Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) 6. svibnja obilježio je dan kada je u Hrtkovcima u Srijemu 1992. godine održan miting na kojemu je Vojislav Šešelj pročitao imena sedamnaestero Hrvata kojima je javno poručeno da se isele.
Nakon Šešeljeva poziva na “odlazak ili smrt”, u lipnju te godine 1200 obitelji vojvođanskih Hrvata iselilo se u samo tri dana.
Četvrt stoljeća čekali su na barem djelomičnu zadovoljštinu i dočekali je u presudi Haškog suda koji je četničkog vojvodu zbog protjerivanja hrvatskog stanovništva Srijema osudio za zločin protiv čovječnosti.
Prisjećajući se sunarodnjaka koji su u periodu od 1991. do 1996. godine zbog različitih oblika prisile bili protjerani iz Srijema te, djelomice, jugozapadne i zapadne Bačke, u DSHV-u naglašavaju da je u tom razdoblju oko 40 tisuća Hrvata s navedenih područja trajno napustilo svoje domove, 25 je ubijeno, a troje se još uvijek vode kao nestali.
“Posljedice ovih događaja se osjećaju i danas – kako one koje se tiču nedovoljnog zadovoljenja pravde, tako i druge, posredne. Navest ćemo ovoga puta izostanak politika pozitivnog priznanja našeg naroda u Srijemu: nesudjelovanje u donošenju odluka na lokalnoj razini, deficiti čak i kada su u pitanju sasvim skromne politike poštovanja manjinskih prava, primjerice onih koji se tiču službene uporabe hrvatskog jezika i financiranja nacionalnomanjinskih ustanova, te zaštite i obnove pojedinih sakralnih objekata i obilježja vezanih za zajednicu, uništenih ili znatno oštećenih 1990-ih”, stoji u objavi Saveza.
Upozoravaju na drastično smanjenje broja Hrvata u Srijemu.
“Na ovom području (Srijemski upravni okrug, općine Beočin i Srijemski Karlovci, te gradske općine Surčin, Zemun i Novi Beograd), na popisu 2022. godine Hrvatima se izjasnilo samo 8398 građana. Budući da je na istom području veliki udio anacionalno izjašnjenih, o narodnosti neizjašnjenih te izjašnjenih nadnacionalno kao Jugoslaveni, razvidno je da se s ovim rezultatima negativnog ozračja i asimilacijskih procesa nešto sa čime se moramo suočiti i računati u budućnosti. Vjerujemo u pozitivne ishode tih naših stremljenja, tim prije jer je DSHV postao političkim partnerom vladajuće stranke”, kažu.
Kako pomak vide brojne potvrde da je danas moguće primjereno komemorirati tragediju srijemskih Hrvata.
“Na tome želimo intenzivnije raditi, jer zajednica koja ne pamti i ne memorira vlastito stradanje, koja primjereno ne njeguje sjećanje na vlastite nevine žrtve, jest zajednica koja nema budućnost. Ne postoji još uvijek niti jedno javno obilježje koje bi bilo posvećeno ovim događajima koji se, reći ćemo i sada, još uvijek eufemizirano zovu ‘samo zamjenom kuća’. Sa time se ne mirimo, kao što još jednom glasno kažemo da prisustvo Vojislava Šešelja i ostalih protagonista ovih događaja u javnosti i samim srijemskim mjestima teško možemo razumjeti i smatramo ih nedopustivim, stoji u objavi koju potpisuje predsjednik DSVH-a Tomislav Žigmanov