3. svibnja 1992. u Slavonskom Brodu od srpskih bombi poginulo je šestero djece. Taj je dan ubijeno još 10 2stanovnika ovog slavonskog grada, a ranjeno čak 60. Grad su potom neprekidno granatirali danima.
Najtragičniji dan cijelog Domovinskog rata za Slavonski Brod zbio se 3. svibnja 1992. godine. Topla proljetna nedjelja pretvorila se u krvavu nedjelju. Nad gradom su se već u rano jutro začule sirene za opću i zračnu opasnost. Ljudi su se skrili u podrume, a napadi su krenuli već u ranim jutarnjim satima. Cilj je bio samo jedan – sve razoriti i sravniti.
Prvi put opća opasnost u Slavonskom Brodu oglašena je 25. ožujka 1992. i trajala je do 7. listopada 1992. Na grad je palo 130 teških bombi “krmača”, 13 raketa zemlja-zemlja tipa “luna” i desetine tisuća topničkih i raketnih zrna svih promjera. Ciljevi napada su bili pretežito civilni. Mjesta gdje se okupljaju ljudi. Rijetko su gađali neki od vojno značajnih ciljeva.
U službenom izvješću zapisano je: Srpski zločinački zrakoplovi najintenzivnija borbena djelovanja imali su od 2. do 8. svibnja 1992. godine, pri čemu su izveli 65 napada sa 200 naleta u području cilja. U napadima je sudjelovalo 100 zrakoplova, a izvršeno je i blizu 60 izviđačkih letova sa 30 zrakoplova. Jugosrpsko ratno zrakoplovstvo u svojim zločinačkim namjerama koristilo je najrazornija raspoloživa streljiva, jer je cilj bio uništiti, razoriti i ubiti.
U tim napadima i u eksplozijama topničkih ili minobacačkih granata ispaljenih iz Bosne ili u prasku bombi izbačenih iz zrakoplova koji su uzletjeli sa zračnih luka u Srbiji i Bosni, tog 3. svibnja poginulo je 16 osoba, od toga šestero male djece. Ranjeno je 60 ljudi, od toga je 30 teško ranjeno. Samo je čudo da više djece nije poubijano, jer su bombardirani gotovo svi vrtići i škole.
Najveća tragedija se dogodila na Jelasu pokraj škole Hugo Badalić u Kuhačevoj ulici. Marinko Marinković imao je samo godinu i pol. Njegov život je na današnji dan prije 26 godine prekinula srpska granata. On je bio u kući sa svojom obitelji kad je poginuo. Naime, na kuću pokraj škole Hugo Badalić pala je ‘krmača’ ispaljena iz zrakoplova JNA, a u podrumu kuće su osim malenog Marinka bili Andrijana (9) i Dalibor (5) Marinković, te dvoje odraslih, majka Željka i baka Kata Marinković. S njima u podrumu su bili i njihovi mali susjedi sestra i brat Ivana (4) i Marko (7) Petrović. Svi su poginuli.
U znak sjećanja na nevinu žrtvu sve djece poginule u Slavonskom Brodu je podignut spomenik “Djevojčica”, rad akademskog kipara Antuna Babića. Spomenik je podignut 2000. godine, na inicijativu udruge Hrvatska žena, a postavljen je ispred OŠ “Hugo Badalić”, jer je samo iz te škole tijekom rata poginulo ukupno 16 učenika.
Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece, od toga 28 u Slavonskom Brodu koji je po broju stradale djece u ratnim danima prvi grad u Hrvatskoj. Samo tijekom 1992. gopdine stradalo je 27-ero djece, jedan cijeli razred djece. Najviše ih je izgubilo život upravo u svibnju 1992. godine, a za njihovo stradanje do danas nitko nije odgovarao.
Za Slavonski Brod, podaci su:
| Dob – Broj ubijene djece | Dob – Broj ranjene djece | Poginuli iz općine Slavonski Brod | Ranjeni iz općine Slavonski Brod |
|---|---|---|---|
| 0-6 5 | 0-6 9 | vojska i policija 242 | vojska i policija 993 |
| 7-10 7 | 7-10 11 | Civili 150 | Civili 633 |
| 11-14 9 | 11-14 22 | ||
| 15-17 6 | 15-17 23 | ||
| UKUPNO 27 | UKUPNO 65 |