Foto:Katolički tjednik
Istina, papa Franjo je svojedobno – zbog migranata – delegitimirao Trumpa kao kršćanina. Ali u slučaju da se u studenome Bijele kuće dokopa Bidenova potpredsjednica Kamala Harris, moglo bi u Washingtonu biti posla i za – egzorcista.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Od Viktora Orbana, u (još) aktualnom „slučaju Trump“, brže su reagirali – uvijek dolara gladni! – američki trgovci. Fotografiju američkoga predsjedničkoga kandidatakoji, nakon ranjavanja, maše stisnutom šakom, Associated Press objavio je u 18:31 h, a već u 20:40 h prve su majice bile dostupne za kupnju. Ni mađarski premijer nije čekao da ova vijest prenoći, nego ju je požurio tumačiti tako što je atentat na bivšega američkog predsjednika povezao s onim na slovačkog premijera Roberta Fica sredinom svibnja.
Što kad ga ubiju?!
Obojica su, drži Orban, napadnuti zbog proturatnih stajališta, a, veli, proratne snage su toliko uznemirene, napete, potiče ih se i toliko su organizirane da pokušavaju s pozornice, iz središta političkog života, ukloniti one snage koje zagovaraju mir. A onda je dodao rečenicu koja, uz ino, ilustrira simpatije koje gaji prema ranjeniku iz Pennsylvanije: „Bog ima s njim plan promicati mir!“
Zazivanje Božjeg imena toga (mađarskog) kalvinista, oženjena katolkinjom, vraća nas nekoliko godina unatrag, u siječanj 2017., u vrijeme uoči Trumpove predsjedničke inauguracije. Najprije, međutim, treba podsjetiti na ozračje koje su tada sondirali tzv. lijevo-liberalni mediji, a vladalo je pa gotovo u cijelome svijetu. Naprosto se osjećala velika napetost, stanje nekakva iščekivanja… Štoviše, za inauguraciju se najavljivalo 300 000 – navodno plaćenih! – prosvjednika, a netom izabranom predsjedniku otvoreno se prijetilo ubojstvom. Čak se i CNN, kako su tada izvještavale agencije, zaigrao prilogom koji poziva na ubojstvo budućeg predsjednika, govoreći o njegovu nasljedniku koji bi se umjesto njega uselio u Bijelu kuću ukoliko ga uistinu ubiju na dan inauguracije.
Išlo se do u detalje, pa je naviješteno kako bi u tom slučaju nasljednik mogao biti čovjek iz administracije Baraca Obame. Morbidno, dakako, od „visokoprofesionalnoga“ i u našem okruženju naprosto obožavanog CNN-a…
U ozračje iščekivanja dramatičnoga raspleta uključen je – čak! – i papa Franjo kojega je, primjerice, madridski El País propitivao o tomu što očekuje od novog čovjeka u Washingtonu. Zapravo, je li „zabrinut zbog stvari koje smo do sada čuli“. Uzvrativši kako ne voli unaprijed suditi ljude, Sveti je Otac kazao i kako je nemudro bojati se ili radovati unaprijed zbog nečega što će se možda dogoditi te zaključio: „Ja čekam. Bog je toliko dugo čekao mene, sa svim mojim grijesima…“
Papa na oprezu…
Jasno, medijski mag, a oni koji su prizivali njegovo smaknuće kazat će i manipulator, žurno je reagirao na okolnosti u kojima se našao nakon što su ga Amerikanci izabrali voditi tu naciju. Inauguraciju je započeo molitvom i čitanjem Božje riječi, nakon čega je uslijedio ostatak protokola. Također, američki kršćani, na poticaj Trumpova poklonika, novinara Alexa Jonesa danima su molili kako bi zaštitili predsjednika od svih zala koja su mu spremali. I, kao što znamo, inauguracija je prošla u najboljem redu.
A u pravu je bio i (oprezni) Rimski biskup kada je nestrpljivom španjolskom novinaru kazao: Ja čekam! Naime, već u svibnju prve godine svoga mandata, američki je predsjednik na čelu sa suprugom Melanijom (i kćerkom Ivankom) pohodio Vatikan što je, dakako, izazvalo golemu pozornost. Kako i ne bi, kada je razlika između domaćina i gosta otprilike kao između Neba i Zemlje: Franjo je Papa siromašnih, a Trump milijarder, pa onda, gotovo po definiciji, i bešćutnik koji, uz ostalo, smatra kako imigrantima treba postaviti prepreke – od onih fizičkih poput zida na meksičkoj granici do onih, ipak, suptilnijih kao što je liberalna ekonomija. Sve, dakle, suprotno od onoga za što se Petrov baštinik zalaže. No, imali su, a imaju i danas, ondašnji vatikanski sugovornici i dodirnih točaka – borba protiv pobačaja, ponajprije.
Maslinova grančica za Trumpa
Kako bilo, susret je, makar onaj dio koga su mediji imali prigodu pratiti, prošao u opuštenom ozračju. Tako je Sveti Otac pitao gospođu Trump čime hrani supruga te je doznao kako je to pizza. Na kraju, svome je gostu darovao tri papinska dokumenta, među kojima i encikliku Laudato Si’ o klimatskim promjenama i kopiju svoje novogodišnje poruke mira te medalju s maslinovom grančicom. A američki je gost uzvratio darujući Papi knjige Martina Luthera Kinga. Idilično, takoreći…
Ostao je, štoviše, dojam kako je time zaboravljen verbalni sraz iz 2016. kada je Franjo na izravno pitanje može li katolicima u SAD-u preporučiti da glasuju za Trumpa, kazao kako osoba koja razmišlja o tome da gradi zidove umjesto mostova, nevažno gdje se oni nalazili, nije kršćanin. Nije, jasno, dugo trebalo čekati odgovor iz Bijele kuće. „Kad Vatikan napadne Islamska država, onda će papa Franjo biti prvi koji će se moliti da je predsjednik SAD-a Donald Trump“, ispalio je kao na kakvu reality showu taj potencijalni vatikanski branitelj.
A, evo, onaj kojega je Franjo delegitimirao kao kršćanina, opet je na putu da preuzme predsjedničko žezlo. Nisu mu, ne makar izravno, u posljednje vrijeme naročito prijetili, ali su ga – i bez toga – upucali. Na što je Papa reagirao razmjerno žurno, dan nakon atentata. Osuđujući, dakako, „čin nasilja koji povrjeđuje ljude i demokraciju, uzrokujući patnju i smrt“.
Bi li Joe poslušao Svemogućeg?!
Ubrzo nakon atentata, dok je rastao pritisak na Trumpova izbornog takmaca da se povuče iz predsjedničke utrke, taj je deklarirani – mada i kontroverzni – katolik krenuo Orbanovom stazom (teologije…). „Da se Svemogući Bog spusti i kaže: ‘Joe, izađi iz utrke’, ja bih izišao iz utrke. Svemogući Bog neće sići“, rekao je Biden koji je u kolovozu 2016., kao američki potpredsjednik, u svome domu vjenčao dvojicu zaposlenika Bijele kuće te se time – ponosno! – hvalio na svome Twitter profilu.
A o razmjeru toga skandala što ga je izazvao aktualni američki predsjednik, svjedoči reakcija američkih biskupa. „Kada istaknuti katolički političar javno i dragovoljno vodi ceremonijal na kome dvije osobe istog spola ozakonjuju svoju vezu, stvara se konfuzija glede katoličkog nauka o braku i moralnim obvezama katolika koje proizlaze iz njih. Ovo čemu svjedočimo je protusvjedok, umjesto vjernika koji je duboko ukorijenjen u istini“, stajalo je u priopćenju koje su potpisali: nadbiskupLouisvillea Joseph Kurtz, biskupBuffala Richard Malone i nadbiskupMiamija Thomas Wenski.
Međutim, ovo Bidenovo „matičarenje“ – da ne spominjemo njegov odnos prema pobačaju! – gdje mu mjesto nije, svjedoči u biti kako, da mu je (i) Bog kazao da odstupi, teško da bi ga poslušao. Pa, ipak, Joe je već desetak dana – bivši. Odstupio je kad su mnogi vjerovali kako će tvrdoglaviti sve do poraza. I, eno, ukazala se – a možda i prikazala! – Kamala Harris koja će, po svemu sudeći, na konvenciji Demokratske stranke uskočiti u (ionako) nesigurne Bidenove cipele.
Sudeći po krokiju njezina životopisa, što ga je prošloga tjedna objavio CNA, vrijeme je zavapiti: Halo, Washington, imamo problem! Naime, kao potpredsjednica SAD-a, Harris je dodatno promovirala rodnu ideologiju i bila žestoka zagovornica pobačaja.
Hoće li katolici prepoznati?
Kritizirala je republikanske države zbog zabrane liječnicima da izvode operacije promjene spola na maloljetnicima, ograničavanja ženskih sportova samo na biološke žene i djevojčice te sprječavanja učitelja da učenicima nameću rodnu ideologiju. Godine 2014. bila je jedan od 14 državnih odvjetnika koji su Vrhovnom sudu podnijeli amicus podnesak koji je tražio od suda da prisili Hobby Lobby da pokrije kontracepciju – koja je uključivala potencijalno abortivne lijekove – u svojim policama zdravstvenog osiguranja unatoč vjerskom protivljenju vlasnika.
Slijedom čega se može zaključiti kako čak i površnim pregledom svjetonazorskoga usmjerenja vjerojatne kandidatkinje za predsjednicu SAD-a, nije pretenciozno ustvrditi da je riječ o predvodnici neopoganstva u najsnažnijoj državi svijeta te se pitati: Hoće li to katolički birači prepoznati?!
Nije, doduše, ni Trump (baš) na putu svetosti, ali je ipak upamćen kao prvi američki predsjednik koji je u siječnju 2020. sudjelovao na Hodu za život u Washingtonu i tom prigodom kazao kako nerođena djeca nikada nisu imala jačega zaštitnika u Bijeloj kući kao za njegova mandata. Ta su djeca, međutim, za mandata tandema Biden & Haris ostala – za razliku od mačaka – bez ikakve zaštite, a sad im prijeti da dosadašnja potpredsjednica preuzme svu vlast. Zato, ma koliko Orban nije baš legitiman otkrivati Božje planove, nadati se da ipak zna što govori kad kaže kako Bog ima plan s ranjenikom iz Pennsylvanije.
Jer, podsjetimo: za Trumpova mandata, primjerice, nitko nije spominjao treći svjetski rat. Što je iz današnje perspektive, dok krv teče u ukrajinsko-ruskom ratu i Gazi, velika stvar. U kontekstu čega bi se eventualno moglo pretpostaviti kako Franjo, pitaju li ga ovih dana bi li preporučio katolicima u SAD-u glasovati za bivšega im predsjednika, ne bi bio onako izričit kao prvi put.
Istina, papa Franjo je svojedobno – zbog migranata – delegitimirao Trumpa kao kršćanina. Ali u slučaju da se u studenome Bijele kuće dokopa Bidenova potpredsjednica Kamala Harris, moglo bi u Washingtonu biti posla i za – egzorcista.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Od Viktora Orbana, u (još) aktualnom „slučaju Trump“, brže su reagirali – uvijek dolara gladni! – američki trgovci. Fotografiju američkoga predsjedničkoga kandidatakoji, nakon ranjavanja, maše stisnutom šakom, Associated Press objavio je u 18:31 h, a već u 20:40 h prve su majice bile dostupne za kupnju. Ni mađarski premijer nije čekao da ova vijest prenoći, nego ju je požurio tumačiti tako što je atentat na bivšega američkog predsjednika povezao s onim na slovačkog premijera Roberta Fica sredinom svibnja.
Što kad ga ubiju?!
Obojica su, drži Orban, napadnuti zbog proturatnih stajališta, a, veli, proratne snage su toliko uznemirene, napete, potiče ih se i toliko su organizirane da pokušavaju s pozornice, iz središta političkog života, ukloniti one snage koje zagovaraju mir. A onda je dodao rečenicu koja, uz ino, ilustrira simpatije koje gaji prema ranjeniku iz Pennsylvanije: „Bog ima s njim plan promicati mir!“
Zazivanje Božjeg imena toga (mađarskog) kalvinista, oženjena katolkinjom, vraća nas nekoliko godina unatrag, u siječanj 2017., u vrijeme uoči Trumpove predsjedničke inauguracije. Najprije, međutim, treba podsjetiti na ozračje koje su tada sondirali tzv. lijevo-liberalni mediji, a vladalo je pa gotovo u cijelome svijetu. Naprosto se osjećala velika napetost, stanje nekakva iščekivanja… Štoviše, za inauguraciju se najavljivalo 300 000 – navodno plaćenih! – prosvjednika, a netom izabranom predsjedniku otvoreno se prijetilo ubojstvom. Čak se i CNN, kako su tada izvještavale agencije, zaigrao prilogom koji poziva na ubojstvo budućeg predsjednika, govoreći o njegovu nasljedniku koji bi se umjesto njega uselio u Bijelu kuću ukoliko ga uistinu ubiju na dan inauguracije.
Išlo se do u detalje, pa je naviješteno kako bi u tom slučaju nasljednik mogao biti čovjek iz administracije Baraca Obame. Morbidno, dakako, od „visokoprofesionalnoga“ i u našem okruženju naprosto obožavanog CNN-a…
U ozračje iščekivanja dramatičnoga raspleta uključen je – čak! – i papa Franjo kojega je, primjerice, madridski El País propitivao o tomu što očekuje od novog čovjeka u Washingtonu. Zapravo, je li „zabrinut zbog stvari koje smo do sada čuli“. Uzvrativši kako ne voli unaprijed suditi ljude, Sveti je Otac kazao i kako je nemudro bojati se ili radovati unaprijed zbog nečega što će se možda dogoditi te zaključio: „Ja čekam. Bog je toliko dugo čekao mene, sa svim mojim grijesima…“
Papa na oprezu…
Jasno, medijski mag, a oni koji su prizivali njegovo smaknuće kazat će i manipulator, žurno je reagirao na okolnosti u kojima se našao nakon što su ga Amerikanci izabrali voditi tu naciju. Inauguraciju je započeo molitvom i čitanjem Božje riječi, nakon čega je uslijedio ostatak protokola. Također, američki kršćani, na poticaj Trumpova poklonika, novinara Alexa Jonesa danima su molili kako bi zaštitili predsjednika od svih zala koja su mu spremali. I, kao što znamo, inauguracija je prošla u najboljem redu.
A u pravu je bio i (oprezni) Rimski biskup kada je nestrpljivom španjolskom novinaru kazao: Ja čekam! Naime, već u svibnju prve godine svoga mandata, američki je predsjednik na čelu sa suprugom Melanijom (i kćerkom Ivankom) pohodio Vatikan što je, dakako, izazvalo golemu pozornost. Kako i ne bi, kada je razlika između domaćina i gosta otprilike kao između Neba i Zemlje: Franjo je Papa siromašnih, a Trump milijarder, pa onda, gotovo po definiciji, i bešćutnik koji, uz ostalo, smatra kako imigrantima treba postaviti prepreke – od onih fizičkih poput zida na meksičkoj granici do onih, ipak, suptilnijih kao što je liberalna ekonomija. Sve, dakle, suprotno od onoga za što se Petrov baštinik zalaže. No, imali su, a imaju i danas, ondašnji vatikanski sugovornici i dodirnih točaka – borba protiv pobačaja, ponajprije.
Maslinova grančica za Trumpa
Kako bilo, susret je, makar onaj dio koga su mediji imali prigodu pratiti, prošao u opuštenom ozračju. Tako je Sveti Otac pitao gospođu Trump čime hrani supruga te je doznao kako je to pizza. Na kraju, svome je gostu darovao tri papinska dokumenta, među kojima i encikliku Laudato Si’ o klimatskim promjenama i kopiju svoje novogodišnje poruke mira te medalju s maslinovom grančicom. A američki je gost uzvratio darujući Papi knjige Martina Luthera Kinga. Idilično, takoreći…
Ostao je, štoviše, dojam kako je time zaboravljen verbalni sraz iz 2016. kada je Franjo na izravno pitanje može li katolicima u SAD-u preporučiti da glasuju za Trumpa, kazao kako osoba koja razmišlja o tome da gradi zidove umjesto mostova, nevažno gdje se oni nalazili, nije kršćanin. Nije, jasno, dugo trebalo čekati odgovor iz Bijele kuće. „Kad Vatikan napadne Islamska država, onda će papa Franjo biti prvi koji će se moliti da je predsjednik SAD-a Donald Trump“, ispalio je kao na kakvu reality showu taj potencijalni vatikanski branitelj.
A, evo, onaj kojega je Franjo delegitimirao kao kršćanina, opet je na putu da preuzme predsjedničko žezlo. Nisu mu, ne makar izravno, u posljednje vrijeme naročito prijetili, ali su ga – i bez toga – upucali. Na što je Papa reagirao razmjerno žurno, dan nakon atentata. Osuđujući, dakako, „čin nasilja koji povrjeđuje ljude i demokraciju, uzrokujući patnju i smrt“.
Bi li Joe poslušao Svemogućeg?!
Ubrzo nakon atentata, dok je rastao pritisak na Trumpova izbornog takmaca da se povuče iz predsjedničke utrke, taj je deklarirani – mada i kontroverzni – katolik krenuo Orbanovom stazom (teologije…). „Da se Svemogući Bog spusti i kaže: ‘Joe, izađi iz utrke’, ja bih izišao iz utrke. Svemogući Bog neće sići“, rekao je Biden koji je u kolovozu 2016., kao američki potpredsjednik, u svome domu vjenčao dvojicu zaposlenika Bijele kuće te se time – ponosno! – hvalio na svome Twitter profilu.
A o razmjeru toga skandala što ga je izazvao aktualni američki predsjednik, svjedoči reakcija američkih biskupa. „Kada istaknuti katolički političar javno i dragovoljno vodi ceremonijal na kome dvije osobe istog spola ozakonjuju svoju vezu, stvara se konfuzija glede katoličkog nauka o braku i moralnim obvezama katolika koje proizlaze iz njih. Ovo čemu svjedočimo je protusvjedok, umjesto vjernika koji je duboko ukorijenjen u istini“, stajalo je u priopćenju koje su potpisali: nadbiskupLouisvillea Joseph Kurtz, biskupBuffala Richard Malone i nadbiskupMiamija Thomas Wenski.
Međutim, ovo Bidenovo „matičarenje“ – da ne spominjemo njegov odnos prema pobačaju! – gdje mu mjesto nije, svjedoči u biti kako, da mu je (i) Bog kazao da odstupi, teško da bi ga poslušao. Pa, ipak, Joe je već desetak dana – bivši. Odstupio je kad su mnogi vjerovali kako će tvrdoglaviti sve do poraza. I, eno, ukazala se – a možda i prikazala! – Kamala Harris koja će, po svemu sudeći, na konvenciji Demokratske stranke uskočiti u (ionako) nesigurne Bidenove cipele.
Sudeći po krokiju njezina životopisa, što ga je prošloga tjedna objavio CNA, vrijeme je zavapiti: Halo, Washington, imamo problem! Naime, kao potpredsjednica SAD-a, Harris je dodatno promovirala rodnu ideologiju i bila žestoka zagovornica pobačaja.
Hoće li katolici prepoznati?
Kritizirala je republikanske države zbog zabrane liječnicima da izvode operacije promjene spola na maloljetnicima, ograničavanja ženskih sportova samo na biološke žene i djevojčice te sprječavanja učitelja da učenicima nameću rodnu ideologiju. Godine 2014. bila je jedan od 14 državnih odvjetnika koji su Vrhovnom sudu podnijeli amicus podnesak koji je tražio od suda da prisili Hobby Lobby da pokrije kontracepciju – koja je uključivala potencijalno abortivne lijekove – u svojim policama zdravstvenog osiguranja unatoč vjerskom protivljenju vlasnika.
Slijedom čega se može zaključiti kako čak i površnim pregledom svjetonazorskoga usmjerenja vjerojatne kandidatkinje za predsjednicu SAD-a, nije pretenciozno ustvrditi da je riječ o predvodnici neopoganstva u najsnažnijoj državi svijeta te se pitati: Hoće li to katolički birači prepoznati?!
Nije, doduše, ni Trump (baš) na putu svetosti, ali je ipak upamćen kao prvi američki predsjednik koji je u siječnju 2020. sudjelovao na Hodu za život u Washingtonu i tom prigodom kazao kako nerođena djeca nikada nisu imala jačega zaštitnika u Bijeloj kući kao za njegova mandata. Ta su djeca, međutim, za mandata tandema Biden & Haris ostala – za razliku od mačaka – bez ikakve zaštite, a sad im prijeti da dosadašnja potpredsjednica preuzme svu vlast. Zato, ma koliko Orban nije baš legitiman otkrivati Božje planove, nadati se da ipak zna što govori kad kaže kako Bog ima plan s ranjenikom iz Pennsylvanije.
Jer, podsjetimo: za Trumpova mandata, primjerice, nitko nije spominjao treći svjetski rat. Što je iz današnje perspektive, dok krv teče u ukrajinsko-ruskom ratu i Gazi, velika stvar. U kontekstu čega bi se eventualno moglo pretpostaviti kako Franjo, pitaju li ga ovih dana bi li preporučio katolicima u SAD-u glasovati za bivšega im predsjednika, ne bi bio onako izričit kao prvi put.