Svi koji danas imaju četrdeset i više sigurno se još uvijek sjećaju oduševljenja koje je zahvatilo svijet kada je padao komunizam. To je, znamo, bio sustav koji je obećavao bolji svijet, dok se u praksi zasnivao na kontroli tijela i duša. Pritisak da stalno opravdavate svoje misli i djela bio je totalitarna srž komunizma. A onda, odjednom, kada je taj pritisak nestao, mnogi su po prvi puta osjetili pravi dah slobode. To je ono što se pamti, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Novi sustav, koji je zamijenio komunizam, okitio se imenom liberalne demokracije. Bio je to glavni izvozni proizvod Zapada, kojim je on plijenio duše ljudi. I zaista, ono što je liberalizam značio za većinu ljudi bilo je nešto jednostavno i malo – tek odsustvo socijalnog i političkog pritiska u svakodnevnom životu. Sloboda je značila da ti nitko ne govori što ćeš misliti i kako ćeš se ponašati. Malo zrno koje je davalo ljudima da rastu.
Liberalizam i Veliki Brat
Ali, nije prošlo ni pola ljudskog vijeka, što je stvarno ništa, a liberalizam je došao na zao glas. Sve više ljudi možemo čuti kako s prezirom govore o liberalnoj demokraciji. Ti ljudi nisu nekakvi zadrti autoritarci, niti nostalgičari za komunizmom. Oni su samo svjedoci kako je u tridesetak godina liberalizam od lozinke slobode postao sinonim za gušenje slobode, korupciju elita, vječiti rat i beskrajne laži.
Gdje god se danas okrenete i što god da radite, osjetit ćete ogroman pritisak da svima i svuda objašnjavate svoje ponašanje. Čak i kod sasvim običnih stvari, poput izbora jela, imat ćete potrebu opravdavati svoj izbor. Svi imaju tu potrebu za objašnjavanjem i izlikama, kao da se cijelo vrijeme nalazimo izvan zakona. Veliki Brat vas gleda i izvan uskog okvira dozvoljene slobode, vaše ponašanje više nije stvar slobodnog izbora.
Trideset godina liberalizma i evo nas opet u crno-bijelom svijetu, u kojem je najvažnija stvar objaviti svima kako ste na pravoj strani povijesti. To je razlog zašto će vam vegan uvijek dati do znanja kako je on vegan, a njegov izbor hrane jedini moralno ispravan. Nošenje maski za vrijeme cirkusa s koronom bio je primjer toga kako sasvim obične stvari mogu postati nešto poput sakramenta i oznake pripadanja novom kultu.
Izbor sveden na dvije krajnosti
Takav socijalni pritisak neminovno mijenja ljude, jer njihov osobni izbor pretvara u stvar od javnog značaja. Pogledajmo primjerice problem imigracije. O tome možete imati stav u širokom spektru od zagovaranja svijeta bez granica, pa sve do potpunog zatvaranja. Ali, ne. Danas je taj izbor sveden na dvije krajnosti – ili ste s ove strane ili s one strane jasne granice koju je povukao službeni narativ o tome. Nema prostora za osobni izbor.
Jedan od razloga zbog kojeg osjećamo kako nas liberalna demokracija gura u ambis je i taj što nam novi demokratski moral sve više sužava slobodu izbora, dok posljedice kršenja političke korektnosti postaju sve drastičnije. Sloboda izbora, ideja koja je samo generaciju ranije plijenila duše ljudi, danas je gotovo isparila iz kolektivne svijesti. Kao ovce se držimo stada, jer će onaj koji odstupi postati lak plijen čuvara liberalnog vjeruju.
Ovi čuvari liberalne savjesti društva ponašaju se kao loši menadžeri u firmi, koji nisu vični svom poslu, pa frustriraju čitav sustav nametanjem sve više zabrana i kontrole, sve dok ne nastupe potpuna paraliza i kolaps. Hemingway je govorio kako do bankrota dolazi prvo polako, a onda naglo. Te male promjene ne primjećujemo, iako one, na kraju, pripremaju i grade velike događaje koji se pamte.
Sve veća kontrola slobode izbora ambis je liberalne demokracije u koji gledamo, dok taj ambis zuri u nas. Možda još ne vidimo, ali osjećamo kako se veliki događaji bliže, prenosi Narod.hr.