Piše: Josip Milić
Partizanska je vojska ušla u Zagreb i ostale dijelove Hrvatske u svibnju 1945. u sklopu boljševičkoga projekta i počinila strašne zločine. O bilo kojem partizanskom zločinu bilo je desetljećima strogo zabranjeno govoriti. Ta se vojska glorificirala i o njoj su snimani herojski filmovi. Hrvatska vojska ostvarila je 1990-tih briljantnu i besprijekorno čistu pobjedu u Domovinskom ratu i ostvarila slobodu hrvatskom narodu. Krvavo su Hrvati platiti svoje razdruživanje s Jugoslavijom. JNA, sljednica partizana, opet je počinila strašne zločine kako bi očuvala Jugoslaviju.
Preživjela ideja jugoslavenstva
Samo djece je stradalo preko 400 u okrutnim napadima na hrvatske gradove i sela. Sloboda je u krvi izborena, Jugoslavija je pobijeđena, ali je ideja jugoslavenstva unatoč svemu i dalje ostala u mnogim glavama. Kako objasniti da u Hrvatskoj i danas 80 000 ljudi prima partizanske mirovine 80 godina nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata? Koliko bi tim ljudima trebalo biti godina? Nakon Tuđmanove smrti ljevica neskriveno radi na povratku Hrvatske u okvire stare države, ovaj put pod krinkom regije (nove balkanske kaljuže). Već dvadeset godina ljevica širi takvu politiku, a skretanje HDZ-a u lijevo joj je bio saveznik. Sramotan odnos prema braniteljima, kriminalizacija Domovinskoga rata, depopulacija, iseljavanje radno sposobnog stanovništva, sve su to metode slabljenja hrvatstva, a potom i povratka u srpske okove.
Desnica je svih ovih godina djelovala rascjepkano i podijeljeno, bez jasne vizije i strategije. Sve do 17.4. ove godine. Tada na scenu stupa Domovinski pokret koji je jasno artikulirao i odlučno zastupao svoje stavove. Birači su to prepoznali i nagradili ih na izborima.
Antikorupcijska smijurija
DP je dobio 14 mandata bez kojih se ne može sastaviti saborska većina, pa tako ni nova Vlada RH. U postizborno vrijeme Most nastoji proizvesti pomutnju nudeći priču o tzv. antikorupcijskoj saborskoj većini preskačući sve svjetonazorske razlike između ekstremne ljevice, s jedne strane, te Mosta i Domovinskoga pokreta, s druge. Stara je ideja „takve pomirbe“ još od 1968. kad ju je iznio Max Luburić, kasnije propagirao Bruno Bušić, a pokušao sprovesti Franjo Tuđman. Kažem pokušao, a ne ostvario, zato što su u vrijeme provođenja te ideje udbaši mučki ubili vođe desnice Antu Paradžika, Miru Barešića, Ludviga Pavlovića, Blaža Kraljevića i druge. Umjesto pomirbe s ljevičarima treba raditi na pomirbi iseljene i domovinske Hrvatske, stvoriti uvjete da se oni koji su otišli zadnjih godina vrate, te olakšati zakone kako bi se starije generacije izvana vratili u Domovinu i tako popravili demografsku sliku.
Marija Selak Raspudić je prva od oporbe priznala da je antikorupcijska priča bila promašena i nedovoljna za mobilizaciju birača. Marija je dodala kako ima „osjećaj da ljudi sve više traže odgovor za koga glasovati, a ne protiv koga.“ Očito je kako je jedini plan oporbi bio srušiti HDZ. Premda se oporba trudila uvjeriti birače kako su u pravu i u to maksimalno uključila emocije, birači su ocijenili da se radi o prenapuhanosti.
Dr. Petrov jučer (6.5.) tvrdi kako je spreman razgovarati sa svima te da nikada ne bi trgovali s „obiteljskim kršćanskim vrijednostima“. Zanimljivo bi ga bilo pitati kako to on misli širiti kršćanske vrijednosti s primjerice Fredom Matićem kojemu i najobičniji molitelji, koji kleče i mole krunicu, smetaju? Da ne spominjem stavove družbe iz Možemo! Ti se duhovi, dragi doktore Petrov, jednostavno ne mogu složiti. To je utopija. Takva koalicija bi bila prljava politička trgovina protiv volje birača. Ideološke podjele između hrvatske desnice i ljevice su nepremostive. Ta podjela nije kao kod drugih naroda zato što hrvatska ljevica naprosto nije hrvatska, nego jugoslavenska. Premda zvuči nevjerojatno, „naša“ ljevica ne krije da im je i danas draža Jugoslavija nego Hrvatska, da im je draži Tito, nego Stepinac.
Poražena ideja jugoslavenstva
Na ovim izborima možemo reći kako je konačno poražena ideja jugoslavenstva. I Hrvatska je u skladu s europskim trendom poput Austrije, Njemačke, Švedske i ostalih, skrenula u desno. Preko 60 posto birača je reklo da želi Vladu od centra prema desno. HDZ, DP i Most su zajedno dobili 1.102.651 glas. Nakon dvadeset godina srpsko-jugoslavenskoga nacionalizma Hrvatska ima priliku uistinu postati Hrvatska. Jugoslaveni su se za ovih dvadeset godina infiltrirali u sve pore hrvatskoga društva i upravljaju procesima. Kako to da Srbija sazna za naše strateške državne tajne prije hrvatske oporbe ili institucija? Kao primjer navodim 12 borbenih zrakoplova, Pelješki most, nabavka plina i ostalo. Moramo se zapitati jesu li kadrovi SDSS-a glavni informatori iz Vlade RH? Je li Hrvatska umrežena srpskim špijunima?
Pupovac je i jučer 6.6. položio vijenac u spomen na žrtve „pobijene od ustaške ruke“ iz Drugoga svjetskoga rata. Nikada u ovih 20 godine nije položio ni jedan vijenac za žrtve pobijene od četničke ni partizanske ruke. Pa nije moguće da oni nisu počinili nijedan zločin. Zanimljivo kako nakon izbornoga debakla ljevice, Možemo nudi antihdzovsku koaliciju, da se svi udruže i podrže SDP-ovu vlast. Nevjerojatno dokle ide ta nelogičnost i izvrtanje istine? Kao uvjet uvjeta traže smjenu Turudića?! Zašto i kome Turudić smeta? Dolazak Turudića je nagovještaj lustracije, dokaz da je tiha lustracija ipak moguća. Šteta što naivci iz Mosta nisu prepoznali priliku i udružili snage s DP-om prije izbora. To bi im jamčilo 30 saborskih mandata i možda bi se tada kao uvjet mogla postaviti i potpuna lustracija jugo-udbaša iz svih pora društva. Preko milijun i sto tisuća ljudi im je za to dalo mandat.
DP- stranka opasnih namjera
Ivica Račan je HDZ 1989. nazvao strankom opasnih namjera zbog toga što želi srušiti Jugoslaviju. Vesna Pusić je slično tako okarakterizirala Domovinski pokret vjerojatno zato što je osjetila da se stvorila prilika do kraja pokopati ideju jugoslavenstva u Hrvatskoj.
Hrvatski su mediji rak rana hrvatskoga društva. Uzurpirani mediji već 20 godina oblikuju mentalni sklop društva izvrćući činjenice i prikazujući istinu kao laž i obratno. U tu su svrhu snimani filmovi koji prikazuju branitelje kao obične kriminalce. Kako je moguće da nekome tko vodi Hrvatsku Budimir Lončar, najveći negator hrvatstva bude savjetnik? O našim je medijima u zadnjoj kolumni pisao i Zvonimir Hodak: „Nama povijest pišu poraženi. Orjunaško novinarstvo dobiva nagradu ljevičarskoga aktivističkog novinarskog ceha. I tako godinama. Ove godine isto. HND-ovci su podijelili nagrade Ivančiću i Šimičeviću za istraživačko i pisano novinarstvo. Viktor Ivančić i Šimčević su udarna pera Pupijevih Novosti.“ Dok se za pljuvanje po Hrvatskoj Novostima izdvajaju silni milijuni, Hrvatsko slovo koje je pokrenuto na Tuđmanovu inicijativu, se ugasilo!?
Ništa bolja situacija nije ni na HRT-u. Na javnoj televiziji mora biti mjesta za eminentne novinare kao što su Tihomir Dujmović i Marko Jurić. U demokratskom društvu HRT ne može biti medij samo lijeve-jugo političke opcije, nego jednako zastupati i promicati sve opcije. DP je tu da podsjeti HDZ da je stranka demokršćanske profilacije i da su joj ljubav prema Bogu i domovini temeljne vrijednosti i identitet.