Nemoguće je ne primijetiti tajming optužnica za davanje lažnog iskaza na sudu protiv proslavljenih hrvatskih reprezentativaca. Ne samo što se podižu kad je pravosuđe navodno u štrajku, nego dolaze nekoliko dana nakon novog velikog uspjeha hrvatske reprezentacije, i u trenutku kad Luka Modrić preuzima (do)kapetansku traku velikog Reala, ali s izgledima da većinu vremena upravo on bude kapetan na terenu:
“Kapetan u Real Madridu, najzahtjevnijem klubu na svijetu, objedinjuje sve vrijednosti pa putem vrpce oko ruke služi kao primjer drugima”, poručio je klub.
“Nachu će se pridružiti Luka Modrić, prirodni lider i kapetan najbolje Hrvatske ikada. Karizmatičan i sposoban prenijeti entuzijazam na suigrače i publiku nosio je prvi put kapetansku vrpcu prije gotovo dvije godine”, naveo je Real Madrid.
Izgleda da Luku, ponos Hrvatske, više cijene u Španjolskoj nego u Hrvatskoj. Dok u Hrvatskoj mediji postavljaju ankete poput “Treba li Luku izbaciti iz hrvatske reprezentacije”, i podsjećaju da je svojevremeno osuđen za utaju poreza u Španjolskoj – dotle mu Španjolci daju kapetansku traku. Pritom se ne spominje da su za utaju poreza osuđeni i Mesi i Ronaldo, pa su svejedno i dalje ne samo reprezentativci nego i kapetani Argentine, odnosno Portugala. Nogometašima porezne prijave ionako pišu skupo plaćeni savjetnici, oni zapravo i nemaju ništa s tim. A o tome najviše piše portal čiji je vlasnik pravomoćno osuđen na tri mjeseca rada za opće dobro, koje nije odradio, za utaju poreza od šest milijuna kuna, pri čemu je borac za prava radnika financijski oštetio i svoje zaposlenike. Tada nam je tumačio kako je u redu utajiti porez, jer taj novac od poreza ionako pokrade HDZ, pa je bolje da ga pokrade on.
Previše je toga da bi ova optužnica bila puka slučajnost: Prethodilo joj je “prekomjerno granatiranje” Modrića. Danima se po novinama vrte tekstovi o “Lukinom bogatstvu”, izmišljaju se jahte, avioni, vile… Luka ima, koliko je poznato, vilu u Madridu koja vrijedi nešto više od njegove polugodišnje zarade, koja se sa sponzorskim ugovorima procjenjuje na dvadesetak milijuna eura godišnje, spoznorski Audi, i Bentley kojeg zaradi za tjedan dana. Ali da, Luka ljetuje na luksuznoj jahti za koju se u svim naslovima isticalo da je plaća 160.000 eura dnevno! Da bi ispalo da je to ipak tjedna cijena. I to za cijelu jahtu s 5 dvostrukih kabina, a za pretpostaviti je da Luka plaća samo za sebe i suprugu, ne i za sve ostale goste. No i da plaća – najam te jahte, tjedni, je ionako manji od njegove tjedne zarade. I to više nego dvostruko.
Napadan je i Dalić, i reprezentacija u cjelini, pa smo mogli čitati kako Ligu nacija ionako nitko ne prati (“Španjolce ne zanima Liga nacija”), iako je gledanost finalne utakmice oborila sve rekorde gledanosti u Španjolskoj, kako Hrvati ni ne znaju u kojem to natjecanju reprezentacija sudjeluje i nikog nije briga (“Slab interes: Ovako se u Splitu prati utakmica reprezentacije”), “Hrvati uglavnom nemaju pojma što je Hrvatska sinoć igrala” (Index nakon polufinalne utakmice), “Dalić mora napraviti veliku promjenu, njegov eksperiment nije prošao”, i tako dalje.
Reprezentacija je uspješna, daleko uspješnija nego što reprezentacije tako male zemlje ima pravo biti, i jedan od simbola Hrvatske, nešto po čemu smo poznati. A ta reprezentacija ne nosi dugine boje, prezentira Hrvatsku. Igrači vole Thompsona, izbornik je vjernik, sve je to brojnima trn u oku i smeta. Takva reprezentacija je nešto na što je Hrvatska ponosna, a neki ne žele da Hrvatska ima na što biti ponosna, jer ponosne je ljude teže držati u pokornosti. Ne možete im stalno trljati nos s tim da su glupi, nesposobni, i da bi im bilo bolje da ih netko drugi vodi jer ne mogu brinuti sami o sebi. Ta reprezentacija ne predstavlja Hrvatsku kakvu oni žele, tim više kad je uspješnija od svega što oni nude. Oni smatraju da trebamo biti ponosni na Tita i Sutjesku.
Pravosuđe još nije došlo do ubojice Lukinog djeda, nije našlo ni tko je nacrtao svastiku na Poljudu, ni tko ne nedavno pretukao novinara Roberta Valdeca. Ni oko plina još ništa nije jasno. Ali je jasno da Luku treba osuditi, valjda za primjer.
Marcel Holjevac