Piše: Josip Milić
Predizborna kampanja ulazi u svoju završnicu. Ostalo je još svega nekoliko dana do predizborne šutnje i izbora. Umjesto da se, kako se bliži svome kraju, kampanja zahuktava i kulminira, imamo osjećaj da jenjava i da je ušla u svoju kolotečinu. Kao da su svi rekli što su imali reći i samo čekaju konačni rasplet. Zašto je tomu tako, teško je reći. Možda je jedan od razloga taj što je kampanja počela senzacionalnom najavom (bombom) predsjednika Milanovića da se izravno uključi u utrku za premijera. Nešto senzacionalnije od toga teško se moglo i zamisliti pa je logično da su svi kasniji potezi ublažavanje i stagniranje. No, to ne znači da je jezik defamacije blaži. Ali, kao da se javnost vremenom na to navikla pa su svi izrečeni prostakluci postali pomalo i dosadni. To svakako nije dobro. Javnost i mediji trebaju zahtijevati čistu kampanju, u kojoj se iznose vlastite ideje i vrijednosti, a ne blaćenje drugih. Mediji trebaju osuđivati prljavu kampanju, a ne ju potpirivati.
Neke mutne rijeke
Ulje na vatru dolijevaju i pitanja novinara pa je tako glavno medijsko pitanje: s kim ne biste mogli u postizbornu koaliciju? Svakako da je i ono doprinijelo širenju negativizma. U zapećak su stavljene pozitivnosti koje proizlaze iz programa stranke. Svaka negativnost izrečena u javnom prostoru se društveno akceptira i stvara se ozračje u kojem je nešto takvo sasvim normalo. Sutra se pitamo od kuda takav porast nasilja po našim gradovima. Pa naravno da su kreatori takva stanja dijelom i neodgovorni političari koji šire mržnju i neprijateljstvo.
Tako je prošli tjedan prošao u prepucavanju predsjednika Milanovića i ministra Butkovića pa je sve kulminiralo time da je predsjednik ministru obećao zatvorsko odijelo, a ovaj njemu luđačku košulju. „Kupuj prugasto odijelo! Uhvaćen si u kaznenom djelu, bit će ti suđeno, i svima, onima koji su plin ukrali.“ – poručio je Milanović. Butković odgovara: „Znaš li Zorane što je tzv. stezulja? To je jedna bijela košuljica koja bi ti baš lijepo pristajala.“ Ministrovu objavu podijelio je i HDZ te napisao: „Drumski razbojnik dosad je uhapsio pola HR u ime partije. Ali ima još dana do kraja Milanovićeve i SDP-ove kampanje.“
Izuzetak među medijskim analitičarima koji je osudio ovakav način ophođenja je Božo Skoko koji je ustvrdio: „Zoran Milanović nedvojbeno je dao veliki poticaj samom SDP-u, izbacio na površinu kao relevantnu stranku. Međutim, u jednom je trenutku kampanja postala previše negativna, previše negativne retorike koja je čak dio birača sigurno odvratila od te opcije“, smatra Skoko. Možemo razumjeti da su ovi izbori Milanoviću biti ili ne biti, ali stječe se dojam kako su njegovi najveći uspjesi u kampanji skandali i vrijeđanja. Ovakvo ophođenje je u istinu neprimjereno i nedopustivo.
To nipošto ne znači da kriminal i korupciju ne treba prokazivati i osuđivati. Dapače, ali i to treba činiti dostojanstveno i argumentirano. Na koncu, neki dijalog i između suprotnih političkih strana uvijek mora postojati. Potpuna isključivost nikada nije dobra i može dovesti hrvatsko društvo u bezizlaznu situaciju, ako ne nakon ovih, a ono nakon idućih svakako. Tako se može stvoriti situacija da nitko ne mogne sastaviti Vladu. Izbori se mogu ponavljati u nedogled, ali ako se svi zakopaju u svoje rovove, neće biti pomaka.
Ušutkivanje kritičara
Ono što je razvidno jest da sve stranke u svojim redovima ne vole one koji kritički promišljaju. Poslušni klimoglavci su svugdje dobro došli. Stranačka stega je to jača, što je stranka veća. Zbog toga smo došli u situaciju da u strankama nemamo kreativnih pojedinaca, jer se to naprosto ne isplati biti. To politički nije profitabilno. Posljedično i cijelo društvo tako postaje poltronsko. Najisplativije je graditi karijeru i nikom se ne zamjerati. Bolje je klimati glavom i biti poslušan te sebi osigurati mirnu egzistenciju, nego plivati protiv struje i boriti se za svoje ideje. Zato sad imamo društveno siromaštvo kreativnih ideja i kampanja nam je takva kakva jest. Kao izuzetak bismo mogli navesti Most u kojem su se Marija Raspudić Selak i Marin Miletić sučelili u mišljenjima oko pitanja pobačaja.
Hoće li biti iznenađenja?
Oko prijeizbornih koalicija su se vodili veliki pregovori, ali to nije ništa spram onoga što nas očekuje nakon izbora. Milanovićevo uključivanje u kampanju je maksimalno zaoštrilo situaciju pa će se glavna bitka voditi između dvije najveće koalicije. Manje stranke bi mogle proći lošije nego ikada do sada, a Možemo bi mogli proći najlošije. Prisjetimo se kako je na skoro svim izborima bilo nekih iznenađenja kao Lesarovi Laburisti ili Sinčićev Živi zid itd. Ovaj put, zbog političke polarizacije, to nije za očekivati. Ostaje za vidjeti ima li Karolinina stranka Odlučnost i pravednost potencijal napraviti iznenađenje izbora. Svakako da bi se i uzimanje jednoga mandata Braniteljske liste predvođene generalom Rojsom u XI. izbornoj jedinici smatralo iznenađenjem. Bilo kako bilo, stranačka ponuda je ovaj put zaista raznolika i nitko ne može reći kako nema za koga glasovati. A oni inat glasovi možda odu Avi Karabatić i Pernaru?
Tko će koga progutati?
Temeljem predizbornih anketa koje provode ozbiljne kuće stvari tako stoje da kamen koji odbaciše graditelji postaje kamen zaglavni. Naravno, radi se o Domovinskom pokretu koji je prema svim anketama uspio prevladati krizu odlaskom Miroslava Škore i mnogih priljepaka koji su ih napustili nakon izbora. Pokret je stvorio novu jaku ekipu, ojačao se intelektualcima, a najveći uspjeh je sigurno napravio s novim predsjednikom Ivanom Penavom. Od briljantno odrađenoga vukovarskog mimohoda, do maestralnog skupa u Lisinskom Domovinski pokret je dokazao da je suveren na desnici. Uz to je stalno pozivao manje stranke na zajedništvo čime je dokazao širokogrudnost i ne isključivost. Sve su to bili dobri potezi koji sada dolaze na naplatu. Tako ankete daju Domovinskom pokretu od 15 do 20 mandata. Ako to bude tako DP će biti vaga koja će odlučivati tko će sastaviti novu Vladu. Valja istaći kako neprirodne poslijeizborne koalicije nikada nisu bile duga vijeka. Tko će i kako do 76 ruku ostaje za vidjeti.
Valja slušati biskupe!
Treba svakako računati i o tomu da ankete imaju veliku mogućnost pogrješke i da je još uvijek značajan broj neodlučnih birača. U svakom slučaju, jasno je kako će izlaznost biti veća nego prije iako će dan za glasovanje po prvi put biti srijeda. Hoće li neradna srijeda biti festival demokracije ovisit će zasigurno i od vremenskih prilika, a valja spomenuti da prognostičari najavljuju veliko zahladnjenje i kišu što će svakako utjecati na pad izlaznosti, osobito starijih birača. Ni mogućnost ponovljenih izbora nije isključena. I biskupi su pozvali da se ne ostane kući nego da se izađe na izbore i izvrši svoja građanska dužnost. Biskupe nam, dragi čitatelji, valja slušati!