Poznati dubrovački branitelj Braco Elezović, povodom obljetnice početka obrane Dubrovnika, napisao je:
“Dragi suborci prekosutra će biti 32 godine da ste uzeli oružje u ruke, iz patika uskočili u čizme, šank kafića zamijenili rovom, djevojku zamijenili puškom, dom zamijenili čukom, a život bili spremni mijenjati za slobodu.
Oni koji su bili sposobni i mogli su napraviti što i vi, ali nisu, danas nas zovu povlaštenim parazitima i hrane se našim razdorima i prepucavanjima. Valjda tako pred svojom djecom pravdaju svoje dezerterstvo i kukavičluk. Ne obazirite se na njih jer vi svima možete pogledati u oči, a od onih koji su ga napadali, gori su samo oni koji ga nisu branili iako su mogli.
Svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu smatrajte privilegijom i budite ponosni na to jer samo rijetki su krenuli kad je trebalo krenuti, stali na put moćnoj armiji kad je pred nju trebalo stati i branili ono što se moralo braniti. Ovo možda nije država kakvu smo sanjali, ali je jedina koju imamo.
Svima vama koji ste toga 1. listopada 1991. godine krenuli puškom na četničke horde, tenkove, topništvo, avione, ili gliserima na topovnjače, želim sve najbolje povodom 32. obljetnice početka opće agresije na ovaj naš krajnji jug Hrvatske.
Onima koji više nisu s nama vječna slava i hvala.”
Podsjetimo, dana 1. listopada 1991. godine u ranim jutarnjim satima krenuo je opći napad na područje općine Dubrovnik. Postrojbe JNA i TO Crne Gore, ove potonje sastavljene mahom od dragovoljaca, prešle su granicu na Debelom brijegu i krenule prema prvim pograničnim konavoskim naseljima. Tog dana neprijatelj je motoriziranom kolonom s oko 600 vojnika iz pravca sela Ravno, s ciljem izbijanja na granicu Republike Hrvatske, krenuo prema Čepikućama. U zasjedi ih je dočekalo 45 pripadnika jedne satnije 116. brigade HV i naoružanih uglavnom lakim ručnim oružjem. Neprijatelju su naneseni znatni gubitci u ljudstvu, oružju i vojnoj opremi, nakon čega su bili primorani povući se u već okupirano selo Ravno. Obrana Čepikuća pod zapovjedništvom Mate Šarlije Daidže (pravim imenom Nijaz Batlak), na položajima je izdržala sve do 24. studenoga 1991. godine, kada je selo nakon žestokih i višednevnih bojeva osvojila JNA.