Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Konačno je demografija postala za sve u Hrvatskoj glavni problem, pa se otvara i Ministarstvo demografije. Opet se vraćamo na kulturu života i otvorenost prema rađanju koju treba promovirati ako želimo revitalizaciju društva. Moramo promovirati nove vrijednosti. Hanry Kissinger je 1970-tih ponudio Kini dogovor. Ukinuti carine na proizvode iz Kine za SAD, a da Kina za uzvrat uvede zakon „jedno dijete“. Taj je zakon trajao do nedavno i u Kini danas više ljudi umire nego što se rađa. Bez obzira što se taj zakon ukinuo i svi mogu imati koliko hoće djece, nitko ne rađa više od jednoga. Radi se o desetljećima duboko usađenom mentalnom sklopu kojeg je sada potrebno razbijati. Slično je i kod nas. Radi se o mentalitetu koji su poprimili mladi koji ne žele obvezu rađanja i odgajanja. Usporedo s mjerama za rađanje djece, treba raditi na povratku stotina tisuća izbjeglih, koji su prvotno zbog korupcije i nepotizma napustili Domovinu. Za sve to potrebna je izuzetno ozbiljna strategija, razrađen sustav i sredstva iz proračuna namijenjena za taj važan cilj za opstanak naroda i države.
Branitelji i radnici osvjetlali obraz
Ostvaraj Hrvatske države je izvanredan i briljantan posao koji su branitelji, predvođeni pokojnim predsjednikom Tuđmanom, gotovo savršeno odradili. To bismo razdoblje mogli u Hrvatskoj nazvati „društvo stvaranja“ u kojem je glavni motiv bio stvaranje hrvatske države. Taj pokretač bio je i glavno mjerilo vrijednosti. Tada je bilo časno i ponosno to što si sudjelovao u stvaranju države, njene obrane i obnove 1990.-2000. godine. To bi bilo prvo desetljeće koje bismo mogli nazvati desetljećem stvaranja neovisne Hrvatske.
Nakon hrvatskih branitelja u stvaranju Hrvatske najvažniju ulogu imali su hrvatski radnici. Oni su tijekom cijeloga rata stvarali dobra i bili glavna logistika Hrvatskoj vojsci. Ti isti radnici su od 1995. do 2000. godine obnovili 150 000 kuća na okupiranim i ratom stradalim područjima. Oni nisu zaslužili da se država prema njima odnosi maćehinski i da ih tjera iz Domovine. Za njih mora biti osiguran rad pod povoljnim uvjetima.
Tko je u Hrvatskoj zakazao?
Drugo razdoblje mlade hrvatske povijesti, koje traje već više od dva desetljeća, nažalost nosi suprotan prefiks. To je razdoblje varanja. Branitelji i radnici su savršeno odradili svoj dio posla. Tko je zakazao?
Izdajničko/kulturnim prevratom pod vodstvom Stipe Mesića najprije uhićenjem hrvatskih generala, fabriciranjem dokumenata Hagu, prodajom nacionalnoga srebra (banke, Ina, Pliva i ostala strateška poduzeća), a potom uspostavom „afričkoga virus ovisnosti“ o stranim institucijama. Sve to je činjeno kako bi se hrvatskoga čovjeka obezglavilo i kako bi ga se uvjerilo da je duboka država jača od prave države.
Za provođenje te ideje u svoja su kola upregli gotovo čitavu akademsku zajednicu i tzv. neovisne komentatore društvenih zbivanja koji su se putem medija stavili u funkciju priopćavanja narodu onih informacija koje su od interesa stranim kolonizatorima. Akademska zajednica je na žalost prestala vršiti svoju dužnost, „promišljati (kreirati) Hrvatsku“. S pravom možemo reći kako je potpuno zakazala HAZU. Odigrala je nečasnu ulogu i zlouporabljena je kao sredstvo za obračun s „domoljubnom opcijom“. Sve za Judine škude. Crkva, predvođena Bozanićem, i Matica Hrvatska su se držali po strani. Tu i tamo, u Crkvi je bljesnuo po neki vrijedan pojedinac kao pokojni borac don Baković ili sada fra Marijo Knezović koji proročki grme, ali očito ih vladajući nisu uzimali i ne uzimaju za ozbiljno. Crkvene institucije su se „uhljebile i iz hladovine“ gledaju na propast društva. Matica Hrvatska od 70′ godina šuti. Društvo se svelo na dobro uhljebljenu skupinu koja je svrha sama sebi. I u Hrvatskom generalskom zboru traju previranja. I tamo se okreću silne cifre eura.
Izostanak suodgovornosti, grijesi ne činjenja spomenutih institucija doveli su do nametanja „rodnih ideologija“ koje razaraju obitelj i društvo. Mladi su ili prestali raditi ili otišli u inozemstvo. Nisu našli pozitivni razlog zašto ostati u državi u kojoj se živi od „politike varanja“. Institucije društva, zakoni i procedure se koriste s ciljem kako prevariti i opljačkati vlastiti narod. Bezobzirna pohlepa i požuda su postali glavni pokretači u društvu.
Zašto djecu nismo naučili raditi, odgovorni smo svi: vlast – agendom obrazovnoga sustava s nastavnicima, roditelji – kućnim odgojem, Crkva – zaboravila na novi način tumačiti prispodobu o talentima, i suvremeni mediji čiji je jedini cilj profit, a ne odgoj i obrazovanje mladih naraštaja. Ukratko, svi smo zakazali i svi moramo vidjeti što je do nas. Djecu od početka iz obitelji i u školi treba učili raditi i pošteno zarađivati kruh svagdašnji. Sve su to i te kako važne mjere demografije i revitalizacije društva. Onog društva za kojeg su ginuli hrvatski branitelji.
Europa nam velikodušno nudi rješenje u „zamjeni stanovništva“, a u cijeloj agendi su formirane globalne migracijske mafije koje su na patnji sirotinje zaradile milijarde eura samo u Hrvatskoj.
Na žalost, u Hrvatskoj su se desetljećima problemi gomilali, a ne rješavali. Moramo stoga uložiti dodatni napor kako bismo porazili društvo varanja i istinu stavili na prvo mjesto vrijednosnoga sustava! Akademska zajednica se mora probuditi i uključiti u te procese upravo onako kako je to učinila Matica Hrvatska 1970-tih godina kad je probudila hrvatskoga čovjeka iz političkoga drijemeža.