Piše: Filip Gašpar
Bio je to Mélenchonov sat. Pred mikrofone je stao čelnik Nepokorene Francuske (LFI) i slavodobitno izjavio da se ljevica još jednom pokazala spasiteljicom Republike. Zajedno s ostalim strankama Nove narodne fronte (NFP) zaustavljen je pohod fašizma, kazao je. Mélenchon je najavio da neće biti ustupaka u ključnim točkama programa njegove stranke – poput otkazivanja mirovinske reforme.
U svom prvom obraćanju Jean-Luc Mélenchon, vođa radikalne ljevice “Francuska nesumnjiva” (La France insoumise, LFI) rekao je da je RN daleko od apsolutne većine te da poziva predsjednika Macrona da prizna poraz, smijeni premijera ministra Gabrijela Atala i imenuje vladu iz redova ljevičarske “Narodne fronte”. Taj je zahtjev izazvao polemike unutar NFP-a, posebice među socijalistima i lijevim radikalima. Mélenchon je također preuzeo zasluge za poništenje prvih izbornih rezultata i pozvao na striktno “poštivanje volje naroda”.
LIJEVI SINDIKAT?
Svojim stavom Mélenchon pokazuje samopouzdanje čovjeka koji zna da će iz svake utrke izaći kao pobjednik, pa i one koja uključuje obračun s dvije kolone nezadovoljnika.
Iako je Nacionalno okupljanje (RN), koje vreba s desne strane političke scene, izborno savezništvo s Macronistima potisnulo na treće mjesto – činjenica je da duboke razlike odvajaju njihov tabor od liberala. Nakon uspješne borbe protiv zajedničkog neprijatelja, putovi se razilaze.
Nacionalno okupljanje uspjelo je osvojiti više mjesta nego prošli put, ali Lijeva fronta, koju čine socijalisti, zeleni i ultraljevičari, pokazala se jačom. Jean-Luc Mélenchon odmah je pozvao na formiranje vlade na čelu s Unijom ljevice.
Drugi krug izbora za Francusku nacionalnu skupštinu završio je u ćorsokaku. Odaziv birača bio je impresivnih 67,5 posto, oko 20 postotnih bodova više od odaziva na općim izborima prije dvije godine.
Niti jedan od tri glavna tabora nije uspio postići jasnu većinu glasova. Prije drugog kruga ljevičarski “Novi narodni front” (Nouveau Front populaire, NFP) i Macronistička koalicija nisu štedjeli ni medijski prostor ni politički angažman kako bi spriječili Nacionalno okupljanje da neovisno osvoji većinu. Lijeva fronta socijalista, zelenih, komunista i ultraljevičarskih melenhonista izašla je kao pobjednik s procijenjenih 180 do 215 mjesta, dok je Macronistička koalicija kaskala iza sa 150 do 180 mjesta.
Nacionalno okupljanje moralo se zadovoljiti trećim mjestom, ali ujedinjeni sa saveznicima, to je sve vjerojatno na putu da osvoji između 120 i 155 mjesta, što je gotovo dvostruko više nego prije. Prema prvim prognozama, republikanci i razne desničarske skupine koje nisu pristupile savezu s RN osvojili su 46 do 65 mjesta. Neovisni kandidati mogli bi se zadovoljiti s 15 do 25 mjesta. Procjene konačnih rezultata još uvijek su klizne skale i razlikuju se od instituta do instituta.
TKO TREBA VLADATI?
“Nova narodna fronta” nastupila je s ekstremno lijevim programom. Među ostalim, poziva na potpuno povlačenje Macronove mirovinske reforme (“mirovina sa 64 godine”) i hitno povećanje minimalne plaće na 1600 eura mjesečno. Gospodarski i socijalni program ljevice stajao bi između 150 i 200 milijardi eura, financiran višim i progresivnijim porezima, uključujući povećanje poreza na nasljedstvo i uvođenje “maksimalne stope smrtnosti”. Program također sadrži opsežne planove za ekologiju i “zaštitu klime”. O tim pitanjima u lijevoj koaliciji nema konsenzusa. Socijalist Raphael Glucksman, primjerice, kaže da želi vladu “bez Robespierrea i bez Jupitera”, odnosno bez Melanchonovih ekscesa i bez Macrona.
Sam Macron pozvao je na “oprez” i naglasio da izborni rezultat nije jasno odgovorio na pitanje tko bi trebao vladati. “Srednji blok”, precizirao je, pokazao se prilično “živahnim”.
Pripreme za slavlje u sjedištu Nacionalne skupštine i savezničkih republikanaca ubrzo je zamijenila briga – ne za njihovu stranku, nego, kako su rekli, za Francusku.
“Jako sam zabrinuta za budućnost naših sugrađana”, rekla je europarlamentarka Matilde Androuet.
SAVEZ SRAMA
Očito u taboru Nacionalnog okupljanja nisu očekivali tako snažan učinak presjeka makrona i ljevičara. Međutim, frakcija Nacionalnog okupljanja gotovo se udvostručila u odnosu na izbore 2022. Zamjenik čelnika stranke Sébastien Chenault sažeo je da su Francusku “odvukli u močvaru” “neprirodni savezi”. Macronisti bi sada na vlast doveli “Novu narodnu frontu”.
Čelnik stranke Nacionalno okupljanje Jordan Bardella istaknuo je da je Nacionalno okupljanje postiglo najveći napredak u svojoj povijesti. Naglasio je da su te večeri “zavjeti srama” Francuze lišili “politike oporavka”. Kao rezultat izbornih sporazuma, Francuska je sada bačena “u naručje ekstremne ljevice”. Ukazao je na mobilizaciju domoljuba i osudio klevete, zastrašivanja i prijezir koji su vladali u dva kruga protiv Narodne skupštine, kao i savez srama između centra i ljevice.
Bardella je uvjeren da politike koje će se provoditi u narednim mjesecima neće riješiti nijednu od trenutačnih političkih briga Francuza. Njegova će se stranka, najavio je, pridružiti formaciji Domoljubi za Europu na europskoj razini koju je pokrenuo Viktor Orbán.
ODGOĐENA POBJEDA
Šefica zastupničke skupine Nacionalnog okupljanja u Narodnoj skupštini Marine Le Pen izjavila je kako joj bogato iskustvo ne dopušta da bude razočarana rezultatom u kojem se broj zastupnika udvostručio. Činjenica da stranka ostaje na prvom mjestu po broju zastupnika daje s pravom uvjerenje da plima raste i raste, a da se pobjeda samo odgađa.
Nakon neočekivanih rezultata izvanrednih parlamentarnih izbora, Francuska je u iščekivanju formiranja vlade. Prije donošenja odluka, šef države će pričekati konačne izborne rezultate i konačan sastav Nacionaalnog okupljanja, priopćeno je iz Elizejske palače.
“Predsjednik će, u svojoj ulozi jamca naših institucija, osigurati da se poštuje suvereni izbor francuskog naroda”, stoji u priopćenju.
Kako prenosi BFMTV, Elizejska palača odlučila je i o broju zastupnika potrebnih za apsolutnu većinu: “Pitanje će biti može li se formirati kohezivna koalicija koja će doseći 289 zastupnika.” Jer prema projekcijama niti jedan tabor ne može računati na apsolutnu većinu”.
Odaziv birača pokazao je da je raspuštanje Narodne skupštine nužno, priopćili su iz predsjedničkih dvora. S obzirom na izborne rezultate s predsjedničkim savezom na drugom mjestu, nastavio je, centristički je tabor proglašen mrtvim: tu je i nakon sedam godina na vlasti.
POVRATAK JAKOBINACA
Iako i republikanci i Nacionalno okupljanje imaju razloga za razočaranje, gubitak Emmanuela Macrona je nemjerljiv, a planovi liste su propali. Trebalo je prijevremenim izborima potvrditi njen legitimitet, što se nije dogodilo, a ujedno, u slučaju pobjede, pozvati Nacionalno okupljanje na odgovornost i potom joj omogućiti da vlada dvije godine. Ništa od toga se nije dogodilo. Jedini postignuti cilj je osujećena namjera Marine Le Pen da postane predsjednica.
Sada je Macron suočen s izazovima na koje nije računao – jer nisu se kontroverzni desni, već lijevi radikali nametnuli kao najjača politička snaga – upravo zahvaljujući njegovoj podršci i uobičajenim metodama kandidature. Povratak jakobinaca i iznuđeni poziv da dođu u Versailles nagovještavaju Macronu nove nevolje.
Umjesto da ih slabi miješanjem s desnicom, on ima zadatak obračunati se s ljevicom koja već traži vladu i poziva na dekret. Ako se Macron odluči oduprijeti, ljevica će se vjerojatno mobilizirati u uličnim prosvjedima, kao što je to činila posljednjih godina. Aktualni premijer Gabriel Attal vjerojatno će narednih dana podnijeti ostavku predsjedniku Republike, koji je slobodno može prihvatiti ili ne. S obzirom na trenutnu situaciju, on može ostati na dužnosti dok se magla ne raziđe s političkog horizonta.
LE PEN KAO GLAS NARODA
Macron je bio pošteđen imenovanja Jordana Bardelle, čelnika Nacionalnog okupljanja, za premijera, ali nastavak dosadašnjeg kursa očito ne obećava dobre rezultate. Predložena “koalicija duginih boja”, koja se kreće od Zelenih i socijalista do republikanaca, koji su odbili sklopiti savez s Nacionalnim okupljanjem u sklopu “nacionalnog jedinstva” u drugom krugu izbora, u najboljem je slučaju privremeno rješenje.
Činjenica je da desničarski trend u Francuskoj nije prestao. Bardella i Marine Le Pen ispravno primjećuju da daljnja “demonizacija” stranke od strane političkih protivnika može polučiti suprotne rezultate. Postoje i glasovi unutar establišmenta koji upozoravaju da inzistiranje na atmosferi straha zbog opasnosti od preuzimanja vlasti “nacista” gubi na učinkovitosti. Prosječan Francuz bi Narodnu skupštinu lako mogao doživjeti kao glas naroda u krizi sustava.
Le Pen može odahnuti. Sada postoje samo dvije opcije: ili ljevičarski kaos ili još veća neupravljivost. Sva je vjerojatnost da će 2027. Nacionalno okupljanje, stati kao buržoaska alternativa opkoljenom Macronu i komunjarama. Slika koja se može svidjeti Nacionalnim okupljanjem, ali ne svjedoči o stabilnoj Francuskoj.