Ružni događaji u subotu na Trgu bana Josipa Jelačića, kad je dio onih koji već redovito pokušavaju omesti molitvu krunice prostački napadao prolaznike, rezultat su općeg trenda nametanja opće sekularizacije, piše Narod.hr
Premda je događaj u Zagrebu samo jedan u nizu agresivnih pokušaja brisanja kršćanskog identiteta hrvatskog društva, taj se trend osjeća na različitim društvenim razinama.
Ovdje je u prvom redu riječ o nastojanjima da se tradicionalna obilježja društva, koja nose snažan katolički pečat, uklone iz javnosti i da se na njihovo mjesto postave drugi vrijednosni simboli.
Kome pripada javni prostor?
“Povorka ponosa”, u biti agresivna demonstracija seksualne raskalašenosti i spolne dezorijentiranosti, nije ništa drugo nego novi oblik procesije kojim se, u skladu s tradicionalnim obrascima okupljanja i pokazivanja zajedničkog identiteta, nastoji uvesti u društvo neka nova religija.
Jedna od glavnih odlika liberalne tradicije američkog društva ogledala se u načelu da javni prostor pripada svima. U Europi je to izgledalo malo drugačije, javni prostor i ovdje je pripadao svima, ali samo ako poštuju običaje društva i svojim ponašanjem ne narušavaju njegove tradicionalne obrasce.
To je vrijedilo sve do nedavno, dok se u naletu globalizacije i Europa nije promijenila i javnu pozornicu prepustila svima, odričući se svoga načela prepoznatljivosti i prepuštajući se radikalnom individualizmu i vrijednosnom relativizmu.
Kršćanske vrijednosti na kojima je izrasla Europa, koje su predstavljale i temelj Europske unije, ne spominju se u njezinim temeljnim dokumentima, a dok su brojni političari još prije desetljeće ili dva naglašavali kršćanski identitet Europe, sada takvih političara gotovo više i nema.
Europa nije više prepoznatljiva
Ono što se događa u javnom prostoru, predstavlja sliku društva i odraz je njegovih vrijednosti i normi. Sada te norme u Europi gotovo i nisu prepoznatljive, a umjesto vrijednosnog sustava na sceni je proizvoljnost.
Nedavno objavljeno “Izvješće o netrpeljivosti i napadima na Katoličku crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj” pokazuje da je netrpeljivost dio trenda, ali da se ona iskazuje i sustavno.
Katolici su u Hrvatskoj većina, ali im se postupno oduzimaju mehanizmi slobodnog iskazivanja svoga identiteta; umjesto toga, različitim se obrascima, uz korištenje državnog aparata, nameću relativizam vrijednosti i interesi rubnih skupina.
Identitet određenog društva, njegove vrijednosti, norme i prioriteti, očituju se u dugoročnim društvenim procesima, ali su vidljivi i u svakodnevici, u obrascima ponašanja kao i u semantičkim i semiotičkim porukama.
Identitet društva vidljiv je u isticanju zastava za blagdane. Uz državne zastave, prigodno se ističu i zastave koje simboliziraju različite oblike pripadnosti odnosno zajedništva.
Kakve se zastave ističu?
U svakom slučaju, takve semiotičke poruke ukazuju na ono što je u određenom društvu vrijedno ili čak sveto. Na zagrebačkim trgovima tijekom homoseksualnih priredaba vijore se zastave duginih boja, dok udruga U ime obitelji ne može više izvjesiti svoje zastave tijekom Hoda za život.
To je jedan od jasnih pokazatelja promjene prioriteta, s tom razlikom da se društvo nije promijenilo, ali ga oni koji su na vlasti očito nastoje promijeniti.
Pravo na javni prostor rubne skupine odavno koriste kako bi nametnule svoje norme i interese, a u međuvremenu pritom se služe državnim institucijama.
Usljed toga, katolike se sve više tjera u javni kut, s tendencijom da ih se potpuno izbaci iz javnosti.
Javni je prostor u Europi tradicionalno mjesto vjerskih okupljanja. Mise i drugi vjerski obredi ne održavaju se samo u crkvama. Štoviše, velika crkvena slavlja odvijaju se najčešće pod vedrim nebom, u javnom prostoru, što također svjedoči o kolektivnom kršćanskom identitetu.
Procesije su dio europskog i hrvatskog identiteta
Tradicionalne vjerničke procesije predstavljaju sliku Hrvatske, ali i cijele Europe, koja na taj način javno slavi Boga, očituje svoju vjeru i svoj društveni identitet. U tom smislu, vjera je srasla s društvenim životom, a društveni događaji, ako i nisu vjerskog karaktera, često su prožeti vjerskim elementima.
Jedan od najboljih primjera te uzajamne isprepletenosti crkvenoga i svjetovnoga u Hrvatskoj su Kamenita vrata u Zagrebu, svjetovna građevina koja je u povijesti imala važnu funkciju, koja je istodobno i svetište a u međuvremenu je postala i okupljalište turista.
Prolazeći kroz Kamenita vrata, svatko može u svako doba dana vidjeti zainteresirane turiste, prolaznike i vjernike zadubljene u molitvu.
Sličnu funkciju imaju i raspela kraj puta, najčešće na križanjima, koja pozivaju vjernike da zastanu, pomole se, sjete se svojih vjerskih postulata ili se barem u prolazu prekriže.
Suživot sakralnog i svjetovnog
No taj suživot sakralnoga i svjetovnoga sve je rjeđi. U Hrvatskoj je on još uvijek često vidljiv, ali u većini drugih europskih zemalja postupno išžezava, a sakralne građevine sve su manje prepoznatljive kao takve.
Kad se prije nekoliko godina dogodio razorni požar u pariškoj katedrali Notre Dame, u javnosti se moglo čuti kako je izgorio “neki važan spomenik”.
Kad je riječ o tome da crkveni simboli, crkve, raspela i druge sakralne građevine, budu u javnosti prepoznati upravo po tome svom izvornom, sakralnom karakteru, očito se i Crkva prepušta trendovima, barem ponegdje u Europi.
U Njemačkoj je primjerice od devedesetih godina profanirano oko 1200 crkava, što znači da su podvrgnute obredu u skladu s kanonskim pravom, čime crkvena zgrada prestaje biti crkva, sakralni objekt. Od toga broja, oko 300 ih je srušeno.
Procjenjuje se da će se Katolička i Evangelička crkva u Njemačkoj u iduća četiri desetljeća morati odreći oko 40.000 svojih zgrada, uključujući administrativne i gospodarske objekte, ali i crkve.
Je li bilo isplativo graditi crkve?
Crkva, barem u Njemačkoj, na taj način preuzima svjetovnu logiku djelovanja. Biskupije sve češće donose odluke o neisplativosti određene crkvene zgrade i slijedom toga sruše ju ili prodaju.
Osim što je srušeno mnogo crkava, neke od “bivših” crkava u Njemačkoj sada služe primjerice kao koncertne dvorane.
Takav pristup potpuno je suprotan ranijemu, jer da se gledalo načelo isplativosti, brojne crkve, među kojima i one najveće i najljepše, nikad ne bi bile sagrađene.
Trend sekularizacije u Europi je ubrzan, sve je manje vjernika, posebice onih koji prakticiraju vjeru, sve je manje vjerskih okupljanja pa u skladu time i javnog svjedočenja vjere.
Tijekom nedavnog predstavljanja izvješća o netrpeljivosti prema katolicima na tribini u Hrvatskom saboru, predsjednik udruge Hrvatska za život, organizator muške krunice Ante Čaljkušić izjavio je kako njegova inicijativa samo nastavlja stoljetnu crkvenu tradiciju javnog slavljenja Boga.
Međutim, očito je sve manje onih koji su spremni sudjelovati u takvim okupljanjima, a sve više onih kojima su ona trn u oku. S tim što su ovi drugi agresivni.
Usporedo s pražnjenjem i rušenjem crkava u Njemačkoj odlukom Crkve, nedavno se ondje dogodio niz vandalskih rušenja raspela na javnim mjestima. Nepoznati počinitelji porušili su i razbili niz raspela uz ceste.
Nasilno brisanje društvenog identiteta
U Hrvatskoj se takvi oblici nasilnog brisanja društvenog identiteta još uvijek nisu etablirali, ali incident na Trgu bana Jelačića u Zagrebu potvrđuje da postoji snažan potencijal neprijateljstva prema vjeri.
On se doduše očituje i u svakodnevnoj javnoj komunikaciji, u medijima i na drugim javnim mjestima, ali činjenica je da su bubnjanje, opsceni plesovi i vika kojima se pokušava omesti molitva kulminirali u javnom pokazivanju transparenta: “Da je bar Marija pobacila”.
To se dogodilo na mjestu koje se općenito smatra najvažnijim okupljalištem u Hrvatskoj, na Trgu bana Josipa Jelačića, poprištu najvećih hrvatskih slavlja i očitovanja nacionalnog identiteta.
Nacionalne svetinje i dalje postoje, njih se na odgovarajući način časti i one i dalje žive u hrvatskom narodu. Međutim, istodobno se množe sve agresivniji pokušaji njihova rušenja i desakraliziranja.
Rezultat toga trebalo bi biti društvo bez osjećaja vlastitog identiteta, bez vrijednosti i svetinja, koje odlikuje radikalni individualizam i vrijednosni relativizam.
Kulturološki obračun i desakralizacija svetinja
U Hrvatskoj je upravo u tijeku svojevrsni kulturološki obračun, “Kulturkampf” u kojemu svatko nastupa u skladu sa svojim vrijednosnim sustavom, metodama koje ga odlikuju i u konačnici sa svojim odgojem.
Katolici ne mogu izrugivati svoje protivnike, ne mogu ih ponižavati, to nije dio njihova identiteta. Ali bi naposljetku svima trebalo biti jasno da su izvrgnuti snažnim napadima i agresivnim pokušajima da im se oduzme javni prostor.
U gospodarstvu je poznat pojam “neprijateljskog preuzimanja”, kad jedan gospodarski subjekt ovlada drugim mimo njegove volje i namjere. Odnos prema obilježjima nacionalnog identiteta, kao i prema kršćanstvu koje ga također čini prepoznatljivim, u ovom trenutku ima sve više obilježja “neprijateljskog preuzimanja” hrvatskog društva.
Očito postoje snage koje sustavno rade na tome da se svetinje u hrvatskoj desakraliziraju, dok na kraju ništa više ne bude sveto.