Kolumna tjedna

Piše: glavni urednik Vlado Kolak

Razdoblje iza nas bilo je i te kako politički turbulentno. Premda se još ne zna točan datum izbora, predizborna kampanja se i te kako zahuktala. Izbor Turudića na čelo DORH-a „zatalasao“ je hrvatsku političku scenu. I ne čudi ako znamo da prvi put nakon 80 godina na čelo Državnog odvjetništva dolazi čovjek koji nije bio član komunističke partije, a još je uz to kao branitelj sudjelovao u Domovinskom ratu. Za oporbu je kriminalac koji je došao braniti kriminalni sustav, a za vladajuće je nepotkupljivi domoljub. Nakon što je Turudić izabran oporba se ujedinila i organizirala prosvjed 17. veljače na kojem je, još uvijek mirnim putem, tražila odstupanje vlasti i raspisivanje izbora. Valja spomenuti da je Benčićka najprije sama pokušala dići bunu i izvesti narod na ulice na noćno bdijenje na Markovu trgu, ali je noć provela sama uz desetak svojih aktivistica. Valjda je tada shvatila da sama ništa može, iako zeleni imaju vlast u Zagrebu i naravno novce.

Dva poraza oporbe u istom tjednu

Iako su zahtjevi za smjenom vlasti legitimni ipak se zna kako se vlast mijenja (ili ne mijenja). Na izborima o čijem datumu odlučuje saborska većina, a ne na ulici. Pogotovu ne na onakav vulgaran i nasrtljiv način. Oporba je očito izgubila živce. Možda je prosvjed jednim dijelom i mobilizirao lijevo biračko tijelo, ali je sasvim sigurno i te kako mobiliziralo i one desno i one na centru. Malo tko može ostati ravnodušan na provokativnu komunističku ikonografiju i boljševičke insignije koje su obilježile skup. Poslije neuspjela predizbornog skupa na Markovu trgu, uslijedio je poraz oporbe i u Saboru. Oporba je uputila zahtjev za raspuštanje Sabora i raspisivanje izbora. Doživjela je još veći fijasko. Protiv prijedloga se izjasnilo 78 zastupnika, a samo 59 ih je bilo za. Indikativno je da na glasovanje nije došlo 15 oporbenih zastupnika. To su najvećim dijelom Socijaldemokrati.

Socijaldemokrati desno, Most i Karolina lijevo

U saborskoj raspravi su padale teške optužbe i uvrede. Grmoja je vladajuće prozvao za korupciju koja tjera naše mlade da bi uvozili stranu radnu snagu, a izvozili Hrvate. Usprotivio se tomu da se naši vojnici šalju u Ukrajinu dok migranti slobodno prelaze granicu i švrljaju po Hrvatskoj. Baričevićka (HDZ) je Mostovce nazvala manipulatorima i štetočinama te im prognozirala da će nestati s političke scene. Hrvoje Zekanović (HDS) je Grmoju nazvao saborskim Shakespearom koji će napraviti dramu i tamo gdje je nema, te je dodao kako će se Mostovi glasači otrijezniti kad shvate da Grmoje, Petrovi i Raspudići pokušavaju napraviti koaliciju sa SDP-om i Možemo. Jedni su druge optuživali da su u koaliciji „s onima“ koji o Domovinskom ratu misle sve najgore, a ovi su uzvraćali da su bili na Markovu trgu „s onima“ koji za Tuđmana govore da je zločinac. Peđa Grbin je najavio nastavak prosvjeda 23. ožujka, ne samo u Zagrebu već u cijeloj Hrvatskoj.

Udruživanje ljevice

Na predizbornom se skupu pojavila ideja da lijeva oporba ide zajedno, ali je Benčićka još jednom tu mogućnost odbila. Ponudila je tzv. točkastu koaliciju SDP-u. Kako sad stvari stoje točkasta će koalicija izaći u četiri izborne jedinice i to one gdje lijevi tradicionalno sabije stoje, a to su sljedeće izborne jedinice: 4., (Virovitička i Osječka županija) 5., (Vukovarska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i istočni dio Sisačke županije), 7. (Ličko-senjska i Karlovačka te dijelom Sisačka i Zadarska županija) te 9. (cijela Šibensko-kninska, dio Zadarske i dio Splitsko-dalmatinske županije). SDP je odmah prihvatio ponudu. Očito kako je SDP čvrsto odlučio ovaj put preuzeti vlast pa istovremeno rade i na nacionalnoj koaliciji. U nju bi ušli uz SDP još i HSS, IDS, PGS, Reformisti, Fokus, Centar, Glas, SSIP i RF. Dakle još devet stranaka. Iznenađenje je da je Grbin rekao da je moguća predizborna koalicija sa svima lijevima, osim sa Socijaldemokratima. Rane raskola očito još nisu zacijelile.

Desnica zasad razbijena iako se razgovori vode

Na drugoj strani desnica zasad razbijena, iako prema informacijama koje ima braniteljski portal ima nekih razgovora barem oko onih manjih stranaka da se okupe pod jedan kišobran. S one dvije glavne, desne oporbene, dogovor je još uvijek nemoguć iako je general Sačić na podcastu Velebit kod Marka Juriča rekao da bi udružena desna oporba uzela 40 mandata. Unatoč tim spoznajama, Mostovci i danas optužuju Marija Radića da je svaki dogovor Petrova i Škore na prošlim izborima razbio, te da bi isto bilo i sada ako bi prihvatili Penavinu ponudu. Oni tvrde da sve konce u Pokretu vuče Radić, a njemu velika desna koalicija, kažu, ne odgovara. Iz Pokreta pak govore da je na prošlim izborima sve bilo dogovoreno i da je onda stigao zahtjev Nine Raspudića da sam sastavi svoju listu zbog čega je koalicioni dogovor propao. Tko je u pravu, tko u krivu sad više nije ni bitno. Ipak je glavni kamen spoticanja taj što Domovinski pokret ne isključuje postizbornu koaliciju s HDZ-om, a isključuju s SDP-om, dok Most isključuje s HDZ-om, a ne isključuje s SDP-om. Na drugoj strani vidimo da se svaki dan osnivaju neke nove strančice, uglavnom desne koje će dodatno usitniti desno biračko tijelo.

Hoće li izbori biti u svibnju, kako su to već neki najavljivali  ili u rujnu kako se čuje u zadnje vrijeme odlučit će isključivo Plenković. Kako stvari stoje po svemu sudeći da ćemo prije na europske, nego na parlamentarne izbore. Krajnji rok za parlamentarne je 25. rujna.

Ocjena rada političkih stranaka

Na kraju, iz braniteljske perspektive, alkarskim rječnikom kazano, ocjena rada vladajućih i oporbe bi bila sljedeća: Vlada 1 punat! Mora im se priznati da su, unatoč koaliciji s Pupovcem, ipak sačuvali mir i stabilnost. Plaćena je visoka cijena, 500 000 najradišnijih kćeri i sinova „poklonjeno je novim globalnim kolonizatorima“. A ni to što Plenkovića primaju svi europski i svjetski čelnici nije mala stvar. Komunistima je to bila najveća hvala što su zločincu Titu sva vrata bila otvorena. Uostalom, koga je zadnji put primio ili kod koga je otišao Milanović? Možda kod Dodika?

Lijeva oporba s Mostom u ništa! Nastavljaju s neodgovornom politikom, razbijački i nekonstruktivno, bez ikakvih jasnih vizija za boljitkom Domovine. I na koncu, Domovinski pokret 2 punta! Obranio je dostojanstvo Obrambenog  i oslobodilačkog rata umjerenim i razumnim istupima u Saboru i veličanstvenom manifestacijom  u Vukovaru s HOS-ovim zastavama na čelu kolone! Penavino stalno pozivanje na zajedništvo desnice je hvale vrijedno, a možda se nešto i izrodi od toga. Ako ne s Mostom onda bar s nekim manjim strankama HSP, Bilo, Vrkljan, Kolakušić itd.