Iako su hrvatski birači prije dva dana poslali jasnu poruku na izborima i nedvosmisleno se odredili o tome tko treba voditi zemlju sljedeće četiri godine, neke naše usijane oporbene glave još uvijek ne žele priznati političku realnost. Pobjednik izbora je bez ikakve dvojbe Hrvatska demokratska zajednica koja ima pravo prvenstva u sastavljanju nove većine. Treba odmah istaknuti da pobjedu, nakon ovako velike izlaznosti, trebaju respektirati sve stranke, a to znači i one koje Plenkovića ne mogu vidjeti ni nacrtanog.
Osporavati pobjedu HDZ-a nije stvar bilo čijeg odnosa prema Plenkoviću nego prema hrvatskim građanima koji su masovno izišli na birališta jer su htjeli da HDZ i dalje vlada. Stoga su pokušaji sastavljanja antihadezeovske vlade unaprijed osuđeni na propast jer oporba ne samo da nema dovoljno glasova u parlamentu nego, što je puno bitnije, zato što nema izborni legitimitet.
Pomalo je tužno i komično što se i Nikola Grmoja uključio u „montiranje” „Milanovićeve vlade” kojoj je zapravo glavni cilj zaštita predsjednikova lika i djela i njegove neozbiljne i propale političke avanture. U pravu je Mislav Kolakušić kada kaže da je malo čudno što sada Grmoja želi sklopiti vladu od krajnje ljevice do krajnje desnice, a da prije izbora nije želio ući „suverenističku koaliciju” koja bi ideološki bila puno kompaktnija od takozvane Milanovićeve Vlade.
Bez obzira na naše osobne političke preferencije, građani hrvatske su dali HDZ-u legitimitet da sastavi Vladu, a u ovoj konstelaciji odnosa njihov logičan partner je Domovinski pokret. Osim toga, većinska želja hrvatskih birača je da zemljom upravlja konzervativna opcija jer je jasno da su „desne” stranke (HDZ, Domovinski pokret i Most) dobile čak 86 od mogućih 140 mandata. Zaista je nevjerojatno da netko ide protiv takve volje građana i da se sada javlja Sandra Benčić koja sa svojih deset mandata postavlja uvjete za neku „oporbenu” Vladu koju, nažalost, odmah u startu Most nije odbio nego je dopustio da ga i nakon izbora u živo blato povlači Zoran Milanović.
To što HDZ i Domovinski pokret trebaju sastaviti Vladu nikako ne znači da ne stoji dobar dio kritika koje je dosadašnja oporba upućivala Plenkoviću. Ali u ovoj fazi građani su odlučili dati povjerenje HDZ-u i Plenkoviću. Zapravo, HDZ je i ostvario tako dobar rezultat jer građani smatraju da u Hrvatskoj nije tako loše. Poslali su poruku da je i ovakav nesavršeni Plenković bolji od nepredvidljivog i potencijalno opasnog Milanovića.
Stoga bi Mostu, koji nema nikakve obveze prema Milanoviću, bilo korisnije da štedi energiju za oporbeno djelovanje u Saboru i da pusti Plenkovića da sklopi savez s ozbiljnom stankom, a ne da buduća većina ovisi o raznim žetončićima ili pak manjinskim zastupnicima koji nemaju puni legitimitet da budu jezičac na vagi. A Milanovć se treba sam vaditi iz gliba u koji je upao. Eventualno mu mogu pomoći ona četvorica ili petorica SDP-ovaca koji su znali da kuje svoje premijerske planove.
Dok sam pisao ovaj tekst mediji su objavili da je predsjednik Ustavnog suda zabranio Zoranu Milanoviću da bude premijer. Smatram da je to jako loša odluka jer će od Milanovića napraviti žrtvu kojoj ne dopuštaju da bude premijer. Ponovno će biti u pravu svi oni koji tvrde da je Ustavni sud pod kontrolom i u službi HDZ-a.
Milanović ne može biti premijer jednostavno zato što njegov politički koncept nije dobio dovoljnu potporu kod hrvatskih građana, a ne zato što je to odredio Ustavni sud koji nema neki ugled u javnosti. Uvijek mi je bilo važnije što misle hrvatski birači nego što misli Šeksov kum Miroslav Šeparović, objavio je Teleskop.hr.