Gost podcasta “55 minuta kod Željke Markić” bio je gospodin Milan Zanoški, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 148. brigade. Danas poduzetnik. Govorio je o svom angažmanu u obilježavanju važnih dana za Hrvatsku državu. O inicijativi koju je pokrenuo s nekoliko prijatelja – paljenje svijeća na Ulici grada Vukovara u Zagrebu.
Paljenje lampaša u Ulica grada Vukovara
Vodeći ljude u Vukovar povodom obilježavanja sjećanja na žrtvu tog grada primijetili smo da ima mnogo ljudi koji taj dan ne mogu doći u Vukovar. Iz objektivnih razloga. Iako bi htjeli. Razmišljali smo što bismo mogli učiniti da i Zagrepčani koji ne mogu sudjelovati u koloni sjećanja na neki način sudjeluju u zahvali Vukovarcima. I Vukovaru. Vodili smo brigu da ne idemo iznad Državnog protokola, odnosno obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru i Škabrnji. Tako smo mi, iz kluba veterana 148. brigade iz zagrebačkog Trnja, prije 20 i nešto godina došli na ideju da u ulici Grada Vukovara sa 15 lampaša pokrijemo 200 m te ulice. To je bio naš mali simbol, mali doprinos. Sljedeće godine su nam se pridružili stanari duž cijele ulice. Ulica Grada Vukovara je duga 4.5 km, znači 9 km s obje strane. Zagrepčani iz svih dijelova grada na ovaj način sudjeluju u obilježavanju sjećanja. Sad nam se Ulica grada Vukovara više ne čini tako dugačkom.
I ove godine pozivamo školsku djecu da nam se pridruže sa svojim nastavnicima i roditeljima. U znak na povezanost Zagreba i stradanja tih ljudi u Vukovaru, Škabrnji i svim drugim mjestima.
Zapamtite Vukovar
Za tu našu aktivnost, uz dozvolu autora i izvođača, uzeli smo znakovit stih iz pjesme: “I reći ću vam još samo jednu stvar, zapamtite Vukovar.” Inicijativa se proširila i na druge dijelove Zagreba i cijele Hrvatske. Na Hrvatskoj noći, gdje se okupljaju Hrvati iz cijele zapadne Europe, osvanuo je taj naš baner. Mi smo veseli da se niz gradova iz Hrvatske pridružio 17. ili 18. 11. takvom načinu obilježavanja. Ako imaju Ulicu grada Vukovara onda tamo postave lampaše u znak sjećanja, Kao izraz trajne podrške svim ljudima koji su poginuli braneći ili preživjeli strahote Vukovara.
Vukovar nije pao, bio je privremeno okupiran
Mnogi kažu Vukovar je pao. Ja kažem: “Ne može pasti grad koji brane uspravni ljudi.” Vukovar je bio privremeno okupiran. Strašni su zločini učinjeni. Strašne su se stvari događale. Hrvatski narod se vratio u Vukovar. Izgradio ga ponovno i gradi dalje.
Tradicionalni odlazak u Vukovar
Osim što sudjelujemo u koloni sjećanja 18. 11. mi već tradicionalno odlazimo početkom studenog u obilazak svih onih mjesta koja su bila važna u obrani Vukovara. Kao bivši vojnici organizirali smo protokol da to bude dostojanstveno, u miru. Da se poklonimo i pomolimo za sve naše ljude koji su tamo stradali. Krećemo od Borovog Sela pa do Memorijalne bolnice. I do Veleprometa koji mnogi zaobilaze. To je jedno od mjesta najvećih stradavanja u Vukovaru. Potičemo i molimo odgovorne da se po uzoru na druge narode na tom mjestu napravi memorijalni centar ili muzej. Nakon Veleprometa odlazimo do masovne grobnice na Ovčari. Tamo ostavljamo vijenac, lampaše i blagoslovljenu krunicu. Zatim odlazimo u Spomen dom Ovčara. I onda se vraćamo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata gdje zajedno sa gradonačelnikom Vukovara postavljamo vijenac na središnji križ.
Vukovarsko svjetlo mira – od Vukovara do Zagreba
Na poticaj franjevaca, ispod središnjeg križa na Memorijalnom groblju u Vukovaru uzimamo jedan lampaš kao simbol Vukovarskog svijetla mira. Donesemo ga u Zagreb i njim zapalimo prvu svijeću u Vukovarskoj 17. 11. Svake godine njega donosi jedan stradalnik Domovinskog rata ili dragovoljac. Prije 4 godine donijela ga je majka Jean-Michel Nicolliera. Njegova majka je došla s njegovim dečkima, HOS-ovcima. Svi su ponosni jer vide da se cijeni njihova patnja i žrtva.
HOS je jedna od postrojbi Hrvatske vojske
Sve postrojbe Hrvatskih branitelja čine jedinstvenu vojsku. Hrvatsku vojsku. Ako netko stvara problem oko grba jedne postrojbe, sutra će i druga brigada biti ugrožena. Mi hrvatski branitelji tu malo štekamo. Mi bismo trebali biti složni oko tih zajedničkih stvari. Oko nekih stvari nema i ne smije biti rasprave. Nedopustivo je skrnavljenje spomenika jednoj od postrojbi Hrvatske vojske (u Splitu). Nedopustivo. Po meni su napadi na HOS kao postrojbu Hrvatske vojske ozbiljan problem. I u njegovo rješavanje trebaju se uključiti svi – od Predsjednika RH do zadnjeg člana svih naših postrojbi. Ako prešutno pređemo preko toga, biti će sve gore i gore. Doći će do još većeg nepoštivanja žrtve i doprinosa hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu. Spomenik u Splitu koji je spomenik 46-rici hrvatskih branitelja koji su svoj život dali za našu slobodu. Za našu demokraciju… Ne može se uopće raspravljati o tome da netko na tom spomeniku povuče crticu, a kamoli da pod okriljem mraka ištema nešto. Tu rasprave nema.
Zašto bismo se mi uopće trebali pravdati s nečim iz povijesti? Povijest treba propitati na kulturan i znanstveni način. Ako treba, uključujući i međunarodna znanstvenu zajednicu.
Gdje si bio ’91?
Na sebi imam majicu Borne Marinića. Izuzetno poštujem njegov rad. On na svojoj internet stranici Gdje si bio ’91? objavljuje stvari iz hrvatske povijesti koje su malo zaboravljene, o domovinskom ratu i ljudima koji su u njemu sudjelovali.
To pitanje – Gdje si bio ’91 je i poruka nama Hrvatima. Da trebamo birati ljude koji su najsposobniji. Birati one koji su bili spremni položiti život za Domovinu. One koji su najsposobniji, a ne po kriteriju nesposobnosti. Znači kriterij sposobnosti i “na pravom mjestu u pravo vrijeme”. Kad bismo to uspjeli ostvariti Hrvatska država bi išla puno bolje i brže prema naprijed.