Miroslav Blažević, sin legendarnog nogometnog trenera Miroslava Ćire Blaževića, održao je emotivan govor na komemoraciji za svoga oca u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Blažević mlađi nije mogao suspregnuti suze, a ni publika nije ostala imuna na ove riječi.
– Ovdje smo da slavimo njegov život koji je bio prekrasan. Ostvario je svoje i naše snove. Tata, meni je privilegij biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe, upoznati sve ove divne ljude, doživjeti dogodovštine i sve lijepo što si nam uspio dočarati i donijeti – rekao je Ćirin sin Miroslav.
– Mogu samo biti sretan jer ispred sebe imam jednu veliku obitelj, a mi smo svi njegovi sinovi. Moj otac bio je čovjek koji je osjećao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez ikakvih kompromisa. Nije imao predrasuda ni prema kome, sve je volio, obožavao je ljude i dijelio im ljubav koliko god je mogao – naglasio je Blažević i dodao:
– Držao je do svojih ideala, principa, nije se dao na drugi put odvesti. Tuđman i Hrvatska dali su mu potpuno povjerenje i bio je tu kad su ga trebali, a bogami im je i on uzvratio na svoj način. Bosna mu je dala taj životni instinkt, švicarska preciznost, francuska virtuoznost, ali Hrvatska mu je bila sve, bila je svetinja. Bio je istinski građanin ovog svijeta i nije nikad razdvajao ni radio nekakve razlike između malih i velikih ljudi. Volio je sve nas, volio je mamu Nenu, Katerinu, Barbaru, mene, svoju unučad Filipa, Mikaela, Vincenta, Linu, Mari, Damjana, tetu Seku, Ljubicu. Možda nije uvijek mogao biti tu, ali uvijek smo osjećali njegovu prisutnost i sigurnost, sve nam je dao. Zadnje dane govorio je da ga pustim da ode. I to je bila njegova želja.
– Otišao je svjestan do zadnjeg daha, otišao je u miru i spokojan. Ljubice, hvala ti što si bila tu za tatu do posljednjeg pogleda i što si dala tu dobrotu i cijelo svoje vrijeme. Ipak mislim da sad on tu negdje gore slaže svoju najdražu ekipu vatrenih i taj njegov pozitivan duh će živjeti uvijek i uvijek ćemo ga nositi. Jer tko je bio s Ćirom Blaževićem, njegovo srce bilo je ispunjeno. Vjerujem da je on sad tu negdje, htio bih da slavimo njegov život jer treba živjeti život kao što ga je živio moj otac. Tata, ponosan sam na tebe, živjet ćeš vječno i svi te volimo – završio je Ćirin sin.
Miroslav Blažević bio je posljednji govornik na komemoraciji. Nakon toga su svi u dvorani ustali i, umjesto da se od Ćire oproste minutom šutnje, nekoliko minuta glasno pljeskali u spomen na legendarnog trenera.
Potom je na pogrebu govorio, među ostalima, Zlatko Dalić. Pored njega, bila su još četvorica bivših izbornika Hrvatske.
– Uvijek sam govorio “vi”, ali na dan tvog oproštaja ću prijeći na “ti”. Odlaziš na neko drugo, bolje mjesto, igrati drugo poluvrijeme. Ovo prvo, zemaljsko, nažalost je završilo. Da si ovdje s nana, ti bi nas pogledao, nasmijao se i opsovao nas, kako znaš. Pogledaj koliko je raje došlo. Ne bi nam dao da danas plačemo i tugujemo. U tvom društvu uvijek su bili smijeh, veselje i sreća. Gore na nebu, čekaju te anđeli, radosni su što je došao trener svih trenera. Skoro će kraj utakmice, a oni gube 2:1. Samo ti možeš okrenuti utakmicu i pobijediti – rekao je Dalić.
– Nedostajat ćeš nam, Ćiro. Ušao si pod našu kožu, naše obitelji i domove. Ti si naš, Ćiro. Nedostajat će mi tvoje društvo, tvoja podrška i zaštita. Ti si bio puno više od trenera, jedan jedini i neponovljivi. Gentleman, šarmer i motivator. Samo si ti mogao nešto opsovati na televiziji, a da nitko nije zamjerio. Samo ti si mogao reći grube riječi, a da nitko ništa ne zamjeri. Ti si jedan od najvećih faca koji je hodao ovom regijom. Ostavio si nam puno toga, nisi bio kopija. Tebe nitko ne može zamijeniti. Volio si Bosnu i Hercegovinu, ali od svega najviše svoju Hrvatsku. Bio si veliki domoljub. I zato ti laka zemlja. Dragi Ćiro, neka ti je vječna slava – zaključio je hrvatski izbornik koji je bio na rubu suza.