvatske politike koja nas želi slijepe pored zdravih očiju.
Ponovo su nam nametnuli člana predsjedništva, delegate u domu naroda. Što je s onih famoznih sedam zaključaka, što ćemo učiniti ako se ponovi? A ponovilo se.
Što je s uredima HNS-a u Washingtonu i Berlinu, je li jačanje federacije dio tih deklaracija?
Odgovore nismo i nećemo dobiti.
Bit ću proglašen izdajnikom što se usuđujem to pitati, jer razbijam famozno „hrvatsko jedinstvo,” pojam toliko isprostituiran da mi ga se gadi i izreći,
Nas Hrvata između svake deklaracije i rezolucije ima sve manje. Ako je smisao toga iseliti hrvatski narod, u tome potpuno uspijevamo. Ni u doba Osmanlija Hrvati nisu dali svoja ognjišta, ovo vodstvo hrvatskog naroda uspjelo je što ni Turci nisu uspjeli.
Došao sam jer imam odgovornost reći vam sve u lice. Ja sam hrvatski branitelj, za razliku od podrumskih miševa čija lica gledam na najistaknutijim mjestima. Kada je najviše trebalo stavio sam svoj život na kocku, i imao sam sreću da ga sačuvam. Ja sam svoje mjesto u društvu našao, za razliku od mnogih drugih.
Branitelji su danas postali balast, ostavljeni na milost i nemilost, postali su teret svima koji su zloupotrijebili njihovu žrtvu i danas kroje sudbinu tih istih branitelja i njihove djece.
Kada su se vraćali hrvatski branitelji s ratišta, popunjavali su se biroi za zapošljavanje, kao nagrada za prolivenu krv, znoj i suze. Na krvi naših branitelja zaposjeli su radna mjesta i gradili političke karijere.
Ponovit ću: Uzalud su sve deklaracije i zaključci ako ih ne primijenite. Ako želite iskreno stati uz svoj narod, prihvatite odgovornost da je više Hrvata otišlo iz svoje domovine za vaše vladavine nego u komunizmu. Između dva popisa, više od 200.000 Hrvata je napustilo ovu zemlju. Naravno, razloge treba tražiti i u okolnostima u kojima BiH živi, no jučer je izašao podatak samo za HB županiju da ju je od 2012 do 2022 napustilo 8.000 ljudi.
Znajući da imamo gotovo sve poluge vlasti u ovoj županiji, moramo se zapitati jesu li krivi nepotizam, korupcija, kriminal klijentelizam, mentalni komunizam, svi pojmovi koji su isključivo našom odgovornošću postali norma?
Do prije desetak godina mogli smo govoriti da su nam drugi krivi: Danas je licemjerno na taj način to formulirati. Za ovu statističku katastrofu mi smo odgovorni, a vi, gospodo iz HDZ-a, najodgovorniji. Kad biramo najodanije a ne najstručnije nije čudno da su nam ovakvi statistički podaci, nije čudo da u miru gubimo ono što smo obranili u ratu.
Završit ću jednim primjerom: U jednoj našoj školi na natjecanju iz poezije jedno je dijete pobijedilo bez konkurencije. Kad je informacija došla do nastavnice, ona se naljutila, jer su dopustili da pobijedi dijete „koje nije ničije”, pored ostalih uglednih ljudi i djece čiji su roditelji istaknuti članovi HDZ-a. Vi ste izabrali dijete koje „nije ničije”! To je stvarnost koju mi danas živimo. Kad shvatimo da smo svi nečiji, neće nam trebati nikakve deklaracije. Dok god budemo tražili tko je čiji, tko je blizak partiji, možemo pisati deklaracije i strategije, bit će nam uzalud.
Za sam kraj želim postaviti pitanje koje je postavio veliki Bruno Bušić: Kad navale velike ptice grabljivice, kako nas izbaviti od nas samih?”, završio je svoj snažni govor Previšić.
Dodajmo tome da se i njegova stranka oglasila u vezi toga priopćenjem:
”Mediji su prenosili strogo diktirani i kontrolirani protokolarni dio u kojem su se izredali partijski dužnosnici sa svojim govorima, a ‘demokratski’ dio u kojem je otvorena mogućnost govora ostalim zastupnicima HNS-a, po striktnoj zamolbi predsjedavajućeg Dragana Čovića, je bio zatvoren medijima. Ako živimo u demokratskom društvu 21. stoljeća, čega se to plašimo? Izgovorene riječi? U tom, za javnost, zatvorenom dijelu predsjednik ČNS-a”, ističu u priopćenju iz Čapljinske neovisne stranke (ČNS). Dodaju kako nisu svi Hrvati ”partija”, a pogotovo nisu svi Hrvati slijepi pored zdravih očiju. Da smo bili u pravu, pokazuje i ovaj interes javnosti zbog našeg sudjelovanja u radu, a osobito zbog govora predsjednika ČNS-a Pere Previšića. Naime, kako je to inače običaj u partijski totalitarnim režimima i plenarna sjednica HNS-a je organizirana u tom duhu, navode iz ove stranke.