Foto:Katolički tjednik
Unatoč tomu što su svjesni epiloga koji ih (kad-tad) očekuje na Općoj skupštini UN-a, Srbi – ma gdje bili! – ne odustaju. Tako je 19. travnja u Banjoj Luci održan svesrpski miting pod nazivom “Rezolucija o Srebrenici – razbijanje BiH”, a za 5. i 6. svibnja najavljen je, pa, ipak, odgođen Svesrpski vaskršnji sabor, uz blagoslov patrijarha Porfirija.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Opća skupština Ujedinjenih naroda trebala je 2. svibnja razmatrati prijedlog rezolucije kojom se podsjeća na genocid počinjen u Srebrenici 1995. Međutim, u prošli četvrtak poslije podne iz New Yorka stigla je vijest da se sjednica odgađa jer se, kako je rečeno, još radi na usuglašavanju teksta između zemalja sponzora i kosponzora rezolucije, ali i da Misije zemalja moraju čekati različite procedure u UN-u.
No rezolucija je, javljaju dopisnici iz Amerike, živa i zdrava, i ova odgoda nema političku pozadinu. Uostalom, taj je dokument već 17. travnja predstavljen na zatvorenoj sjednici, nakon čega je početak svibnja na kalendaru bio označen kao nadnevak kada će se na dnevnom redu naći izvještaj glavnog tajnika posvećen izgradnji kulture mira, međureligijskog i interkulturalnog dijaloga, razumijevanja i suradnje.
Dan poslije
I u okviru te točke trebalo se raspravljati o rezoluciji povodom 29. godišnjice zločina u kome su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba, nakon okupacije zone pod zaštitom UN-a, ubili više od 8 000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Taj je masakr, u nizu presuda koje su donijeli Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde, okvalificiran kao genocid. Njemačka i Ruanda države su koje su prihvatile biti sponzori rezolucije o Srebrenici. Očekivano, ovaj je dokument ponovno uzrok prijepora u odnosima Sarajeva i Beograda, ali i unutar same Bosne i Hercegovine. Kronično dramatični, a i patetični Aleksandar Vučić obznanio je u (običajno…) izvanrednom obraćanju srbijanskoj javnosti kako je ova rezolucija za Srbiju teže pitanje od Kosova koje je inače do sada tretirano kao pitanje svih pitanja. Evo kako je obrazložio svoja strahovanja.
„Poslije toga jasno vam je što slijedi. Iako taj Opći pravni akt nema obvezujuću snagu, jasno je kako će dan poslije toga izići s inicijativom kako one koje su zasnovane na počinjenom genocidu, da takve političke tvorevine ne mogu postojati, a odnosi se na Republiku Srpsku. A onda je Srbija, naravno, time umiješana jer, kako kažu danas, nije Srbija garant provođenja, ali Srbija je tu da prati poštivanje Daytonskog sporazuma“, vidovit je srbijanski predsjednik da bi odmah naglasio kako (ipak) po Daytonu RS mora postojati. Potom otkriva pravi uzrok njegove zebnje: „Odmah, dan poslije, tražit će i ratnu odštetu od Srbije i sve drugo što su već najavljivali bezbroj puta.“
Rafali rano lete
Ne može se pak čovjeku koji je genocid navijestio grozomornom prijetnjom usred Skupštine Srbije: „Za jednog Srbina, ubiti sto muslimana!“, spočitati kako nije učinio sve da se Srbima – kao što vjeruju i on i prekodrinski mu pobratim Dodik – ne bi ponovno sudilo. Nije, štoviše, žalio ni novaca. Naime, prije 20-ak dana egzaltirano je, nakon sastanka s Emanuellom Macronom u Parizu, objavio kako Srbija od Francuske kupuje 12 borbenih zrakoplova Rafale čija je vrijednost, prema procjeni vojnih analitičara, oko 3 milijarde eura. No kako je kontekst u komu je održan ovaj susret, zbog, dakako, naviještena događaja na East Riveru bio (malo…) delikatan, osim zadovoljstva ovim, navodno sigurnim poslom, Vučić je, pokušavajući umiriti i sebe i ostale negatore genocida tamo daleko, kazao: „Predsjednik Macron razumije što je ono o čemu smo pričali i što smo se dogovorili.“ Svoj je dojam podijelio u društvu Baje iz Laktaša kojemu je nakon toga (malo) laknulo. Već nakon dva dana pokazalo se, međutim, kako se obojica ponašaju kao djeca. Kad dijete pokrije oči pa ne vidi, misli kako ni njega drugi ne vide.
Bilo je zato nužno da im oči otvori francuski predsjednik. Samo dva dana nakon što je Vučić boravio u Parizu, priopćeno je kako se Francuska pridružuje državama koje predlažu i žele podržati usvajanje rezolucije o Srebrenici u najvišem tijelu UN-a. U videoporuci francuskog predsjednika, koju je 12. travnja na svom profilu na društvenoj mreži X prenio Memorijalni centar Srebrenica, Macron je kazao kako će Francuska zauvijek pamtiti patnje kroz koje je Bosna i Hercegovina prošla tijekom rata 1990-ih godina, a posebno srebrenički genocid iz srpnja 1995. koga je opisao kao najmračniji trenutak koga je Europa vidjela od završetka Drugog svjetskog rata.
Srbi su sami, ali…
Pod tradicionalnom egidom „ceo svet protiv Srba“, nekoliko dana nakon što je shvatio kako je kao Pale(ostao) sam na svijetu, Vučić je nastavio prkositi – svima. Beogradski je razgovor s pomoćnikom američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove Jamesom O’Brienom žurno prepričao tamošnjim medijima, priznajući pritom kako mu sve oko Srebrenice i nakon, evo, gotovo tri desetljeća teško pada. „Što se tiče borbe oko rezolucije, mi znamo da Amerika kada podigne dva prsta, ma jedan prst, ima 70 zemalja iza sebe. Mi smo sami, i takvi sami sučelit ćemo im se po pitanju rezolucije, koliko god možemo svom svojom snagom.“
Treba, ipak, kazati kako u „slučaju Srebrenica“ ili, svejedno, „slučaju genocid“ Srbi(ja) nisu sami: Rusija, Venezuela, Bjelorusija, Nikaragva i Sjeverna Koreja su uz osovinu Beograd – Banja Luka. Dakle, „svjetski demokratski oslonac“ – kako ih je nazvao dopisnik Al Jazeere Balkans iz New Yorka Ivica Puljić. U biti, i Beograd i banjolučka mu ekspozitura bili su svjesni što im se sprema onoga trenutka kada je bilo jasno kako se rezolucija neće usvajati na Vijeću sigurnosti, gdje stari srpski jataci – Rusi imaju pravo veta, nego na Općoj skupštini. Podsjetimo, u srpnju 2015. Rusija je blokirala usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u srpnju ’95., koju je predložila Velika Britanija, a podržale Sjedinjene Države Amerike i zemlje Europske unije. Deset je zemalja glasovalo „za“, a četiri su bile suzdržane, među kojima i Kina.
Uobražena (srpska) elita
I unatoč tomu što su svjesni epiloga koji ih (kad-tad!) čeka na Općoj skupštini UN-a, Srbi – ma gdje bili! – nisu odustajali. Tako je 19. travnja u Banjoj Luci održan svesrpski miting pod nazivom Rezolucija o Srebrenici – razbijanje BiH.
„Ovaj ogavni zapadni svijet gura Srebrenicu na politički teren. Gura u Opću skupštinu UN-a s namjerom da Srbe okvalificiraju kao jedini narod u povijesti koji je počinio tako nešto, da bi se, a zato je Njemačka tu, izbrisali svi zločini Njemačke iz prošlosti i oni koje namjeravaju učiniti u budućnosti“, rekao je Dodik, najavljujući i gostovanje na mjestu genocida. Sprema se, veli, s užim rukovodstvom Srpske odluku iz New Yorka čekati baš u Srebrenici kako bi pokazao da taj grad pripada RS-u. No već i sama ikonografija banjolučkog mitinga sa svim tim slikama: Mladića, Karadžića, Putina… govorio o tomu kako je rezolucija, nakon čijeg će usvajanja na Općoj skupštini UN-a 11. srpnja biti proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, zapravo najpotrebnija Srbima s obiju strana Drine. Ne bi li konačno shvatili kako ne mogu baš protiv cijelog svijeta.
Dojam je, nažalost, kako ni ova lekcija što će uslijediti nakon što UN usvoji rezoluciju o Srebrenici neće impresionirati Srbiju. Šute, naime, i tamošnji intelektualci koje utemeljiteljica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić naziva uobraženom elitom i nezainteresiranima za budućnost Srbije. Jer da, drži, nije tako, zar ne bi p(r)ozvali predsjednika Srbije da se ne blamira borbom protiv rezolucije UN-a.
Srbi misle?!
A blamiranje se nastavlja 5. i 6. svibnja pompozno najavljenim Svesrpskim vaskršnjim saborom Srbije i Republike Srpske, na kome će, uz blagoslov patrijarha Porfirija, biti usvojen dokument u kome će – navijestio je primjerice eresovski vožd – pravnim jezikom, prihvatljivim, biti rečeno sve ono što Srbi u Republici Srpskoj i Srbiji misle.
Ma, nema za tim potrebe – cijeli svijet (više!) zna što Srbi misle. I ništa na stvari ne mijenja to što je Dodik nagovorio Vučića (a valjda i patrijarha) da ovo svesrpsko okupljanje odgode dok ne prođe oluja na East Riveru…