Foto:Katolički tjednik
Nisam siguran koliko Hrvata zna da je pobjedonosno: „Kad krenemo, gorjet će i nebo i zemlja“ izrekao legendarni Andrija Matijaš Pauk. Ali, eno, Srbi znaju. I odmah su HNS prijavili UEFA-i. A UEFA ih je kaznila zbog (otužne) parole „Kosovo je Srbija“. Ne valja, naime, lagati.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Predigra Europskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj, makar kada je riječ o Srbiji koja, inače, rijetko sudjeluje na ovakvim smotrama, bila je zapravo prilično dirljiva. A budući da je glavni akter Aleksandar Vučić, dakako, i patetična. Srbijanski je predsjednik, naime, samo nekoliko dana prije negoli će lopta krenuti s centra obznanio naciji kako ga je sin Vukan zamolio da u album posebno zalijepi grb Nogometnog saveza Srbije. Naglašavajući pritom kako su u tome albumu maloga Vučića prikupljeni samo nogometaši Srbije. Orlovi, dakle.
Zašto je nama važan mali Vukan?!
Uz to, najavljujući sraz najboljih nogometaša Starog kontinenta, Vukanov je tata održao malu lekciju lokalnim demagozima, kazavši kako se svi prave da ništa ne očekuju od reprezentacije na Euru, ali i da se svi potajno nadaju kako će pobijediti Engleze, Dance i Slovence. „A nakon toga tko god da dolazi. I onda bismo mogli pobijediti i Hrvate“, prognozirao je Aleksandar (umalo) Veliki, kronično ne propuštajući očešati se – ma o čemu bilo riječi – o najdraže susjede.
Eh, a zašto je nama važan mali Vukan? Pa, zbog jedne druge prognoze. Prije sedam godina, u lipnju 2017., Beograd je pohodila Kolinda Grabar Kitarović, a kako se u Vučića neposredno prije toga našlo dijete – i to muško! – hrvatska je predsjednica tamo daleko stigla s obrazom. Vučićevoj je gospođi Tamari uručila dar, medaljon s likom Majke Božje od Kamenitih vrata. Što je ganulo vascelu Srbiju. A ponijelo je malo (…) i visoku gošću iz Zagreba te je u tom jednom gotovo svečanom ozračju kazala kako će se odnosi Hrvatske i Srbije poboljšati. Ističući kako jedan od preduvjeta za to vidi u spremnosti novoga srbijanskog predsjednika, po njezinoj procjeni jednog vrlo poduzetnog i ozbiljnog političara, da tomu dade svoj doprinos.
I, baš kao što je Vučić pogodio kako će Srbi u Njemačkoj poraziti sve živo te na kraju i – Hrvate, tako je i Kolindina prognoza bila baš na toj razini. Sad su, zapravo, od tih Vukanovih babina do danas, s realnom perspektivom da se tako i nastavi, odnosi Zagreba i Beograda hladnoratovski.
Predsjednik je očajan
Vratimo se, međutim, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ali i – uz onaj jedan koji iz pristojnosti nećemo spominjati – najstarijem zanatu na svijetu kako bismo pokazali da Vučić uistinu nema sreće. Nakon što su se Orlovi vratili pokislih krila, otkrivena je afera koja je još malo – ma, što malo?! – zasolila otvorenu ranu. „Vučić je očajan, Reprezentacija Srbije na EP putovala je hrvatskim avionom s hrvatskom zastavom“, osvanuli su naslovi u tamošnjim novinama. A predsjednica je Skupštine Srbije Ana Brnabić, koja je u rijetkim trenutcima iskrenosti, nakon što su joj u domovini prebrojavali krvna zrnca, priznala kako joj je djed Hrvat, kazala da je predsjednik uistinu bio očajan kada je došao ispratiti nogometaše – kada tamo Crven Bijeli Plavi. I šahovnica – zna se!
Nogometni savez Hrvatske dostavio je UEFA-i popis pjesama što će se sa službenog razglasa emitirati na stadionu. Među njima je, dakako, i ona najbolja, Thompsonova Lijepa li si. Eh, tu su braća Srbi otkrili ustašku poveznicu. Ma, gdje?! Pa u stihu: „Herceg Bosno, srce ponosno!“…
„Ja očekujem da se odgovorni identificiraju i da se vidi zbog čega se to dogodilo. Mi imamo našu Air Srbiju, uvijek svi putujemo Air Srbijom, predsjednik tako putuje i na duga putovanja, kao primjerice u Republiku Kinu. Također, kada sleti avion, vidi se Air Srbija, to je naš ponos. Zašto se to dogodilo, ne znam. Ali znam da se dogodilo i da se o tome nije govorilo da opet ne bi prebacivali temu podrške našoj reprezentaciji. I mislim kako je to bila ispravna odluka“, drži ta dida Antunova unuka – s Krka, Stare Baške, naime. Kako bilo, letjet će perje po Srbiji. Što je univerzalni (svesrpski) srpski izbornik Vučić navijestio čim su Orlovi sletjeli na Teslu… ne kaže se, doduše, čijim zrakoplovom. Nije mu se, kao prvo, svidjela izjava kolege (samo) nogometnog izbornika Dragana Stojkovića Piksija koji je onako kulerski kazao kako je sve to samo sport. Samo, veli, „fudbal“…
Oluja!
„Rezultat je debakl. Ljudi u Srbiji zaslužuju bolje rezultate. Problem je kad izgubite od Slovenije koja ima mnogo manje para. I mi smo sad tu kao nešto sretni… Sasvim sam siguran da zato što mnogo novca ulažemo, čak i u plaće funkcionera Saveza, građani su zaslužili bolji rezultat. Nismo mi banana zemlja gdje se nešto rješava preko noći. Ulažemo ogroman novac, građani zaslužuju više“, zagalamio je Vučić, baš kao da je Srbija ikad išta u nogometu postigla.A koliko je, poglavito državni vrh, očekivao od svojih nogometaša, bjelodano je iz ozračja koje je stvarano u tamošnjoj javnosti. S velikom su pozornošću primjerice pratili utakmicu Hrvatska – Albanija, a ankete nekih tamošnjih tabloida nastojale su utvrditi za koga će Srbi navijati u tome srazu. Utvrđeno je, po mome sudu prilično iznenađujuće, kako će, ipak, više biti na strani Vatrenih. Što će reći kako Hrvate mrze malo manje. Od Albanaca… No, zasmetalo im je što su Hrvati i Albanci združeno skandirali: „Ubij Srbina!“ Ali ne samo to, već poglavito, vele, bolesna zastava na kojoj je pisalo: „Kad krenemo, gorjet će i nebo i zemlja.“ Žurno su identificirali kako su to riječi legendarnog zapovjednika 4. gardijske brigade Andrije Matijaša Pauka. I kada je zastava s tom porukom zavijorila u Leipzigu, Srbima je pao mrak na oči. Odmah su se – kako i ne bi?! – sjetili Oluje!
Uz to, tamo daleko ustaše su omiljena tema. Uoči utakmice Hrvatska – Italija, koju sam već, što i čitateljima preporučam, zaboravio, Nogometni savez Hrvatske dostavio je UEFA-i popis pjesama što će se sa službenog razglasa emitirati na stadionu. Među njima je, dakako, i ona najbolja, Thompsonova Lijepa li si, neslužbena himna Vatrenih. Eh, tu su braća Srbi otkrili ustašku poveznicu. Ma, gdje?! Pa u stihu: „Herceg Bosno, srce ponosno!“…
I dvoglavim orlom na Orlove
Jasno, beogradske su tužibabe sve prijavili UEFA-i, ali u europskoj nogometnoj vladi nemaju srbijanski ukus za glazbu. Kaznili su, doduše, Hrvatski nogometni savez zbog bakljade hrvatskih navijača, domoljubne pjesme nisu spominjali. Pa čak ni, onog sramnog, „Ubij Srbina!“ Jesu, međutim, kaznili Nogometni savez Srbije zbog „prenošenja provokativne poruke nepodobne za sportski događaj“. Riječ je o transparentima i usklicima: „Kosovo je Srbija!“, što je isprovociralo albanskog novinara Arlinda Sadikua da ispred srbijanskih navijača maše s (improviziranim) dvoglavim orlom – simbolom (velike) Albanije. I njemu je prisjelo, žurno je ostao bez akreditacije. Baš, uostalom, k’o i Srbi(ja) bez Kosova.
No prođimo se (više) Hrvata i Srba, te, inače, nepresušne teme. Ima, naime, politike i u drugih, sve je to u današnjem svijetu, u biti, jedno veliko loptanje. Francuzi 30. lipnja i 7. srpnja izlaze – zapravo kad Katolički tjednik bude pred svojim čitateljima, već će odraditi prvu rundu glasovanja – na izvanredne parlamentarne izbore. Raspisao ih je Emmanuel Macron nakon nedavnoga kraha na izborima za Europarlament, i velikog uspjeha (čak i krajnje) desnice. Uoči utakmice s Austrijom Kylian Mbappe progovorio je na konferenciji za medije o političkoj situaciji u zemlji.
Mbappeova predizborna kampanja
„Ovo je dosad neviđen događaj. I zato želim razgovarati s cijelim francuskim narodom i s mladima. Mi smo generacija koja može napraviti razliku. Vidimo kako ekstremisti kucaju na vrata moći i imamo priliku oblikovati budućnost naše zemlje“, apelirao je kapetan Francuske nogometne reprezentacije, uključujući se tako u predsjednikovu predizbornu kampanju.
A samo prije dvije godine, nakon što su Trikolori na prošlom Euru ispali u osmini finala od Švicarske, a Mbappe promašio penal, taj je nogometaš odlučio više ne igrati za nacionalnu vrstu. Vrijeđan je na rasnoj osnovi, a njegov Savez ga nije zaštitio. Štoviše, predsjednik NS-a Francuske Noel Le Graet banalizirao je napade na najboljega francuskog nogometaša tvrdeći kako je to sve zbog nesretnog penala. Slijedom čega ga je, jasno, samo isprovocirao. „Napokon da konačno objasnim kako je sve to bilo zbog rasističkih uvrjeda koje sam dobio, a ne zbog promašenog penala. To sam mu tada i kazao, ali je on smatrao kako tu nije bilo nikakva rasizma“, poručio je nogometaš svome predsjedniku (Saveza).
U međuvremenu je sve nekako izglađeno, pa se Mbappe, evo, samopromovirao kao neslužbeni glasnogovornik aktualnog francuskog predsjednika. Nadati se, baš kao što Francuzi vjeruju, kako kapetan francuske momčadi u Njemačkoj neće promašiti penal… Jer, ako se (opet) kući vrate ranije, mogli bi stići kad se već bude znalo kako su, što je navijestio Kylian, ekstremisti, ne samo pokucali na vrata, nego ih širom otvorili.
I neka nitko, kao onaj nesretni Piksi, više nikad ne kaže kako je ovo što gledamo tjednima u Njemačkoj samo – nogomet, sport. Nikad nije ni bio…