Književnik, publicist i novinar Fatmir Alispahić uputio je otvoreni ”poziv bošnjačkim dužnosnicima da 10. lipnja 2023. prisustvuju komemorativnom obilježavanju 30. godišnjice zločina Armije RBiH nad hrvatskom djecom u Vitezu”.
”Ubojstvo tri djevojčice i pet dječaka na dječjem igralištu najmonstruozniji je zločin Armije RBiH, koji do danas u kolektivnoj svijesti Bošnjaka i bh. patriota nije označen kao mjesto sramote, pokajanja i katarze. I to tim prije što za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao! Dosad ni jedan bošnjački dužnosnik nije otišao ni na jedno mjesto masovnog zločina nad hrvatskim civilima, od Grabovice do Viteza, a očekuje se da drugi suosjećaju sa žrtvama Srebrenice, Kapije, Ahmića ili Markala.
Bošnjački dužnosnici dužni su da konačno prisustvuju komemorativnom obilježavanju, da se poklone žrtvama i poruče da se bošnjački narod kaje zbog zla koje je počinjeno u njegovo ime”, napisao je u pozivu Alispahić. U pozivu navodi kako je ”uporno ignoriranje i Grabovice, i Trusine, i Viteza – dobiva neprijatnu dimenziju šutnje i odobravanja”. ”Zbog toga, bošnjačka poruka pokajanja mora biti hrabra, glasna i jasna – a 30. godišnjica zločina nad djecom u Vitezu upravo je povod da se takva poruka pošalje”, naveo je Alispahić koji tvrdi da je ”prvi Bošnjak koji je sa svojom djecom otišao u Grabovicu i poklonio se žrtvama”, piše u današnjem tiskanom izdanju splitske Slobodne Dalmacije.
Podsjećamo, 10. lipnja 1993., u mjestu Podgradina pored Viteza, ubijeno je osmero djece hrvatske nacionalnosti. Njih je pogodila granata koja je došla s položaja koji je držala Armija RBiH, s obzirom na to da na tom području nije bilo hrvatsko-srpskih sukoba. Djeca su poginula na igralištu, tijekom igre, a za ovu tragediju, koja se dogodila dok je trajalo primirje HVO-a i Armije RBiH, nitko nije odgovarao. Na mjestu nesreće poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno.
Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC. Taj dan su poginuli Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).
Dugo se za ovaj zločin u javnosti i nije previše znalo, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović prošle je godine posjetio Vitez i prisjetio se masakra nad osmero hrvatske djece i upozorio kako za taj zločin još nitko nije odgovarao. Za zločin nitko nije procesuiran, a Tužiteljstvo BiH još vodi istragu.
U vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba u srednjoj Bosni u proljeće 1993. godine bilo je oko 8 tisuća vojnika HVO-a u Operativnoj zoni Srednja Bosna, prema 82.000 vojnika Armije BiH. Hrvati srednje Bosne platili su visoku cijenu i podnijeli goleme žrtve u obrani svoga životnog prostora. Tijekom potpunog okruženja Lašvanske doline i njezine blokade (što je trajalo punih 316 dana), samo je u Vitezu poginulo ili je ubijeno 653 hrvatska vojnika i civila. Više od 2.000 vojnika i civila je ranjeno, 22 djece je ostalo bez oba roditelja, a njih 431 bez jednog, 21 dijete je ubijeno, ostalo je 328 udovica. S područja općine Vitez koje je bilo pod kontrolom muslimanskih snaga protjerano je 507 hrvatskih obitelji (ukupno 1.519 osoba) čija je imovina opljačkana ili uništena.