24.06.1993. godine, svetkovinu sv. Ive, Hrvati Žepča nikada neće zaboraviti, jer je mogao postati i krajem Hrvata na tim prostorima, a možda i Hrvata na prostoru cijele središnje Bosne. Zahvaljujući hrabrim bojovnicima, ali i cjelokupnom hrvatskom puku, ovaj dan je ušao u povijest kao dan počeka najveličanstvenije vojne pobjede postrojbi HVO-a koja će kao takva zasigurno ući u anale najvećih vojnih pobjeda u hrvatskoj povijesti.
Sukob između HVO-a i ABIH nezaustavljivo se širio od Hercegovine do središnje Bosne. Svi vojni pokazatelji, prije početka sukoba ali i nakon njega, govorili su da 111. xp brigada HVO-a nema velike šanse. Svakako treba napomenuti da je HVO do početka sukoba s ABIH, nosio glavni teret zaustavljanja prodora VRS iz smjera Teslića i obrane na Novo-šeherskoj bojišnici te da je u toj obrani imao značajne gubitke.
Također je HVO više od godinu dana pomagao ABIH, bio organizator i aktivno sudjelovao u obrani Maglaja, te u svibnju imao i poginulih na maglajskim crtama obrane. Iz rasporeda i jačine snaga, te angažiranosti u obrani od VRS jasno je da HVO Žepče nije imao nikakvog interesa, niti mu je bio cilj započeti novi sukob.
Hrvatsko vodstvo, pa i dio muslimanskog vodstva u Žepču, po svaku cijenu je željelo izbjeći ovaj sukob. I pored toga, nekima to nije bio interes a sve je počelo 24.06.1993. godine na svetkovinu sv. Ive u 9 sati i 20 minuta, kad su postrojbe Armije BiH iz pravca Željeznog Polja (Zenice) izvršile napad na pripadnike 111. xp brigade koji su bili smješteni na koti 803 iznad hrvatskog sela Brezovog Polja. Plan napada Armije BiH na Žepče proveden je pod kodnim nazivom „Objekat”. Napadom na Žepče rukovodila je Operativna grupa „Bosna” a u napadnim djelovanjima na hrvatske prostore Žepačkog kraja sudjelovalo je 9 brigada Armije Bosne i Hercegovine ojačane snagama MOS-a u čijem sastavu su snage 7. Muslimanske brigade i odred EL mudžahid.
Cilj napada je bio razoružanje i zarobljavanje pripadnika HVO-a 111.xp brigade, bojne Andrija Tadić iz sastava brigade Anto Bruno Bušić i protjerivanje civilnog pučanstva s prostora općina Žepče, Zavidovići i Maglaj, kao već ranije iz Zenice, Kaknja, Bugojna i drugih mjesta s hrvatskim življem.
Kada su bili otpisani od mnogih, iscrpljeni od stalni borbenih djelovanja protiv petostruko brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, braneći kružnu obrambenu crtu u dužini od 62 kilometra, s 543 borbena položaja, na iznenađenje mnogih, bojovnici žepčakog kraja smogli su snage i učinili nemoguće, obranili se i zadali prvi vojni poraz postrojbama Armije BIH u sukobu sa postrojbama HVO-a.
Do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma proveli su u okruženju 249 dana, zajedno s 20.000 Hrvatski civila, koji su strahovali od prodora A BiH. 111.xp brigada u suglasju sa bojnom Komušina i bojnom Andrija Tadić iz sastava postrojbe Ante Bruno Bušić, činila je čuda prkoseći svi pravilima ratovanja. Ovom veličanstvenom obranom i opstankom Hrvata na žepačkom prostoru spriječena je namjera vodstva Armije BIH , da Hrvati Žepča doživi sudbinu Hrvata Kakanja, Vareša, i Bugojna.
U ovom neželjenom i nepotrebnom ratnom sukobu, koji je trajao manje od godinu dana, poginulo je 257 hrvatskih branitelja, 639 branitelja je ranjeno a neki od njih i više puta. Tijekom ovog sukoba zarobljena su 44 pripadnika HVO-a od strane A BiH među kojima je i 27 pripadnika HVO-a koji su zarobljeni na Maglajskom bojištu na crtama spram VRS. U ovom sukobu je stradao i veliki broj civila među kojima je i bilo djece.
Godine 2009. u organizacije Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Općine Žepče, u zgradi Orlovik koja se nalazi iza Policijske Uprave Žepče, otvorena je Spomen soba 111. xp brigade. U Spomen sobi su fotografije poginulih pripadnika 111. xp brigade s datumom rođenja i smrti.