Foto:Ilustracija
Demencija, senilnost i stokholmski sindrom se mogu svesti po zajednički nazivnik koji je: zaboravnost.
I zaista ne postoji narod na ovom svijetu koji u tolikoj mjeri pati od te zaboravnosti kao hrvatski narod.
Nećemo odlaziti u daleku prošlost, dovoljno se samo prisjetiti nama ne tako davnih vremena, II svjetskog rata, poraća, Domovinskog i ovog vremena nakon njega, u tzv. “uvjetno stečenom miru“ kada je RH postala suverena i samostalna država koju su priznale praktično sve države svijeta, a koja je svoju samostalnost stekla na krvi, znoju i suzama njenih Branitelja i domoljuba koji su u tu samostalnost uložili najviše što se moglo uložiti a pri tome su mogli sve izgubiti.
Isto tako treba napomenuti kako mnogi koji danas uživaju blagodati te države istu nisu nikako željeli niti mogli prihvatiti ,zapravo su joj radili o glavi, a kada su shvatili kako je njeno stvaranje i priznanje postalo moguće preko noći su preodjenuli svoja odijela iz plavo, bijelo,crvene u crvenu, bijelu i plavu, dok su svoje glavno obilježje krvavu zvijezdu petokraku zamijenili sa šahovnicom i to ne onu s prvim bijelim poljem već crvenim, jer ni na taj način nisu željeli imati nikakve sveze s prvom nezavisnom, suverenom i samostalnom državom u Hrvata, NDH.
Neki nisu željeli samostalnu i suverenu RH a danas uživaju njene blagodati
Kad su se prešaltali na nove valne frekvencije, na sve su načine rovarili i tražili sve moguće načine kako bi barem dio onog zloglasnog i zločinačkog jugo komunističkog sustava ugradili i u ustavno pravni poredak novo stvorene države RH, te su tako u Ustav RH ugradili odredbu kako je ta novostvorena država stvorena na tekovinama anti fašističke borbe što je podvala na podvalama, kao svojevrsna zamka u koju su upali mnogi Hrvati, jer je današnja RH stvorena isključivo na tekovinama Domovinskog rata koji je bio odgovor svih onih gore navedenih hrvatskih branitelja i domoljuba na agresiju zvijezde petokrake koja je ista 1941, 1945, 1991, 1995. pa čak i dan danas.
Izraz antifašizam je tek zločinački komunizam uvijen u celofan koji Jude iškariotske uvaljuju malo vjernim i lakovjernim hrvatskim braniteljima i domoljubima.
Antifašizam kao perfidna zamka u koju su upali mnogi Hrvati
Pod krinkom tog antifašizma u današnjoj Hrvatskoj registrirane su mnoge političke stranke lijevog spektra od kojih valja izdvojiti SDP, kao pravnog ideološkog pa čak i biološkog slijednika SKJ ili KPJ, Možemo, Radnička fronta, Centar, Stranka s imenom i prezimenom, Glas, te još neke sitnije tzv “lijevo-liberalne stranke koje se sve do jedne kriju iza onog famoznog antifašizma“ koji je perfidno i lukavo pobjegao od zločinačkog komunističkog sustava te nesmetano djeluju i žicaju pare od proračuna RH i iz drugih dostupnih izvora nekažnjeno, a velikoj većini njih je trebalo zakonski zabraniti političko djelovanje u RH.
Ipak i kao takve te političke stranke djeluju i kandidiraju se za sve izbore u RH gdje zahvaljujući maloj izlaznosti glasača osvajaju mjesta u Saboru RH, županijskim skupštinama, gradskim i općinskim vijećima gdje provode svoju tzv“antifašističku“ zapravo komunističku politiku nekažnjeno.
To su nesmetano činili i na ovim zadnjim izborima za Sabor RH u koji su mnogi kandidati tih lijevih opcija ušli u Sabor a sada maštaju o nekakvoj „Trećoj republici“ anti-HDZ-ovskoj koaliciji u kojoj će oni „Hrvatskoj donijeti sreću i prosperitet“. Ma dajte molim vas.
Zbog zaboravnosti mnogi Hrvati su ostali podijeljeni
Ipak od svega je najzanimljivije to kako su hrvatski Branitelji i domoljubi kojih je usudim se reći znatno više od onih članova lijevog političkog spektra u RH jako podijeljeni a sve zahvaljujući onoj „zaboravnosti“ s početka ovog teksta o kojoj želim progovoriti više riječi.
Kao i na ovim izborima za Sabor RH pojavile su se mnoge političke opcije desnog političkog spektra u kojemu su glavnu riječ vodili članovi Domovinskog pokreta, dok se za HDZ može reći kako su oni tek dijelom „desni“ iako dobro nagnuti ulijevo zbog njihovih stavova o IK, isto spolnim zajednicama, politici prema migrantima, suradnji s SDSS i sl.
Skupinu Most među desne političke opcije ne mogu uvrstiti jer je ta opcija heterogena zajednica u kojoj ima svega i svačega. Ateista, agnostika, bivših komunista, branitelja i domoljuba raznih profila i profesija, koja skupina vječito muti vodu i rovari i nikada ne znaš s njima na čemu si. Čas će se prikloniti Bogu čas će biti protiv njega, što vidimo na primjeru bračnog para Nino Raspudić, Marija Selak Raspudić kad je u pitanju abortus. Supružnik je protiv a supruga za pravo žene po tom pitanju.
Da je moja žena ne bi mi dugo bila žena zbog tog stava ukoliko ga preko noći ne bi promijenila.
Kad je u pitanju Andrej Plenković i HDZ skupina Mosta postaje jači protivnih istih nego li ikakva tzv“antifašistička“lijeva koalicija te mogu ići ne samo ukorak s njima već i dva koraka ispred njih.
Ne treba također zaboraviti niti protu hrvatsko djelovanje njihovog bivšeg Ministra u MUP-a- RH Vlahe Orepića kada je ukinuo prebivalište u RH Hrvatima iz BiH čime im je nanio nesagledive ekonomske pa čak i političke posljedice a bio je zagriženi član SKJ u onom zločinačkom komunističkom sustavu, a to mnogi Hrvati iz BiH ne zaboravljaju.
Ukoliko ovdje zanemarimo ono glasovanje “crveni protiv crnih, mi ili oni, naši protiv njihovih“ pri čemu se misli na glasače HDZ i SDP, ostaje nam vidjeti što se dogodilo među glasačima istinskih desnih političkih opcija od kojih niti jedan predstavnik nije ušao u Sabor RH.
Istinske desne političke opcije u Hrvata
U te izrazito desne političke opcije spadaju: Odlučnost i pravednost Karoline Vidović Krišto, HSP, čiji su kandidati bili Željko Glasnović, Marko Skejo i Bruna Esih, A-HSP čiji je predsjednik Dražen Keleminec i od njih nitko nije ušao u Sabor RH.
Od strane Domovinskog pokreta i njegovih vodećih predstavnika se ovih dana dalo čuti kako nitko od ovih desnih političkih opcija nije htio ući u koaliciju s njima te stoga nitko od njih nije uspio ući u sabor RH.
Ukoliko uzmemo zdravo za gotovo kako su predstavnici tih političkih opcija načinili grešku u koracima red je ovdje napomenuti tko je od navedenih političkih opcija stariji, čija je starija, čija je izrazito desna, katolička i domoljubna politička opcija, čiji predstavnici zaslužuju sav mogući vjerski, moralni, duhovni, braniteljski i svekoliki drugi respekt u političkom spektru RH?
Tko se ovdje trebao kome prikloniti?
Jesu li se General Željko Glasnović i Marko Skejo zajedno sa Brunom Esih i eventualno s Draženom Kelemincem trebali prikloniti DP u kojemu također ima elemenata kojima tu nije mjesto ,i onima koji uživaju znatno slabiji respekt od ovih ovdje navedenih?
Zar ovdje treba trošiti riječi tko su Glasnović, Skejo, Esih i Keleminec u odnosu na sve druge političke predstavnike u RH?
Ima li ijedna druga desna politička opcija u Hrvata koja se tako zdušno zalaže za provođenje akademske i kadrovske lustracije, za zabranu abortusa, za zaštitu staro hrvatskog pozdrava ZDS, za zabranu isto spolnih zajednica i svega onoga što se rađa u takvim zajednicama a ne rađa se ništa što svoje izvorište ne pronalazi u Bogu već u sotoni, za zaštitu istinskih branitelja u RH i BiH, za zaštitu Hrvata u BiH i diljem svijeta, a konačno i za zakonsko kažnjavanje svih onih koji su se na krvi, znoju,muci i suzama enormno obogatili kroz procese privatizacije i pretvorbe?
Ukoliko ovo prihvatimo zdravo za gotovo kako su upravo ove desne političke opcije one opcije koje predstavljaju dušu i srce vjekovnih težnji hrvatskog naroda kako je moguće da istinski Hrvatski Branitelji i domoljubi nisu glasovali za ove desne političke opcije te su svoje glasove dali Domovinskom pokretu a pored njih i HDZ.
Na ovo pitanje može se dati nekoliko odgovora, no opet su svi ti razgovori usmjereni ka početku ovog teksta a on zaboravnost.
Zašto Hrvati ne glasuju za istinske desne političke opcije?
Neki Hrvati i dan danas daju svoje glasove HDZ jer ga poistovjećuju s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
Neki pak toj opciji daju svoje glasove jer glasuju po inerciji i drže kako ne mogu drugačije premda su svjesni kako ovaj sadašnji HDZ nije kao onaj prijašnji.
Neki im daju glasove jer ih je HDZ uhljebio ili utoplio na razne načine pa osjećaju obvezu.
Neki im daju svoje glasove zbog straha da sluge sotone okupljene oko SDP i ostali priljepaka lijevog političkog spektra ne preuzmu vlast RH.
Neki Hrvati ne daju svoje glasove Glasnoviću, Skeji, Esih,ili Kelemincu jer su se uvukli u njihove desne političke opcije kako bi unijeli razdor među njima a svakodnevno glume „velike branitelje i Hrvatine“,
Neki Hrvati im ne daju njima svoje glasove jer su kako vole reći pragmatični i znaju kako oni ne mogu polučiti značajniji uspjeh ako se nekome ne priklone i ne ušlepaju,
Neki im ne daju glasove premda ih podržavaju ali smatraju kako oni još uvijek žive u nekim prošlim vremenima koja ih ne zanimaju, odnosno podjela na Ustaše i četnike što je za njih davno svršeno vrijeme, vrijeme u kojemu dominira Aleksandra Prijović ili Desingerica,
Sve u svemu istinske desne političke opcije u Hrvata, jedine političke opcije koje predstavljaju Glasnović, Skejo, Esih i Keleminec se zalažu za vrednote koje jamče opstojnost Hrvata na ovim prostorima. To su jedine političke opcije kojima bi se sve desne političke opcije trebale prikloniti a ne tražiti od njih da se oni nekome priklanjaju, jer ukoliko bi oni na to pristali, pristali bi i na to da se vjekovni hrvatski san baci u prašinu i da se po njemu gazi dok o ni u svemu tome nisu bitni.
U prašino i blato se baca nevino prolivena hrvatska krv
U prašinu bi se bacila i sva nevino prolivena krv hrvatskih branitelja iz II svjetskog rata, poraća, Domovinskog rata i nakon njega.
U prašinu i blato bi se bacile sve one prolivene suze i još uvijek sačuvane pletenice mladih nevinih curica na Križnom putu, u mnogim Jazovkama i sličnim jamama diljem Slovenije, RH, Srbije i BiH, nevino pobijenih i zatvorenih svećenika, časnih sestara i najvećih hrvatskih intelektualaca koje nitko kao navedeni predstavnici desnih političkih opcija na svim izborima u RH spominju dok nitko drugi to tako žučno i gorljivo ne čini kao što to čine oni.
Ta nevina krv vapije za istinom i nikakva druga istina ne može ugledati svijetlo dana svojom puninom svjetlosti dok ova zakopana istina ne ugleda svijetlo dana. Sve dok se to ne dogodi grijeh koji postoji će rađati nove grijehe i nikakav Domovinski pokret a ni HDZ ga neće moći izbrisati svojim programima u kojima nema mjesta eliminaciji ovog trajnog grijeha iz podzemlja za čiju eliminaciju se jedino bore Glasnović, Skejo, Esih i Keleminac.
Gdje ste svi nestali kada treba dati glasove ovim ljudima?
Gdje ste nestali „velike Hrvatine i branitelji“a napunili ste sve stadione i dvorane na kojima je nastupao M.P.Thompson koji se zajedno s ovim Hrvatima ,domoljubima zalaže za iste vrednote, a bilo vas je preko 50 i više tisuća na jednom mjestu s hrvatskim trobojnicama,od kojih je dosta njih bilo s prvim bijelim poljem?
E moj narode!
Gdje su nestali vaši glasovi? Gdje su nestali vaši glasovi da viknete protiv svih koji vrište protiv njih? Da vam nije maca popapala jezik p…e jedne, p…a vam materina?
Gdje ste sada kada neki drugi u njihovo ime progovaraju kako će se boriti za ono za što se oni bore od svog prvog glasa, svog prvog daha, premda se nitko nikada neće boriti za onakve vrednote kao što se bore oni?
Skupo će vas koštati vaša zaboravnost vi koji se volite zvati Hrvatima. Nikakvo opravdanje vas neće spasiti od gnjeva Božjega jer se niste priklonili na stranu koja je jedina Božja dok su sve druge strane široka vrata kroz koja se ne ulazi u raj.
Zaboravnost sama po sebi nije grijeh ali ne boriti se protiv nje jeste
Zaboravnost sama po sebi nije grijeh ali ne boriti se protiv nje iako znati da je ona grijeh je jako težak grijeh za koji ćete morati platiti skupu cijenu koju zapravo već plaćate ukoliko se osvrnete oko sebe.
Ukoliko se osvrnete ulicama naših najvećih gradova, ukoliko zavirite u naše crkve u tim gradovima, ukoliko provirite i poslušate glas onih koji su ušli u Sabor RH, i sve državne, županijske, općinske i gradske institucije, ukoliko provirite kroz vrata naših obitelji i poslušate što se u njima priča, dok se u mnogima od njih ne priča ništa jer vlada grobna tišina, dok je u nekima samo vika i psovka, nemoral i blud najgore vrste, u kojima ta zaboravnost ne liječi rane hrvatskog naroda već ih otvara.
A otvara ih uz vašu pomoć na žalost. Otvara ih a zatvara vam neka druga vrata na koja ćete pokucati jednoga dana kada se tome najmanje nadate, jer grobovi nevino prolivene krvi vam oprostiti ne mogu kako to lijepo pjeva Mišo Kovač u svojoj pjesmi.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba