Nedavno je preminuo papa u miru Benedikt XVI, prvi papa koji je abdicirao u posljednjih 600. godina. Ovom prilikom podjsetimo na neke njegove riječi koje je izgovorio o blaženom Alojziju Stepincu, čija beatifikacija i dalje nije dovršena.
PAPA BENEDIKT XVI. KAO PROČELNIK KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE, NA STEPINČEVO 1998. GODINE U RIMU
Kardinal Stepinac je bio čovjek savjesti koji se uime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili. Bio je čovjek savjesti prosvijećene Kristovom riječju, čovjek savjesti izgrađene istinom te je sa savješću u istini prošao svoj put, put istinskoga života.
Zašto se čovjek kršćanske savjesti suprotstavio totalitarizmima: postao je u vrijeme nacističke diktature branitelj židova, pravoslavaca i svih progonjenih, a zatim za komunizma branitelj svojih vjernika te poubijanih i prognanih svećenika. Prije svega postao je odvjetnik Boga u toj zemlji, branio je pravo čovjeka da živi s Bogom. (…)
Bio je čovjek savjesti i zato u svojoj, divljenja vrijednoj čvrstoći nikada nije bio grub, nije nikada postao ogorčen, još manje mrzitelj jer je branio istinu, jer je njegova savjest bila uronjena u lice Kristovo, poučena od Krista. Ta je čvrstoća u isto vrijeme bila vidljiva i u ljubavi prema svojim progoniteljima.
Tako nas poučava kako čvrstoća kršćanske savjesti pomiruje istinu i ljubav. Bivajući čovjek savjesti, nadišao je zlo dobrim i mijenjao je zlo svojom nepobjedivom ljubavlju, hranjenom Kristovom ljubavlju.
Izvor: Prilika, magazin Glasa Koncila, broj 2, veljača 2016.
MOLITVA VEČERNJE U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI, 5. LIPNJA 2011.
Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu.
Zasluge toga nezaboravnoga Biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, „odvjetnik“ svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika.
Da, postao je „branitelj“ Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom. „Jednim uistinu prinosom [Krist] zasvagda usavrši posvećene“ (Heb 10,14). Ovaj izričaj iz Poslanice Hebrejima, malo prije naviješten, poziva nas da promatramo lik blaženoga kardinala Stepinca sukladno s Kristovim „likom“ i njegovom Žrtvom. Kršćansko mučeništvo je zapravo najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji.
Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim „da“ sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog Autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu.
Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu. I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promijenjenom društvenom okružju, nalazeći misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima. Draga braćo u biskupstvu, želio bih ohrabriti prije svega vas u obavljanju vaše službe.
Što budete više djelovali u plodnom suglasju među sobom i u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom, to ćete se više moći suočavati s teškoćama našega vremena. Uz to je važno da se ponajprije biskupi i svećenici trajno zauzimaju za pomirenje među podijeljenim kršćanima kao i među kršćanima i muslimanima, nasljedujući Krista koji je mir naš. Svojim svećenicima ne propustite davati jasne duhovne, doktrinalne i pastoralne naputke. Crkvena zajednica doista u sebi sadrži zakonite različitosti, no ipak ne može vjerno svjedočiti Gospodina ako nema zajedništva njezinih članova.
To od vas zahtijeva budno služenje u dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoće i čvrstoće. Draga braćo, prianjati uz Krista znači „čuvati njegovu riječ“ u svim okolnostima (usp. Iv 14, 23). S tim u vezi blaženi se kardinal Stepinac ovako izrazio: „Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života“ (Omelia nella Solennità dei SS. Pietro e Paolo, 29 giugno 1943). Moralni se nauk Crkve, danas često neshvatljiv, ne može odvojiti od Evanđelja. Upravo na Pastire spada da ga pouzdano nude vjernicima, kako bi im pomogli procijeniti svoje osobne odgovornosti, sklad između njihovih odluka i zahtjeva vjere. Tako se napreduje u onom nužnom „kulturalnom zaokretu“, da bi se promicala kultura života i društvo po mjeri čovjeka.
…
Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi.
Predragi! Neka blaženi kardinal Alojzije Stepinac i svi Sveti vaše zemlje posreduju za vaš narod a Majka Spasiteljeva neka vas štiti! S ljubavlju udjeljujem vama i čitavoj Crkvi u Hrvatskoj svoj apostolski blagoslov. Amen. Hvaljen Isus i Marija!