Foto: Narod.hr
Piše: Borislav Ristić, Večernji list
Kako javljaju mediji, francuska je Narodna skupština potvrdila desetogodišnji sporazum o sigurnosti s Ukrajinom, koji je prošlog mjeseca potpisao predsjednik Macron. Sporazum je težak tri milijarde eura i predviđa pomoć Ukrajini u novcu, ljudstvu i oružju.
Slanje francuskih trupa u Ukrajinu na poziv ukrajinskih vlasti
Kako tzv. desnica nije glasala, glasanje je prošlo glatko. Unatoč velikoj prašini koja se podigla oko izglasavanja ovog pakta, riječ je uglavnom o simboličnom potezu. Sporazum više ima veze s unutarnjepolitičkim razlozima nego što bi imao neku vanjskopolitičku važnost. Kako je izborna godina, a stvari u ekonomiji i oko imigracije ne idu baš najbolje, Macron očito povišenom retorikom i simboličnim gestama želi izbore pretvoriti u referendum oko pomoći Ukrajini. Zauzvrat bi, naravno, desnicu koja raste u predizbornim anketama pokušao suzbiti optužbama za “putinizam”.
Ovaj sporazum, zapravo, neće donijeti ništa novoga jer je pomoć Ukrajini u novcu i vojnoj opremi nešto što Francuska ionako radi već desetak godina. Novost koju sporazum donosi jest da on ostavlja prostor za slanje francuskih trupa u Ukrajinu na poziv ukrajinskih vlasti. Macron je koristio dosta ratoborne retorike u vezi s ovom mogućnosti, ali je ostao neodređen oko toga hoće li stvarno doći do toga, prenosi Narod.hr pisanje Večernjeg lista.
Putin je podsjetio Macrona na kosti Napoleonovih vojnika
Naravno, Putin je iskoristio Macronovu retoriku kako bi uzvratio podsjećanjem na više od šesto tisuća Napoleonovih vojnika koji su ostavili kosti u Rusiji. No pravo je pitanje čime Macron stvarno raspolaže ako bi došlo do situacije da šalje vojsku u Ukrajinu.
Francuska je vojska opremljena najsuvremenijom vojnom tehnologijom i ima na raspolaganju više od stotinu tisuća vojnika, ali to uključuje Legiju stranaca i rezerviste. Francuska bi, naravno, mogla pozvati Legiju stranaca i podići rezervu, pa je broj od sto tisuća raspoloživih snaga ono s čime Macron trenutno može računati. Ali ako iz računice izbacimo mornaricu, koja ne bi imala baš posla u ratu s Rusijom, te imamo na umu kako dobar dio francuske vojske, kao i u svakoj vojsci, ne sudjeluje u vojnim akcijama, preostaje oko dvadeset tisuća Francuza koji bi se borili u rovovima.
Pogledamo li okolo, slična je situacija i s ostalim NATO zemljama. Bez pomoći Amerike one malo toga mogu napraviti. Čak i zemlje poput Francuske i Poljske, koje imaju ozbiljnu vojnu silu. Njihova vojska jednostavno nije opremljena za ono što se događa u Ukrajini. Ako su točne procjene zapadnih izvora prema kojima Ukrajina gubi oko tisuću vojnika dnevno, to bi značilo da bi Francuska tamo ostala bez vojske u mjesec dana.
Vrijeme nije na strani Zapada
Ako se, ipak, ne radi samo o Macronovu političkom blefu za domaću upotrebu, onda je moguće da se planira, kao u sirijskom scenariju, poslati vojsku kako bi se usporilo napredovanje Rusa. Kako Macron u svojim istupima često spominje Odesu, moguće je da ovog ljeta planira onamo poslati trupe kako bi se osiguralo da ona ne padne u ruske ruke. Pretpostavka je kako Putin ne bi poslao rakete na ove jedinice.
Problem s ovim scenarijem jest da vrijeme nije na strani Zapada. A tako je od samog starta. Johnson je išao uvjeriti Ukrajince da trebaju izdržati samo prvi udar, dok Rusija ne ostane bez goriva i počne se raspadati. Znamo što je bilo s tim. Obrnuto se pokazalo istinitim, a probleme s energentima danas ima Zapad, a ne Rusija.
Svaka logika kaže kako ovaj Macronov potez može biti samo politički blef. No ne treba precjenjivati pamet političara. Povijest nas uči kako logika nije baš pouzdan partner u svojoj igri. Niz poteza koje je Zapad vukao u Ukrajini nisu bili nadahnuti logikom. Možemo se nadati da sudeći po na toj “logici” neće ustrajati dok nas sve ne gurnu u ambis.