Piše: Josip Milić
Politička bi se predizborna koaliranja najbolje mogla dočarati natpisom iz kultnoga filma „Život sa stricem“ koji je glasio: „Svatko sa svakim, nitko s nikim više od dva puta.“ Natpis u filmu stajao je u dvorani i odnosio se na broj plesova tijekom jedne večeri.
Nitko s nikim
Kada se na političkom spektru krenulo s najavljivanjem predizbornih koalicija, najprije je izgledalo da će ići svatko sa svakim i da će se stvoriti dva-tri velika bloka. Kada se počelo sjedati i kada su se počeli otkrivati neumjereni apetiti, ali i kada su počeli zvoniti pozivi, (ne)moralne ponude i ucjene, većina se mogućih dogovora razvrgla, osobito na desnici. Na kraju je ostalo, gotovo pa nitko s nikim. No, nije to ništa nova. Tako je bilo i do sada.
Zamisao je bila da Karamarko osnuje svoju stranku koja bi išla u koaliciju s HSP-om i Hrvatskim bilom, a onda bi svi skupa išli s Domovinskim pokretom. Ali je uslijedio jedan poziv i Karamarko je ostavio na cjedilu „svoje“ ljude koji su se okupili na Osnivačkoj skupštini stranke u Krašiću. Sličnu je stvar Karamarko učinio i prije četiri godine kada je također pregovarao s Domovinskim pokretom i u zadnji čas se predomislio. Kako neki mediji prenose, ovaj put mu je obećana utrka za Predsjednika Hrvatske u ime HDZ-a. Može se zaključiti kako se ovim ljudima i osnivačkom skupštinom stranke poslužio samo kako bi ucijenio svoje HDZ-ovce. HSP je nastavio pregovore s DP-om, ali je, prema riječima Marija Radića HSP iznio nerealne zahtjeve za liste i opet do predizbornoga dogovora nije došlo. No, ako ništa, na koncu, stvari su se raščistile.
Most i Karolina imaju iste stavove o korupciji, ali ne i o predizbornim listama
Od famozne „velike“ lijeve koalicije ne možemo reći da nije ostalo ništa na okupu, ali jest vrlo malo. Ništa ni od točkaste lijeve koalicije. Ili su Možemovci nerealno procijenili svoje snage, ili možda misle da im se bolje ne vezati za SDP, kako bi poslije izbora mogli koalirati s HDZ-om. I tako su im programi najbliži. Domovinski pokret uspio je postići dogovor samo s Kolakušićem. Most ipak ide sa Suverenistima, iako je i to bilo pred raspadom, nakon što je Milanović najavio utrku za premijera. Stvari su se ipak stišale nakon što su se mostovci eksplicitno distancirali od Milanovića, što je, vjerojatno, bio zahtjev suverenista. Pregovori Mosta s Karolinom Vidović Krišto se propali iako imaju iste stavove o korupciji. Očito da nemaju iste stavove o sastavljanju listi. HDZ ide s nekim svojim tradicionalnim patuljastim satelitima koji bi bez HDZ-a nestali s političke scene.
Nada zadnja umire!
Bilo kako bilo, prilike za velike predizborne koalicije su propuštene. Teško je dokučiti čemu se nadaju Vanđelić, Šikićka, Karolina, Prkačin, Glasnović, „gazda Todorić“, „radnik Lovrić“ ili pak tek osnovani Demokršćani Antuna Buterine, za kojega iskreno govoreći, nikada nisam čuo. Jedna od rijetkih novoosnovanih stranaka koja ima realne šanse polučiti uspjeh je Akcija za promjene župana Marka Jelića. Neke od njih uopće nisu profilirane, niti žele zauzeti ikakve vrijednosne sudove. Nek’ im je svima sretno! Iako nada zadnja umire mislim da će završiti kao što je prije četiri godine završila umišljena zvijezda desnice Bruna Esih. Kako naravno nije prošla za nju se nije čulo četiri godine. Čak ju je i medijski promotor Bujanec otpisao. Bruna se ipak opametila i ovaj put pristupila HSP-u. Vjerojatno će se i ovi gore spomenuti umišljeni političari za četiri godine otrijezniti. I Kolakušić je prije četiri godine propustio nezamislivu šansu ići sa Škorom. Sada se priklonio Domovinskom pokretu jer je vidio šta znači sam odraditi izbore, kakvu treba imati infrastrukturu, koliko treba imati ljudi na terenu. Od onoga što imamo, valja birati najbolje. A realno, isprofilirale su se tri političke opcije.
Jugoslavenska Hrvatska
Prva je opcija agresivna Milanovićeva jugonostalgičarska. Ako se pitamo je li Milanović evoluirao od Jugoslavena u Hrvata, vjerojatno jest. Da je učinio za bh. Hrvate više od Kolinde, i to je istina. Međutim, činjenica je da u njegovu SDP-u 90 posto vodstva, ali i običnih članova i danas više voli Jugoslaviju nego Hrvatsku. Čak je i predsjednik Grbin rekao da mu je draži Tito od Stepinca. Što dalje pričati? Predizborni politički prosvjedi koje organiziraju ljevičari nisu baš nešto normalno na demokratskoj političkoj sceni. To govori o tomu da se još nisu odrekli svog totalitarnoga načina razmišljanja i nasilnoga preuzimanja vlasti. Ova opcija bi bila najveće zlo za Hrvatsku.
Briselska Hrvatska
Druga je opcija briselska Hrvatska s transrodnim Titom i Jovankinom glavom. Obuljenkin i Božinovićev HDZ-e koji je izgubio sve atribute koji su resili Tuđmanov HDZ. No, poodavno je počeo briselski put ove stranke još s Ivom Sanaderom prije dvadesetak godina. Tada su se počeli proganjati generali i difamirati branitelji i Domovinski rat. Sanader je Hrvatsku uvjerio da će se on obračunati s „kriminalcem“ Ivićem Pašalićem i „lopovskom hercegovačkom strujom“. Tako je po onoj staroj: „drž’te lopova“ osuđeni kriminalac i varalica poveo HDZ putem stranputice i bezličnosti, a iz HDZ-a, pod krinkom čistke od „pašalićevaca“, isterao sve što je državnički i suverenistički promišljalo. Glavni akter u krađi Pašalićevih glasova na Saboru bio je Branimir Glavaš kojeg je Sanader domalo uhitio. Što on nije rastjerao, dovršili su Jaca i Plenki. Tako danas ovu nekad demokršćansku stranku vode zagovornici tzv. inkluzije, istambulske konvencije i marakeškoga sporazuma. To je ta briselska Hrvatska. No, unatoč svim čistkama i danas u HDZ-u 90 posto članstva više voli Hrvatsku nego Jugoslaviju, više Stepinca nego Tita. U HDZ-u još ima materijala koji bi se mogao iskoristiti.
Hrvatska Hrvatska
I kada bi čovjek pomislio da nemamo što za birati, održao se predizborni skup Domovinskoga pokreta u Lisinskom. „Neće oni nama govoriti koje ćemo pjesme pjevati i kojim ćemo zastavama mahati.“ – čulo se između ostaloga u subotu u Lisinskom. Govorilo se o hrvatskom ponosu, hrvatskom selu, majkama rodiljama, povratnicima drugog, trećeg naraštaja iz dalekih krajeva svijeta, o demografiji, o hrvatskim granicama koje su svetinja. Naboj u dvorani ne bi bio veći ni da je nazočio pokojni Franjo Tuđman. Uostalom, bio je tu njegov sin Stjepan. Definitivno, konačno imamo toliko čekanu hrvatsku opciju na čelu s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom. Imamo desne intelektualce, konzervativce koji nas mogu dostojno predstavljati i u Domovini i u svijetu. Nisu to više krezubi i nepismeni desničari, nego uglađeni i uljuđeni poslovni ljudi. Kritizeri prigovaraju da Domovinskim pokretom upravlja biznismen Marijo Radić. Pa što je loše u tome da konačno i desnica u Hrvatskoj ima čovjeka koji je spreman novce uložiti u širenje kršćanskih i domoljubnih moralnih vrjednota. Zar je to grijeh? Kad Šoroš ulaže novce u širenje liberalnih bezbožnih ideja po državama cijeloga svijeta, nitko ništa. Još ga se naziva filantropom, iako on uporno ponavlja kako je na svijetu previše ljudi i kako broj stanovnika treba radikalno srezati. Marijo Radić se zalaže za rađanje Hrvatica i ističe svoje kršćanske korijene za razliku od Plenkovića i Obuljenke. Ako trebamo birati stvari su jasne. Svi koje vole Hrvatsku konačno su dobili hrvatsku profiliranu i artikuliranu opciju, vukovarsku Hrvatsku.
Rojs i Glavaš – XI. izborna jedinica
Do sada je svaki put HDZ odnosio sva tri mandata iz XI. izborne jedinice. Ovaj put general Rojs se sprema oteti, kako kaže, sva tri mandata Plenkoviću u BiH i dijaspori. Uz Rosja na listi će biti general Branimir Glavaš. Saznajemo da Rojs razgovara s još nekim zvučnim generalima koji su izbačeni iz Generalskoga zbora i voljni su ga podržati. Njegov je cilj vratiti inženjerijsku pukovniju u status koji je imala dok je ministar Šušak bio živ. Bori se za svoje ljude i ima ciljanu skupinu za koju se bori te očekuje da mu ona dadne potporu ukoliko želi ostvarenje svojih prava.
I Karolina Vidović Krišto ide s listom za dijasporu.
Oporbene stranke u BiH okupljene oko HDZ1990 pokušale su stvoriti oporbeni blok koji bi realno mogao uzeti jedan mandat, međutim, kako doznajemo, Hrvatski pomak, premijera HBŽ-e Ivana Vukadina odlučio je odustati od daljnjih zajedničkih predizbornih aktivnosti.
I Domovinski pokret će izaći s listom za dijasporu. U svakom slučaju, ovaj put će biti velika gužva i oko ova tri mandata iz BiH i dijaspore.
Završio bih ovaj tekst na nesvakidašnji način. Molitvom.
„Gospodine podari nam snage da otrpimo ovaj „bratoubilački rat“ naših političara, daj nam vjetar da otjera maglu koju nam prodaju. Zaustavi Gospodine podjele u narodu i daj nam ljubavi da volimo svoju braću bez obzira u kojoj su stranci/partiji! Blagoslovi naš narod „vodstvom“ kojem će na prvom mjestu biti opće, a ne osobno dobro. Amen!“