Piše: Josip Milić
Nakon prospavane izborne noći red je za jednu ozbiljniju analizu. Po svemu sudeći Vladu će formirati HDZ, Domovinski pokret i manjinci bez SDSS, premda postoji tek teorijska mogućnost da se sve ostale stranke udruže protiv HDZ-a i izbace ga iz vlasti. Benčićka je u izbornoj noći ponudila da sve stranke podrže SDP u formiranju Vlade, da u Vladu uđu samo SDP-ovci, a da im ostali budu podrška. Postavlja se pitanje zašto bi Domovinski pokret na takvo što pristao ako već ima priliku sastaviti Vladu zajedno s HDZ-om i biti kreator, a ne promatrač procesa. Benčićkina priča da bi SDP-ova Vlada imala samo jednu zadaću, a to je da se obračuna s korupcijom, je šuplja priča. SDP je dva puta imao priliku tu zadaću obaviti i nije, prema tome zašto bi im vjerovali da će to učiniti sada? Logično je da će Milanović pri pokušaju sastavljanja Vlade biti puno šire ruke prema Domovinskom pokretu od Plenkovića, ali nije realno da takva neprirodna koalicija opstane. Kako da DP podrži Vladu koju podržava i Možemo u čijem se stožeru u izbornoj noći nije vihorila hrvatska zastava nego ona duginih boja? Mutne rijeke se ipak pomalo bistre.
Analizu izbora najbolje ćemo sprovesti uspoređujući broj dobivenih stranačkih mandata na ovim i prošlim izborima. Iako je HDZ nominalno pobjednik s osvojenim 61 mandatom, oni su ovaj put osvojili 5 mandata manje nego prije četiri godine, tako da pobjednik jesu, ali dobitnik izbora nisu.
DP-ov uvjet Istanbulska?
Dobitnici izbora su definitivno Možemo i Domovinski pokret. Možemo su prije četiri godine osvojili 4 mandata, a sada 10. Iako su postigli odličan rezultat ipak nisu od lokalne postali nacionalna stranka kako su to u izbornoj noći tvrdili. To je ipak lažno predstavljanje jer u pola izbornih jedinica nisu uspjeli osvojiti niti jedan mandat. Također loše je i to što nisu dio dobitničke ekipe i što po svemu sudeći neće ući u vlast. No, njima vlast u Zagrebu donosi veliku financijsku korist i satisfakciju.
Domovinski pokret također je dobitnik izbora iako je njihova koalicija na zadnjim izborima osvojila 16 mandata, a sada 14. No, zadnji put je od 16 mandata, 8 njih bilo nestranački koji su se malo pomalo odljepljivali, ponajviše zato što nisu ušli u vlast, pa je na koncu DP ostao na 6 mandata. Da je prije četiri godine DP ušao u vlast možda bi svih 16 ostalo na okupu, ali nikada to ne bi bila kompaktna ni istinska cjelina. Na okupu bi ih u tom slučaju držao isključivo financijski interes. Penavin govor u izbornoj noći je bio profesionalan i pozitivan. Nije pravio grješke kao Škoro prije 4 godine kada je postavljao besmislen personalni uvjet: s HDZ-om da, s Plenkovićem ne. Za ove četiri godine Domovinci su se isprofilirali te su ovaj put i te kako vodili računa o sastavljanju lista da im kao nositelji ne uđu oni koji će im čim uđu u Sabor okrenuti leđa.
Unatoč oprezu i ovaj put će to, po svemu sudeći, učiniti Mislav Kolakušić koji je, kako su novinari primijetili u izbornoj noći napustio stožer DP-a. Sreća DP-a je u tome da Sinčić i Lovrenović nisu uspjeli preći prag jer bi jamačno i oni isto učinili. Kolakušić je i te kako profitirao koalicijom s DP-om, dok DP s njim nije ništa dobio. Sigurni Hasanbegović koji je bio drugi na listi bi i bez Kolakušića glatko u toj izbornoj jedinici ušao u Sabor.
Ukoliko uđu u vlast Domovinski pokret će dobiti priliku stvoriti jaku stranku, proširiti se i tamo gdje su još slabi, prvenstveno na jugu Hrvatske, okupiti još bolju ekipu intelektualaca i na idućim izborima postići još bolji rezultat. Njima nije toliko bitno 12, 16 ili 20 mandata, ono što je bitnije je da se bez tih mandata ne može, a HDZ-e bez njih ovaj put ne može. Hoće li DP imati širinu i viziju za razvijanje i okupljanje ili će se zadovoljiti s ovim što imaju ili će se, što bi bilo najgore, raskoliti, ostaje za vidjeti. U svakom slučaju Penevi će trebati mnogo živaca, mudrosti i Božje pomoći u vođenju daljnjih procesa kako nikoga od jakih igrača ne bi izgubio, ali i kako bi nove snage pridobio čime bi stranka dalje jačala. Možda je bazen u koji bi mogli zahvatiti Mostov jer sasvim sigurno da je u Mostu mnogo nezadovoljnih koji nisu ušli u Sabor, a rado bi se okušali u visokoj politici.
Domovinski pokret je bio poznat po širokogrudnosti te je nudio i HSP-u jedan siguran prolaz, a možda i drugi, ali su umišljene HSP-ove zvijezde to odbile računajući da će bolje proći sami. Danas 18. 4. ih nema nigdje na političkoj mapi niti će se za njih čuti iduće 4 godine. Zaključak, odradili su za HDZ-e jer se po Dontovoj metodi ti glasovi pripisuju pobjednicima. Nekada je dobro biti u pobjedničkoj ekipi pa i kada izravno ne prolaziš. Tu je jako važna politička procjena.
Plenkoviću nitko nije ni do koljena
Sada slijede teški pregovori HDZ-a i DP oko sastavljanja Vlade. Pitanje koje su analitičari u izbornoj noći postavili jest što će DP tražiti od HDZ-a da bi se opravdao pred svojim biračima za ulazak u vlast. To zasigurno nije „skidanje“ Turudića jer DP ni prilikom glasovanja nije bio protiv Turudića, koliko protiv toga što su za njega bili SDSS-ovoci. Ono što bi birači Domovinskoga pokreta vidjeli kao veliki uspjeh jest da Penava i društvo uvjere Plenkovića da povuče Istanbulsku konvenciju. Ništa ispod toga se ne bi smatralo pregovaračkim uspjehom. Domovinski pokret kao korektor HDZ-ove vlasti bi bio put koji pokazuje da se HDZ vraća na svoje izvore, na državotvornu politiku Franje Tuđmana. Upravo odstupanje od te politike dovelo je HDZ na 5 mandata manje u odnosu na prošle izbore. No, iako pobjednik, ali ne i dobitnik, rezultat HDZ-a se može okarakterizirati kao povoljan jer im omogućuje sastavljanje treće Vlade za redom. To realno jest veliki uspjeh koji do sada nitko nije postigao. Također, valja reći da se kroz ovo vrijeme Plenković izgradio kao vrstan političar kojem nitko u Hrvatskoj nije ni do koljena.
Most preživio
Most je opstao na političkoj pozornici, ali i njima bi se moglo dogoditi da Vesna Vučemilović (Suverenist s njihove liste) pređe u tabor Domovinskoga pokreta ili HDZ-a jer je ona već najavila kako neće podržati ni Milanovića ni SDP. Most se dakle zacementirao na oporbenim položajima kao vječni korektiv vlasti. Postavlja se pitanje hoće li Most ikada dočekati svoje vrijeme. Neki analitičaru kažu – teško. Doduše, nudili su Karolini Vidović Krišto dobre ponude, siguran prolazak, ali je ona bila uvjerena da će sama postići bolji rezultat.
SDP je doživio težak poraz
SDP-ova koalicija je doživjela težak poraz jer su 12 godina bez vlasti. SDP se i ovako već raspadao, a što će se tek sad dogoditi? Hoće li uopće preživjeti? Koalicijski partneri Dalija Orešković, Anka Mrak Taritaš, Radimir Čačić i Puljak nisu uopće popravili krvnu sliku SDP-a. Ovom koalicijom najviše je profitirao bračni par Puljak. Valja spomenuti kako je SDP prije četiri godine išao s Restart koalicijom i osvojio 41 mandat, a sada tek mandat više. Tada je Bernadić u izbornoj noći podnio ostavku zbog lošeg rezultata. Velika pogrješka SDP-a je što je odbio koaliciju s dojučerašnjim drugovima, Bernadićevim Socijaldemokratima. Socijaldemokrati bi im donijeli više glasova nego svi novi koalicioni partneri. Raskoli i otpadništvo uvijek nose svoju cijenu. Situacija u SDP-u je krajnje zabrinjavajuća. I Socijaldemokrati su doživjeli krah.