”Nismo znali gdje idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt.” – Ivan Mujić, jedan od preživjelih i teško ranjen, o ratnom zločinu u Lovasu nad 21 mještaninom toga mjesta, 18. listopada 1991. godine.
On je imao sreću da se nađe među 30 preživjelih te je bio teško ranjen. Maleno srijemsko selo u bivšoj vukovarskoj općini okupirano je 10. listopada kada su i započeli zločini nad lokalnim hrvatskim stanovništvom koje je ostalo u svojim domovima. Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.
Napad na Lovas bio je dijelom akcije kojom se “čistilo” teritorij za napredovanje velikosrpskih postrojbi u okolici grada Vukovara, na kojem je zapelo olako osvajanje Hrvatske.
Katoličku crkvu Sv. Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Dana 18. listopada 1991. ti su zločini dosegli vrhunac. Srpske su postrojbe natjerale 50 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi, pri čemu je ubijena 21 žrtva. U međuvremenu, stigao je ‘oficir’ tzv. JNA te zaustavio zločine i masakr, i na taj način spasio od pokolja preostale. Istog je dana u selu ubijeno još dvadesetak Hrvata. Prema procjenama, sveukupno je ubijeno između 70 i 85 mještana Lovasa. Srpske postrojbe su jednu kuću u selu preuredili kao provizorni zatvor. U toj kući se odvodilo nesrbe, koje se mučilo noževima, elektrošokovima i udaranjem. Dana 20. listopada, većina srpske paravojske je napustila Lovas te ih je zamijenila JNA, čime je “život postao podnošljiviji”. Međutm, paravojska se vratila pred Božić 1991. godine te tukla i mučila mještane. Kao posljedica toga, 24. prosinca, preostali su Hrvati iz straha napustili Lovas. Vratili su se tek mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja 1998. godine.
Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše SFRJ u Haagu, za ratni zločin u Lovasu bio je osuđen vođa velikosrpske agresije na Hrvatsku, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević.
Goran Hadžić je također bio optužen zbog uništavanja kuća i kulturnih spomenika, ubojstva civila i zatočeničkih objekata u Lovasu. Pred Višim sudom u Beogradu podignute su 2007. godine optužnice protiv 14 osoba koje se teretilo da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti, Teritorijalne obrane podčinjene tadašnjoj JNA i srbo-četničke paravojne formacije tzv. Dušan Silni sudjelovali u izvršenju napada na Lovas i civilno stanovništvo u njemu, iako su znali da u naselju nema hrvatskih oružanih snaga koje bi pružile otpor i branile selo, a po ulasku u selo nekontrolirano i nasumično otvarali vatru iz pušaka, bacali bombe u dvorišta, na kuće, u podrume i druge prostorije, pojedine zatečene civile ubijali, što je za posljedicu imalo uništenje i oštećenje civilnih stambenih i drugih objekata i smrt civila; da su nesrpsko, pretežno hrvatsko stanovništvo, izložili ponižavajućim, diskriminirajućim postupcima, naređivali protupravna privođenja, zatvaranja i saslušanja civilnih osoba, pri tome i njihovo mučenje i tjelesno povrjeđivanje. U lipnju 2012. godine izrečene su i presude. Ljuban Devetak osuđen je na 20 godina zatvora, a ostali su dobili kazne u rasponu od 4 do 20 godina.
Međutim, 2014. godine Prizivni sud u Beogradu ukinuo je presudu kojom je 14 osoba bilo osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od 4 do 20 godina zatvora, te naložio novo suđenje. U lipnju 2019. godine ono je završeno, a osmorica okrivljenih za ratne zločine protiv civila u Lovasu proglašeni krivima i osuđeni na kazne u rasponu od 4 do 8 godina.