Razgovarao: glavni urednik Vlado Kolak
Nakon smrti pokojnoga ministra Šuška i predsjednika Tuđmana bh. Hrvati prepušteni su na milost i nemilost dojučerašnjim ratnim neprijateljima iz Sarajeva, ali na žalost i njihovim jatacima iz Zagreba.
Predani u ruke političkom Sarajevu
Mesićeva je cinična priča bh. Hrvatima od 2000. godine bila: obratite se Sarajevu i tamo tražite svoja prava. Znao je da tamo sjede oni koji bi najsretniji bili da bh. Hrvata uopće nema. Uostalom njihova je politika asimilacije Hrvata i pretvaranja u Bošnjake najbolje izražena kroz nametanje Željka Komšića, (anti)hrvatskoga člana bh. Predsjedništva. O temi pomoći bh. Hrvatima razgovarali smo s najkompetentnijom osobom generalom Rojsom.
Milasova i Grlićeva mizerija
Ljubo Ćesić Rojs nam je za početak rekao: „Sve Vlade RH od 2000. godine do danas nisu ukupno za te 24 godine pomogle Hrvatima BiH i braniteljima HVO-a zajedno koliko je Vlada RH u 1999. pomogla samo za tu godinu.
Rojs, Tuđman i Šušak
Dok je Šušak bio živ ta je pomoć stvarno bila pomoć i na naš se narod dolje stvarno mislilo. Nisu bili zaboravljeni. Sada se raznorazni Grlići Radmani i Milasi kite nekim perjem, a to je sve smiješna mizerija. Za cijelu 2023. godinu su izdvojili oko 30 milijuna kuna pomoći, a Vlada RH je 1999. mjesečno izdvajala 81 milijun kuna, ponavljam, mjesečno! Sve jasno k’o dan kakva je danas briga za bh. Hrvate. I sada će im taj Milas biti nositelj liste za 11. izbornu jedinicu. Kome je to on pomogao? Samo onima za koje mu je iz stranke naređeno! O sirotinji oni uopće ne misle. Koji im je demografski plan? Uvijek je Herceg-Bosna naseljavala Hrvatsku. Danas nema ni dolje nikoga. Najbolji učenici iz BiH su išli studirati u Zagreb i obično ostajali u Zagrebu, tu se ženili i osnivali obitelji. To je bila intelektualna elita. Šta možemo očekivati, čemu se nadati? Ljudi iz HB masovno odlaze trbuhom za kruhom u Njemački, Irsku, pa čak i Ameriku“, rekao je Rojs.
Nepostojeću 66. pukovniju odlikovao Tuđman
Rojs govori kako se nekada Hrvatska brinula ne samo o intelektualcima nego i o običnim radnicima. Vizionarski je osnovana nekada slavna 66. pukovnija koja je ostvarila za ono vrijeme nezamislive gospodarske rezultate sve domaćim kadrom. Dok danas poslodavci muku muče gdje naći običnoga konobara ili kuhara mi smo imali vrsne ljudske građevinske kapacitete za odraditi najkompliciranije zahvate. Pripadnici 66 pukovnije su u RH izgradili 102 km autocesta, 350 km lokalnih cesta, nekoliko crkava. Najveću franjevačku crkvu, onu u Mostaru gdje stoluje provincijal, smo mi iz temelja novu izgradili. Izgradili smo preko 300 kilometara vodovoda u vrijednosti preko 200 milijuna eura. Pruženo je blizu 1000 kilometara optičkoga kabla. Sve to na prostorima naše Herceg-Bosne!
Objavit ću deset knjiga
Svim Vladama od 2000. godine do danas ovakvim tempom kako su radile i rade trebalo bi 200 godina da takvo što naprave. Pametnom dosta! Sve što govorim imam dokumentirano i uskoro ću objaviti deset knjiga o tome. Toliko dokumenata imam. Ne može stati u jednu, nego u 10, i to po 1000 stranica. Tko je kriv što još nije riješen status 66. pukovnije? Ako je kriv Rojs idemo ga objesiti na Jelačić placu. Ali ja tvrdim da nije, nego da su krive sve Vlade RH od 2000. do danas. Ja im suditi ne mogu i neću, ali neka im sudi hrvatski narod na izborima. Drugu priliku nećemo imati. Hrvatski narode probudi se! Završio bih s jednim pitanjem današnjoj vlasti! Ako je za vas 66. pukovnija nepostojeća kako se onda vrhovnik dr. Franjo Tuđman usudio odlikovati nepostojeću 66 pukovniju?“ – završava svoju priču za braniteljski portal general Rojs.