Nijemci će, ovakvom politikom, uskoro u Njemačkoj postati manjina. AfD će nakon izbora postati nezaobilazan politički subjekt
Razgovarao: Josip Milić
Naš sugovornik Filip Gašpar rođen je 1984. godine blizu Hannovera u Njemačkoj. Roditelji su mu iz Roška polja pored Tomislavgrada. U Njemačku su došli krajem 60-ih. Filip je diplomirao talijanistiku i slavistiku na sveučilištu u Göttingenu (Njemačka), Perugia (Italija). Od 2018. je član AfD-a u kojem iste godine počinje raditi kao savjetnik u Hamburgu, da bi se 2020. prebacio u Berlin kao lokalni asistent za EU zastupnika Markusa Buchheita.
– Što Vas je motiviralo ući u politiku?
– Na bavljenje politikom me je natjerala katastrofalna politika Angele Merkel. S njom je njemačka politika počela srljati u propast. Danas, kada šetate njemačkim gradovima, da nije prepoznatljive arhitekture, Njemačku bi lako mogli zamijeniti s nekom od istočnih zemalja, sudeći po fizionomiji građana. Osobito se to isticalo u novogodišnjoj noći kada su bučno i u skladu s kulturnim standardima zemlje porijekla istočnjaci zauzeli njemačke trgove dokazujući valjda tako svoju dominaciju. Nijemci zbog nesigurnosti sve manje izlaze na takva okupljanja.
Posljedica nekontroliranog i ilegalnog masovnog useljavanja koje je započelo pod kancelarkom Angelom Merkel 2015. rezultiralo je zapanjujućom činjenicom da Nijemac više ne postoji u javnoj sferi. No, ovo ne uznemirava Vladu. Čak suprotno. Njima su veći problem stari bijelci među kojima su i gastarbajteri s prostora bivše Jugoslavije. Nije problem bjelina kože ni godine, već njihova konzervativnost. A ljevica to ne oprašta. Iako postaje upitno tumačenje gdje su granice konzervativizma. Jer, u Njemačkoj svatko tko se izjasni da je otac muško, a majka žensko, riskira ne samo da bude označen kao konzervativni građanin, već i da bude proglašen desničarskim ekstremistom.
– Čemu to vodi?
To je pravo pitanje. U lovu na konzervativce, Nijemci i ne samo Nijemci, u nadolazećim bi godinama mogli postati manjina u vlastitim zemljama, pa i na kontinentu. Na gorku i surovu stvarnost počeli su upozoravati i njemački mainstream mediji koji su do sada bili zatvoreni za ove teme. Ima gradova poput Frankfurta na Majni gdje je udio stanovništva migrantskog podrijetla veći od domaćeg stanovništva i iznosi 51 posto. “Migracijsko podrijetlo” se definira kada osoba ili barem jedan roditelj nije rođen s njemačkim državljanstvom. U berlinskim četvrtima poput Neuköllna slika nije ništa svjetlija, što sve skupa navodi na zaključak da će ljudi bez migracijskog porijekla, ili jednostavno rečeno, domaći i autohtoni Nijemci, uskoro postati manjina.
Nekontrolirana i ilegalna migracija posljednjih godina promijenila je Njemačku do neprepoznatljivosti – društveno, ekonomski i sigurnosno-politički. Ti migranti nisu kao naši roditelji koji su dolazili raditi i zaraditi, nego žele živjeti od socijale i dječjeg doplatka.
– Kakve su šanse za promijeniti stvari?
– Njemačka Vlada, prvo pod Angelom Merkel, a sada pod kancelarom Olafom Scholzom, u koaliciji sa Zelenima i FDP-om – ne nalazi rješenje za sve izraženije podjele u društvu. Umjesto toga, oni sami postaju razdori. Glasovi iz političkog centra brzo su označeni kao desničarski ekstremisti, pri čemu tema nije bila presudna za takve kvalifikacije. Prva je bila korona, kada je građanima uskraćeno pravo da odlučuju čime će se cijepiti. Uslijedila je nova klimatska ideologija koja diktira koji grijači moraju biti instalirani. Bez obzira radi li se o grijaču, Ukrajini ili rušenju Sjevernog toka 2, alternativno mišljenje nije dobrodošlo.
– AfD je sve popularniji. No, sve su glasniji oni koji tvrde da AfD treba zabraniti.
– Argumenti u prilog tome da AfD ne bi trebao imati poluge vlasti, kojima nesebično raspolažu članovi vladajuće koalicije, kod građana izazivaju sumnju.
Posljednja istraživanja na saveznoj razini pokazuju da CDU ima 30,5 posto, a AfD 21,5 posto, što znači da bi 52 posto birača danas u Njemačkoj glasalo za desni centar. Ako dodamo liberalni FDP, onda bi to bilo 58 posto. U Njemačkoj nikada nije bila tolika većina.
Ove godine izbori će se održati u istočnonjemačkim pokrajinama Brandenburg, Tiringija i Saska. Prema prognozama, AfD će u Saskoj imati 37 posto, a CDU 30 posto. Stranka kancelara Olafa Scholza ima samo tri posto glasova u Saskoj, što ukazuje da bi prelazak cenzusa bila pobjednička, ali teška misija. Stoga je više nego vjerojatna mogućnost da AfD ne samo uđe u vladu Saske, već i imenuje premijera Saske.
U Tiringiji AfD ima 34 posto, a CDU 22 posto, što je ukupno 56 posto. Zeleni trenutno ne prelaze pet posto u Tiringiji. I u Brandenburgu AfD također vodi u anketama s 27 posto, čak ispred CDU-a koji dobiva 18 posto i SPD-a koji može računati na 20 posto. Sve to govori da će AfD biti nezaobilazan faktor u sastavljanju nove Vlade.
– Zašto CDU odbija bilo kakvu suradnju s AfD-om na svim razinama, obrazlažući to “zaštitnim zidom”?
– Taj tzv. “zaštitni zid protiv desnice” već pokazuje ozbiljne pukotine i mogao bi se srušiti kao i Berlinski zid. CDU mora odlučiti želi li voditi istinski konzervativnu i desnu politiku, što je moguće samo u suradnji s AfD-om, ili želi pomoći stranci “Ljevica” u Tiringiji da ostane na vlasti. Premijer Tiringije je Bodo Ramelow iz stranke “Ljevica” (Die Linke). Ova stranka nasljednica je “PDS-a”, stranke u kojoj su u vrijeme DDR-a strijeljani ljudi koji su htjeli pobjeći na Zapad. Ovakvi likovi danas optužuju AfD da je antizapadna i proruska stranka. U tome ih podržava vodstvo CDU-a. “Zaštitni zid” nije argument, već prazna parola.
– Čiji je AfD?
– Pojednostavljenje AfD-a kao antizapadne, proruske stranke duboko je pogrešno. AfD je već dugo jedina stranka u Njemačkoj koja zastupa isključivo njemačke interese i ne želi postati marioneta Washingtona, Kremlja ili Pekinga. Ona jasno kaže da je rat u Ukrajini proxy rat između Rusije i SAD-a u kojem Njemačka nema što tražiti. I da se taj sukob mora riješiti diplomatskim putem, a ne daljnjim isporukama oružja Ukrajini.
– U lipnju su izbori za Europski parlament i u nekim njemačkim pokrajinama. Mogu li se očekivati promjene?
– Naravno. Znatno veći rezultat i više mandata ostvarit će AfD, koji u EP pripada frakciji “Identitet i demokracija (ID)”. Konzervativne stranke već su na vlasti u Francuskoj i Italiji, a predstoje nam i izbori u SAD-u.
Kad je Njemačka u pitanju, više je nego jasno da njezini građani više ne žele živjeti pod lijevo-zelenom i prije svega “probuđenom” politikom. U sastavljanju nove Vlade AfD se ubuduće neće moći zaobići. Pred nama je uzbudljiva godina ne samo za Njemačku, nego i za cijelu Europu.