Piše: glavni urednik Vlado Kolak

Postoje trenutci u povijesti naroda koji su odlučujući jer se upravo u tom razdoblju prelamaju svjetska povijesna događanja, pa tako i sudbina naroda, čime se pečate buduća desetljeća. Te prekretnice se u tom trenutku toliko i ne primijete, ali su im posljedice dugoročne i mogu narodu donijeti blagoslov, ali i prokletstvo. Zato se politikom (vođenjem naroda) trebaju baviti ljudi koji imaju vizionarske poglede i koji su spremni u danom trenutku suspregnuti svoj ego, pristati na zajedništvo sa sličnim političkim opcijama i staviti se u službu naroda. Ono što političare na hrvatskoj desnici karakterizira jest umišljeni (bolesni) mesijanizam.

Marginalizacija odlučnih domoljuba

Nakon Prvoga svjetskog rata svijet je bio na prekretnici. Austro-ugarska monarhija se raspadala i zapadni svijet je želio što više „rasturiti“ Austro-ugarsko carstvo kako se više nikada ne bi obnovilo. U tom su cilju domaći masoni potpomognuti francuskim i engleskim masonima sve ondašnje medije koristili kako bi što više oblatili stanje u već bivšoj monarhiji, a s nerealnim zanosom plasirali laži i izmišljotine o bratskom srpskom narodu i budućem idiličnom zajedništvu s njima u zajedničkoj državi. Za svoje su interese našli šačicu sebeljubivih hrvatskih političara koji su im davali kakav-takav legitimitet. Bilo je i onih poput Stjepana Radića koji su upozoravali da ne srljaju u Beograd kao guske u maglu, ali je njihov glas utišan i marginaliziran. Ulaskom u državu sa Srbima 1918. godine hrvatski je narod ušao u skoro stoljetno ropstvo iz kojeg je izašao zahvaljujući nesebičnoj žrtvi, odvažnosti i prolivenoj krvi branitelja.

Maček – krivi čovjek na krivom mjestu

Kraljevina Jugoslavija se 1941. raspala i Maček je imao legalitet i legitimitet povesti hrvatski narod u slobodu. Na žalost, nije imao ni znanja, ni mudrosti, ni odlučnosti za takvo što. Jednostavno, krivi čovjek na krivom mjestu. On nije bio ideološki obojen (ni komunist, ni fašist) i da je poveo Hrvatsku u tom trenutku lako bi se priklonio saveznicima kada bi sazrelo vrijeme za to, kao što su učinili i ostali državnici puno većih europskih naroda. Maček je čekao i protratio svoj život u čekanju.

Mesijanski sindrom desnice

Sve ovo govorim zato jer je i danas na hrvatskoj političkoj sceni mnogo onih koji baš ništa ne znače, a umišljaju, ni manje ni više, nego da su narodne mesije bez kojih nema izbavljenja. Mnogo je umišljenih pojedinaca poput Vanđelića, Vrkljana, Šikićke, Esih, Karoline i sličnih koji misle da su Bogom dani kreirati hrvatsku političku scenu, a u biti ne mogu osvojiti niti jedan posto biračkog tijela. Odbijaju udružiti se s bilo kim kako bi okrupnili politički spektar i kako glasovi njihovih birača ne bi pali u vjetar. Iako su Vrkljan i Karolina skupa izašli iz koalicije Domovinskoga pokreta i najavili osnivanje stranke, u međuvremenu su se i oni uspjeli posvađati. Njihovo razbijanje svakoga zajedništva i pristajanje na bilo kakav kompromis dovodi dotle da se čovjek upita za koga to oni rade?

Zeleni fašizam

Samo slijepci ne vide da je današnje vrijeme, vrijeme velikih svjetskih previranja. Globalne politike na jednoj strani i oni koji žele očuvati moralne vrijednosti na kojima je Europa postala to što jest. Očito je kako globalisti imaju neograničena novčana sredstva i kupuju pojedince za ostvarenje svojih ciljeva. Najjasniji primjer koliko su odlučni u svojim bolesnim naumima je slučaj s Ukrajinom kada su svjetski lideri uvjetovali napadnutoj Ukrajini pomoć u naoružanju, time što će prije morati usvojiti Istambulsku konvenciju. Na sceni je totalitarna politička doktrina koja nameće umnu i seksualnu retardaciju naroda putem nove woke ideologije. Dok se to događa duboka država jamlja u duboke džepove milijarde eura i dijeli podobnima. Sve to u ime demokracije i ljudskih prava. Pitanje je dana kada će nam nametnuti i novu vjeru „otvorenoga društva“ i kada ćemo svi mi postati robovi iliti pripitomljene životinje. Uništavaju nam pred našim očima obitelj, dom, naciju, selo. Seljaci su se, hvala Bogu, prvi digli i pružaju otpor širom Europe novom svjetskom poretku – zelenom fašizmu.

Most – političke štetočine

Ogromna većina puka drugačije misli od zelenih fašista, ali ta većina na žalost nije organizirana. Pored ovih gore spomenutih hrvatskih desnih strančica koje smo nabrojali, a koji služe za rasipanje i razbijanje birača jer ne prelaze prag, oni koji ga prelaze, a čine veliku štetu hrvatskom društvu su sekta koja sebe naziva političkom strankom – Most. Njihovo sebeljublje i parazitiranje na račun hrvatskih poreznih obveznika doseglo je vrhunac. Njihov jezik je jezik kritike u kojem nema nikakve konstruktivne, niti optimističke poruke. Njihov politički jezik je duboki pesimizam i beznađe. Ništa ne valja, niti ima šanse da će bit bolje. Bilo bi bolje kada bi oni došli na vlast, ali svi znamo da je to nemoguće.

Iako je svakom jasno da je samo zajedništvo i okupljanje suverenističkih snaga način da se odupre svjetskoj oligarhiji u nametanju njihovih bezbožnih ideologija, Most takvo što apriori odbija. Zalažući se za toboženje čistunstvo svakom nalaze manu kao da su kardinali koji biraju papu, a ne političari. Zbog svega navedenoga ih stavljam uz bok Supila, Trumbića, Mačeka i ostalih neodlučnih negativaca hrvatske povijesti.

Njihova je priča i to kako ne žele po treći put nasjesti na HDZ-ove podvale i ući s njima u vlast kao da nisu oni (mostovci) krivi što su prva dva puta raskinuli Vladu. Nasjeli su na podmetanje duboke države preko Dalije Orešković koja im je namjestila igru na koju su nasjeli i srušili su Karamarka i Domoljubnu koaliciju.

Sekta u kojoj nema kajanja

Poslije su s notornim Orepićem željeli ucjenjivati Plenkovića pa ih je, kada se osigurao žetončićima u Saboru, odstranio iz Vlade. I umjesto da se saberu, priznaju greške i pokaju za propuste, u toj sekti nastavljaju dalje širiti defetizam i obmane tvrdeći kako će koalirati s onim tko prihvati njihov program, iako već svi znaju da su dogovorili postizbornu koaliciju sa SDP-om i njihovom lijevom koalicijom („poštenom“ Dalijom i ostalom kompanijom).

Politika ucjena

Apriornim odbacivanjem koalicije s Domovinskim pokretom i ostalim manjim strankama desnice, po drugi put Petrov je odustao od političkog cilja svake stranke, preuzimanja vlasti i odgovornosti. Oni postavljaju nemoguće uvjete svjesni da na njih nitko neće pristati kako bi mogli u oporbi nastaviti glumiti svetce, a u stvari jako ugodno i udobno živjeti. Već 12 godina Petrov i njegova ekipa nikako da prijeđu preko mosta. Bračni par Raspudići idu kao sigurni na prvim mjestima u prvoj i drugoj izbornoj jedinici, a pitam ih što su to za svoju bazu u prošlom mandatu napravili? Reći ću vam jer sam i sam žitelj Sesveta. Ništa! Svoje birače nisu ni jednom obišli da ne bi zapeli u blatu, jer su ti krajevi koji se ne vide s Markova trga još bez osnovne infrastrukture. Magla i svilene mašne ne dopuštaju im da dignu vrat pa da vide da Dubrava i Sesvete sve više zaostaju za razvojem Hrvatske. Njihovi birači su za njih samo ovce za šišanje od čije vune žele još jednu četverogodišnju fotelju. To su političari koji nemaju viziju svjetskih političkih previranja i prekrajanja i koji nisu spremni ni za minimum smanjiti svoj ego i odlučiti se za zajedništvo. Do tada hrvatski narod sve dublje tone u lijevo-liberalno globalističko živo blato iz kojeg, bojim se neće biti povratka. Ovo je poruka hrvatskim biračima da otvore oči prilikom glasovanja te kazne one koji nisu spremni za dobro svoga naroda udružiti snage.