Padom prigradskog naselja Lužac, bitka za Vukovar ulazi u završnu fazu. Predvođen Arkanom, napad na Lužac krenuo je na oslabljenu i malobrojnu obranu, nakon čega je uslijedio pokolj civila, među kojima i trudnica u visokom stupnju trudnoće. Iz smjera Lušca bio je otvoren put za neprijateljski proboj prema Priljevu, lučkoj i industrijskoj zoni koja je spajala Borovo naselje i Vukovar.
– Ono što sam taj dan, tada prvi put doživio… da je hrvatsko topništvo više od 20 minuta tuklo u pripremi za napad na Marince. Ja sam mislio da smo ih ubili. Kada je stalo naše topništvo, kada smo krenuli, nevjerojatno je koliko su nas granatirali – rekao je bojnik Miljenko Kolobarić i dodao da je to trajalo cijeli dan.
U tom proboju oklopnih snaga poginuo je i zapovjednik sjevernog smjera napada na Vukovar, general Mladen Bratić, prema neprijateljskim izvorima, od minobacačke granate od 62 mm. U tom proboju, a poslije i u očajničkim protunapadima hrvatskih snaga, uništeno je ili oštećeno više neprijateljskih oklopnih vozila. Jednom od posljednjih preostalih tenkovskih granata uništeno je i neprijateljsko zapovjedno vozilo neposrednom vatrom iz hrvatskog tenka. Riječ je o jedinom tenku koji je bio na raspolaganju braniteljima Vukovara, zarobljenom početkom listopada, za napada na Lužac koji je tada bio obranjen. Po padu Vukovara uslijedio je masakr, što je bilo očekivano s obzirom na to da su borbene skupine koje su napadale Vukovar bile formirane od kriminalaca i šljama, organiziranih u paravojne postrojbe, koji su se dragovoljno uključili u rat ponajprije radi pljačkanja.
Viši narednik Damir Laljek opisao je kako je neprijateljski tenk T-84 krenuo na njih čim se razdanilo. – Nije imao namjeru pucati. Dignuo je top i krenuo na nas, imali su namjeru zgaziti nas – objašnjava Laljek koji je raketom pogodio tenk ispod topa s udaljenosti od osamdesetak metara.
Pad Vukovara oslobodio je velik dio neprijateljskih snaga koje su krenule u daljnja napadna djelovanja, no namireni pljačkom nisu imali previše motiva za daljnji proboj postavljenih i ojačanih linija obrane. Bitka za Komletince posljednja je velika bitka u kojoj su neprijateljske snage doživjele težak poraz i goleme gubitke. Istočna Slavonija obranjena je, Hrvatska je obranjena, uz žrtvu Vukovara.
– Tomo Dujić razgovarao je s četnikom na prozoru. Četnik ga pita: “Čiji si, bre?” Tomo viče: “Pa naš!” i ubacuje mu bombu unutra. Ja sam bio malo dalje. Jakov Crnomarić, ta mala ljudina s velikim rukama, izvlači čovjeka kroz prozor i baca ga među nas… Rezervista koji je mobiliziran u Kragujevcu – rekao je Zdravko Radić, natporučnik.
Izvor: Večernji list arhivski tekst