Foto:Screenshot
Piše:Draženka Franjić/Cronika.hr
Niti sat vremena nakon što mi je Andrija Hebrang ispričao kako je odlučio ostati član HDZ-a do kraja, slikovito rečeno umrijeti kao član te stranke, premda počinje preispitivati tu svoju odluku nakon što je postalo izvjesno kako će Dragan Primorac postati HDZ-ov protukandidat Zoranu Milanoviću, iz HDZ-a je stigla neslužbena potvrda Primorčeve kandidature. Rekli bi u narodu “kao kec na jedanaest”.
Mjeseci probnih balona u kojima su izranjala imena potencijalnih HDZ-ovih kandidata za predsjednika države i protukandidata sadašnjem predsjedniku Zoranu Milanoviću, neslužbeno su završili objavom da je Dragan Primorac nezavisni kandidat iza kojeg će stati HDZ.
Niti sat vremena prije objave obavila sam intervju s prvim hrvatskim ministrom zdravstva, gospodinom Andrijom Hebrangom koji je to predvidio, ali i objasnio zašto HDZ zapravo ne želi predsjednika iz svojih redova.
Kako je razgovor obavljen prije neslužbene objave, u razgovoru mi je gospodin Hebrang komentirao kandidate za koje su mjesecima izlazili probni baloni kako bi se osluhnulo javno mnijenje, ali i vidjelo hoće li izroniti repovi vezani uz imena koja su u igri.
Gospodine Hebrang, moram Vas pitati jeste li Vi još uvijek u HDZ-u?
Da, ja sam ostao u HDZ-u. Šeks me je dva puta pokušao izbaciti van, nije uspio i ja sam se zakleo da ću umrijeti kao član HDZ-a, jer u životu nikad nisam bio u nekoj drugoj stranci. HDZ mi je stvorio državu, obranio državu i ja sam se zakleo da ću umrijeti kao član HDZ-a i da nikad neću ući u neku drugu stranku. Ali, sad prema nekim događajima počinjem sumnjati u svoju odluku.
Zašto?
Prema najavama tko bi mogao biti kandidat HDZ-a za predsjednika države.
Upravo to je tema zbog koje sam Vas zvala.
I to je tema zbog koje ja počinjem sumnjati u svoju odluku.
Je li to zbog toga što je izgledno da će kandidat za predsjednika ipak biti Primorac?
Pa, gledajte, ja to ne mogu vjerovati uz sve negativne predznake koje je HDZ dobio u zadnjih desetak godina. Ne mogu vjerovati da je većina članova toliko skrenula od naše narodnjačke, demokratske, demokršćanske opcije da bi dezertera iz Domovinskog rata uzeli za kandidata za predsjednika. Ne mogu vjerovati. Ja mislim da je to još uvijek jedan Primorčev PR. On, inače, puno novaca troši na svoj PR, pa da je samo to to. Ali, idemo razgovarati kao da će biti.
Što Vi mislite čiji je on kandidat? Je li on Plenkovićev kandidat i je li Plenkoviću odgovara da ga se na takav način riješi?
Zašto bi ga se rješavao kad nije član HDZ-a?
Pa, nije član HDZ-a ali uvijek ima visoke ambicije.
Ma, njegove ambicije su patološke uvijek bile, tu nema govora uopće o tome. I to u svim područjima. Ali, to ne treba Plenkovića ni malo smetati, jer da je došao netko iz SDP-a i ponudio mu da bude u njihovo ime kandidat, on bi to objeručke prihvatio. Dakle, mislim da se priča o Primorcu kao kandidatu, hoće li se odlučiti za njega ne znam, ali ponavljam, ne mogu vjerovati. To radi ona struja HDZ-a koja je, kad je došla na vlast u HDZ-u, rekla “promijenit ćemo HDZ, promijenit ćemo Hrvatsku” i doista su promijenili. Dakle, od jedne desne, demokršćanske stranke, govorim o HDZ-u, domoljubne stranke, suverenističke stranke stvorili su jedan HDZ koji je što se tiče suverenizma krajnje mlohav, što se tiče domoljublja krajnje mutan, a što se tiče demokršćanstva krajnje negativan.
Ta struja bi htjela zadati konačni udarac ili kako se lijepo kaže u narodu zakucati posljednji čavao na lijes HDZ-a imenovanjem Dragana Primorca kao svog kandidata. Zašto to mislim? Zato što je Dragan Primorac sukus negativnosti HDZ-a nakon Tuđmana, post Tuđmanovog HDZ-a. I to mogu obrazložiti. Dakle, Dragan Primorac je liječnik koji je dezertirao iz rata i otišao u Ameriku. Ovo dezertirao mogu govoriti jer sam oslobođen optužbe koje je on dao na kazneni sud da ga zovem dezerterom. Budući da sam oslobođen te optužbe mogu ga i dalje zvati. Radi se o jezičnom pojmu civilnog dezertera koji postoji u hrvatskom leksikonu i tako sam na sudu i dokazao. I u Klaićevom riječniku. Civilni dezerter je osoba koja odbije svoju dužnost. Ne mora biti vojni dezerter, to je sasvim nešto drugo.
Civilni dezerter je liječnik u ratu, jer u ratu su svi liječnici mobilizirani. Ja sam ih mobilizirao odmah 90-te godine na početku krize, a Dragan Primorac je podvio rep,uplašio se rata, granata i svega što rat nosi i odmah nakon kninskih balvana pobjegao u Ameriku i vratio se nakon Oluje. Pazite, liječnik koji ostavlja svoj narod u ratu. U ratu je svaki liječnik dragocjenost velika i mi nismo one koji su kukavice poput Primorca stavljali u prve redove. Naravno, u prve redove smo stavljali dragovoljce. A, trebali smo ih u prvim redovima, jer je takva organizacija saniteta. Mi nismo imali obučenih bojovnika za sanitet, mi nismo imali niti bolničare i morali smo liječnike metnuti na prvu crtu, a nismo imali niti transporta od prve crte do bolnice, jer nismo, naravno, imali nikakve helikoptere, nikakva specijalna vozila i mi smo stavili liječnika na prvu crtu. To je original našeg saniteta i pokazao se izvanrednim jer je ranjenik dobio visoku kvalificiranu pomoć na prvoj crti i mogao je čekati odgođeni transport.
Međutim, ne bi na prvu crtu poslali Dragana Primorca kad je kukavica. Naravno, tu smo stavili samo dragovoljce. Nikad nismo mobilizirali liječnika na prvu crtu, samo dragovoljce, a ovi ostali su bili u pozadinskim bolnicama koje su isto tako služile ranjenicima, a da ne kažem da su služile i za milijun izbjeglica i prognanika koje smo prihvatili. I takvu tešku, kriznu situaciju doktor Dragan Primorac napušta i odlazi u Ameriku na tobožnje stručno usavršavanje. Zašto ja to tako osuđujem? Samo da Vam kažem svoj primjer, ne mislim se po ničem s njim uspoređivat. Ja sam prije rata, još 1988.-’89. surađivao s jednim američkim institutom i kao prvi autor sam objavio u američkom časopisu prvi rad jednog Hrvata, na prvom mjestu jednog znanstvenog rada. Dakle, ja sam bio vezan u Ameriku stručno malo više nego Dragan Primorac koji do onda nije bio uopće stručno i znanstveno pismen. I ja sam imao ponudu u Americi za patent jednog katetera kojeg sam izumio i mogao sam otići tamo živjeti za veliku,veliku plaću. To je bilo ’89. Sve sam pripremio za odlazak i ’90-te kad je trebalo ići vidim da se sprema rat. Normalno da sam otkazao sve. Moji tada publicirani radovi su ostali jedna uspomena bez daljnjeg razvoja i ostao sam u Hrvatskoj jer je svaki liječnik bio dragocjen.
Dragan Primorac koji veze nije imao sa znanstvenim radom u to vrijeme, i s Amerikom, odlazi na stručno usavršavanje. Pa, to je moglo otići 10 tisuća hrvatskih liječnika! I što bi bilo? Hrvatska bi danas imala par stotina tisuća stanovnika manje. Ja njemu postavljam pitanje kako njegova savjest po noći kad se probudi i misli si koliko je ranjenika, izbjeglica ili prognanika umrlo zato što ja nisam ostao u svojoj domovini. Ja ne znam je li i koliko, ali on se može pitati, pa ga pitam: Kako dalje spavaš Dragane? Takav čovjek koji je primjer bjegunca iz rata, i to liječnik, to naglašavam, da bude danas kandidat HDZ-a koji je, u čijoj je organizaciji obranjena Hrvatska od srpsko-crnogorske agresije. To je najnemogućnija mogućnost u najcrnjim snovima koje bih mogao usnuti. Mi do sada imamo, i narod je izabrao, to je demokracija, na čelu države one koji nisu sudjelovali u obrani. U obrani nije sudjelovao ni Plenković, nije sudjelovao ni Milanović, da ne nabrajam. Od Tuđmanove smrti Hrvati nikad nisu birani na čelo Sabora, države ili Vlade branitelja. To je samo dokaz dobrog manipuliranja s narodom. Ali, ti dečki koji su danas na čelu nisu napustili Hrvatsku. To je velika stvar. Oni su tu bili i što su radili da su radili. Svako tko je radio u to vrijeme svoj posao bio je dobrodošao. Ali, Dragan Primorac nije ostao ni ovdje raditi. Otišao je u Ameriku na stručno usavršavanje dok njegov narod gine. Je li moguće to uopće zdravom mozgu shvatiti? I on da postane predstavnik na predsjedničkim izborima stranke koja je organizirala i vodila obranu Hrvatske! To ostaje povijesni nonsense onima koji to guraju, ali i opterećenje njihovog imena u budućnosti Hrvatske, jer to će se pamtiti.
Mislite li da bi zaista Dragan Primorac mogao postati kandidat HDZ-a, s obzirom da je 2009.-te izbačen iz stranke jer se kandidirao za predsjednika mimo odluke HDZ-a? Ušao je ustvari u Vašu “utrku” za predsjednika RH.
To je još jedan grijeh kojeg mu stranka oprašta. Dakle, ja sam bio kandidat HDZ-a, a on je od jedne grupacije koja je već tada planirala lijevo skretanje dala si zadatak da ja ne mogu dalje. I on je dao ostavku na članstvo HDZ-a i kandidirao se mimo podrške stranke za predsjednika. Konkurirao je svom stranačkom kolegi. Nije jedini, to je napravio i Nadan Vidošević. Naravno, obojica su dobili beznačajan postotak glasova, ali to nije njima bio ni cilj. Pa, nije Dragan Primorac mislio da može pobijediti na tim izborima. Dobio je, mislim, 4 posto glasova, nego je bio cilj meni uzeti kritičnih 4 posto i to su uspjeli, jer meni je falilo na kraju 2 i pol posto za drugi krug. Dakle, odradio je, izmanipulirao HDZ-ovog kandidata na čelu sa Sanaderom kao njegovim nalogodavcem i stranka mu to može uzeti kao smrtni stranački grijeh. Međutim, stranka ga može i osloboditi toga. Stranka ga može na sudu časti i ponovno primiti u članstvo. Stranka može sve što hoće. To je rekao Plenković za sebe, a ja to proširujem na stranku. Prema tome, teoretski je moguće. Je li to zamislivo? Za mene i one koji su stvarali HDZ i borili se s HDZ-om za Hrvatsku je apsolutno nezamislivo. Ali, kad se sjetimo tko je sve dobio kojekave funkcije, a nije bio ni član HDZ-a, onda se ne bi čudio. Sjetite se samo da jedan Božinović nije bio član HDZ-a kada je postao ministar obrane u Kosoričinoj Vladi. Je li Vam to uopće pojmljivo?
Na mjestu ministra obrane je zaista nepojmljivo.
I ne samo da nije bio član HDZ-a, nego nije bio ni dragovoljac Domovinskog rata i postao je ministar obrane. Nakon toga, u ovoj državi svatko može postati sve. Prema tome, ja uopće ne odbacujem ovu mogućnost.
Što mislite o Ivanu Anušiću kao kandidatu za predsjednika i protukandidatu Zoranu Milanoviću?
Za razliku od Primorca Anušić se kao maloljetnik javio kao dragovoljac u obranu Hrvatske, dva puta je ranjavan, dva puta je bježao iz bolnice na prvu crtu bojišnice i Anušić i Primorac nikako ne smiju ići u jednu rečenicu. Anušić je izrazito pozitivan kandidat, međutim bila bi velika, ogromna i neprežaljena šteta, što se mene tiče, da on napusti sad ovo mjesto koje ima, jer je počeo rekonstrukciju Hrvatske vojske i što je najvažnije počeo je vraćati ugled Hrvatskoj vojsci, jer on živi za tu vojsku, jer je on stvarao tu vojsku. On je prvi branitelj na mjestu ministra obrane, sebe naravno nikada neću računati, koji je sa srcem prihvatio i stvarao tu vojsku. Bila bi velika šteta da ga se sad iz toga makne.
Danas je u medijima izašlo i ime Zvonimira Bobana kao HDZ-ovog potencijalnog kandidata. Odakle je izronilo njegovo ime i tko, zapravo, izbacuje te probne balone?
To izbacuju oni koji do kraja hoće uništiti HDZ. Međutim, kod Bobana je opet druga priča. Boban je hrabar čovjek. Ne znam koliko se sjećate, Boban je napao srbijanskog suca na Maksimirskom stadionu braneći svoje suigrače. Boban nam je cijelo vrijeme Domovinskog rata pomagao, nezamislivo pomagao. On je tada igrao za talijanski Milan ponudio mi je, jer smo bili prijatelji, bilo kakvu pomoć u lijekovima. Preko još jednog dragog prijatelja i dragovoljca Domovinskog rata dr. Većeslava Bergmana Boban nam je slao sve lijekove, medicinski materijal i potrepštine koje smo trebali. I to na svoj račun. To je nešto što mu ne mogu nikada zaboraviti i ne mogu mu se zahvaliti.
Bi li on mogao konkurirati Milanoviću i pobijediti ga na kraju?
On je kao osoba ispred Milanovića 5 kopalja, o tome nema uopće govora.
Ja sam mislila da ćete reći deset
Deset, može i pedeset. Ispravljam. (smijeh) Ali, ima li Boban infrastrukturu da to doznaju ljudi koji biraju, da to dozna barem milijun birača? Nema, jer je njega trebalo ubaciti u vatru, ako on to uopće prihvaća, prije godinu dana. Tako se to radi. Godinu dana se onda promovira i daje mu se šansa da se predstavlja. Ovako Zvonu Bobana svi poznaju kao izvanrednog nogometaša i ljudi nemaju pojma što je napravio za svoju domovinu.
Moj je dojam bio da je probni balon Butković. A, onda mi je jedan visokopozicionirani HDZ-ovac rekao kako je on predugo u stranci i kako zna da se u izbore ne ide ako nisi potpuno čist. Vidjeli smo što su mediji pisali o njemu kada je bio probni balon i što mu je poručivao Milanović.
Ne znam je li čist ili nije, ja Butkovića poznam kao kvalitetnog ministra. On je u svom području infrastrukture napravio ogromne, ogromne projekte u svojim mandatima. Svašta se pričalo i pisalo, ne mogu to reći jer ne poznam problematiku. Ja ga poznajem od prije toga. Mislim da je Butković, baš zato što je uspješan ministar, stavljen već nekoliko puta kao probni balon. Čak je isturen i u onom glupom nadmetanju s
Kravom? (smijeh)
Milanovićem. Da. On kao odani član stranke i Vlade prihvaća sve svoje role, ali mislim da mu ovo ne bi bilo pametno. Preduboko je u problematici svog resora i mislim da bi trebao tu nastaviti projekte koje je započeo. Bilo bi šteta da ode. Zašto šteta? Mislim da i inače HDZ-ov kandidat, ako je član HDZ-a, nema nikakve šanse. To mogu i odmah opravdati. HDZ nikad nije podržao svog kandidata za predsjednika države jer su svi predsjednici HDZ-a se bojali da ih ne preskoči netko njihov. Tako su to govorili u svom intimnom krugu. Pa su bili i protiv Mate Granića i protiv Jadranke Kosor i protiv mene. Jedini izuzetak je Kolinda, ali onda je bio predsjednik HDZ-a čovjek drugačijeg moralnog profila, Karamarko, i on je doista iskreno podržavao Kolindu i uz tu podršku ona je s vrlo malom razlikom, gotovo statističkom pogreškom pobijedila, jer i onda nije sav HDZ glasao za nju. Dakle, danas HDZ-ov kandidat sigurno ne bi imao podršku svoje stranke, jer bi postojao veliki strah Plenkovića da ga taj preskoči u hijerarhiji.
Čula sam iz nekih krugova HDZ-a, onih konzervativnijih i desnijih, da bi odličan kandidat bio general Ivo Lučić.
O generalu Lučiću apsolutno sve najbolje, ali on ne može biti promoviran par mjeseci pred izbore i da dostigne tu strašnu razliku koju, recimo, iza sebe u PR-u ima jedan negativac Milanović. U PR-u vam je važno vrijeme i masovna pomoć. Vi morate na terenu imati tisuće, tisuće suradnika koji će raditi za vas, koji vam neće podmetati balvane kao što su meni podmetali, nego koji će iskreno raditi za vas da bi sad dostigli ovaj vremenski interval koji je izgubljen potpuno. Što znači balvane? Reći ću Vam primjer. U Zagrebu mi je jedan od centralnih najvažnijih skupova bio u Donjem gradu. To je lijevo orijentirani dio Zagreba. I tu sam minuciozno radio na tim govorima. Naš predsjednik područnog odbora bio je zadužen za organizaciju. Ja dolazim 20 minuta prije tribine, nijednog posjetitelja. Nijednog. Ja ga nazovem i kažem ‘pa gdje si ti, pa tu je trebalo biti sad već sve puno’. ‘Joj, ja sam ti na moru, al’ sam članu mladeži rekao prije par dana da on sve pripremi. Naravno, taj dečko nije pojma imao što ima preuzeti. I meni su došla tri, slovom i brojkom tri slušatelja. Ja sam održao skup, ali pod motom ‘evo vidite zašto će HDZ propasti’.
Na kraju jedino mogu zaključiti da Primorac nema šanse pobijediti Milanovića, što znači da će se on na kraju priče vratiti raditi u svoju bolnicu, i to je to.
Njegov motiv i nije pobijediti. On zna da ne može pobijediti. Njegov motiv je napraviti si besplatni PR radi biznisa koji vodi.