Zločinci su u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i BiH ubili brojne svećenike i jednu časnu sestru na teritoriju Hrvatske i Republike Srpske u BiH. Na današnji dan 1991. okupirana je župa Sveti Mihovil u zaleđu Pirovca, u selima Vukšić, Lišane Ostrovičke i Burić. Dva mjeseca ranije u zločinu granatiranja župe ubijen je fra Mile Mamić, ispred same mjesne crkve.
Hrvati mogu biti ponosni jer u Domovinskom ratu nisu ubili niti jednog pravoslavnog svećenika ili muslimanskog bogoslužitelja (Bošnjaci su ubili dva franjevca u Fojnici i jednu časnu sestru nožem 1996. nakon završetka rata, ispred Caritasa u Kaknju).
Srpski agresori su 27/28. rujna 1991. godine, dva dana uoči nebeskog zaštitnika sv. Mihovila, okupirali Vukšić, razorili tri mjesne crkve, a cijelo selo spalili. U župi Sveti Mihovil tijekom okupacije Vukšića, ubijeno je devet nevinih civila uglavnom starije dobi, a poginulo je šest hrvatskih branitelja.
U obližnjim Lišanima Ostrovičkim počinjeni su zločini nad civilima starcima, kao i u selu Buliće.
Civilne žrtava iz Vukšića: Joso Džepina, Mate Marić, Stana Marić, Zora Kardum, Ana Ledenko, Cvitko Ledenko, Cvitko Ledenko pok.Jose, Ivan Ledenko-Landže, Cvita Ledenko.
Civilne žrtve iz Lišana – Milica Šimunac, Marko Dević, Stoja Nimac, Šimica Pavić, Marko Radaš, Marko Čurčija.
Civilne žrtve iz Bulića – Ika Nekić.
Još 17. srpnja 1991. JNA i lokalni Srbi počeli su napad na Lišane Ostrovičke. Tom prilikom ubijen je granatom fra Mile Mamić prilikom pokušaja pomaganja teškom ranjeniku. Dok je trčao u pomoć pogodila ga je mina komunističke JNA koja je naoružala isključivo benkovačko srpsko stanovništvo s namjerom da pobije i protjera Hrvate. To je bila „antifašistička vojska“ koja je bila sljednica partizana i Josipa Broza Tita – djeliteljica oružja Srbima, a nositeljica smrti i plača Hrvatima.
I velečasni Ivan Burik iz Tovarnika ubijen je od četničke ruke, deset dana nakon okupacije tog sela na granici sa Srbijom. Jedan njegov župljanin o svom župniku poslao je jedno pismo u kome stoji: „Ne sjećam se točno datuma. Znam da sam bio s vlč. Burikom 8 dana nakon pada Tovarnika. Sahranjivali smo zajedno 23 osobe na groblju u Tovarniku. Velečasni se trudio da utvrdi identitet svih poginulih i umrlih koje smo sahranjivali. Nije uspio.”
Antun Grahovar (39), upravitelj župe Svete Marije u Sisku, prvi je svećenik, žrtva Domovinskog rata. Ubijen je od strane velikosrpskog zločinačkog scenarija još prije početka rata 9. studenoga 1990. godine.
Grahovarov ubojica je 9. studenoga 1990. navečer provalio kroz prozor u župni stan župe Svete Marije u Sisku i tu čekao župnika. Kad je župnik Grahovar ušao u stan, ubojica ga je napao nožem. Zadao mu je sedam većih uboda nožem u tijelo, od kojih je jedan bio smrtonosan – ravno u srce. Nakon toga je ubojica sjeo u župnikov auto, odvezao se do Šibenika, gdje je ostavio auto i prešao na područje Knina podnijeti izvješće svojim naredbodavcima o izvršenom zadatku.
Tko je ubio župnika Antuna Grahovara danas je to poznato. Danas znamo da je to učinila velikosrpsko-četnička mržnja na sve hrvatsko i katoličko. A neposredni izvršitelj zločina je Božo Babić. Deset dana prije zločina nastanio se u sisačkom hotelu s tim da je na dan zločina nestao ne plativši hotelu desetodnevni smještaj. U Kninu je prijetio zarobljenim Hrvatima s Banovine, da ce ih ubiti kao što je „ubio popa u Sisku“.
Također, na prostoru Republike Srpske ubijeno je osam svećenika i jedna časna sestra. Biskup Franjo Komarica nekoliko je puta pozvao je vlasti u Bosni i Hercegovini da rasvijetle zločin nad tih osam svećenika i jednom časnom sestrom i brojnim Hrvatima katolicima koji su ubijeni na prostoru Republike Srpske u vrijeme rata i nakon njega izražavajući nezadovoljstvo što do danas nisu procesuirana ova kaznena djela.