Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Ukazanja u Međugorju započela su 24. lipnja 1981. godine kada je šestero djece, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović izvijestilo o ukazanju Majke Božje na brdu Crnica u Međugorju. Gospa se ukazala točno 10 godina prije početka raspada Jugoslavije i komunizma općenito, i pozvala na molitvu i post. Jedna od poruka u samom početku je bila da se molitvom i postom i ratovi mogu zaustaviti. Točno deset godina poslije ukazanja 25.6.1991. otpočeo je krvavi rat u Jugoslaviji.
Komunistička represija
Visoki dužnosnik SR BiH i partijski ideolog Branko Mikulić u svom je govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981., na ondašnji državni praznik Dan borca, okupljenim novinarima bez ustezanja izjavio “da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti”.
Uhićenje fra Joze Zovke
Nedugo nakon njegove izjave, 17. kolovoza 1981., fra Jozo Zovko je uhićen i odveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda.
U montiranom sudskom postupku zbog izrečene propovijedi fra Jozo je osuđen na tri pol godine strogog zatvora.
Ondašnje jugoslavenske komunističke vlasti nadale su se uhićenjem fra Joze Zovke zataškati Međugorska ukazanja i zaustaviti priljev hodočasnika iz cijeloga svijeta u Međugorje. I vidioci su također bili zlostavljani, ali ih, budući da su bili maloljetna djeca nisu mogli suditi i uhićivati. Jednom od vidjelaca Gospa je rekla da je rođena 5.8. te je fra Slavko Barbarić koju godinu pred rat otpočeo od 1. do 5. kolovoza proslavu koju je nazvao Mladifest. Ta se proslava nakon rata još više proširila tako da je ove godine preko 50 000 mladih iz cijelog svijeta došlo proslaviti s Gospom njezin rođendan.
Oluja krenula na Gospin rođendan
Svakako je zanimljivo da je oslobađajuća operacija Oluja otpočela upravo na Gospin rođendan i da se dobrim dijelom završila do 15.8. kada slavimo Gospino uznesenje na nebo. Sve nam to daje za pravo pretpostaviti kako je Gospa ovu pobjedu izmolila kod svoga Sina Isusa.
Hrvatski su branitelji s krunicom oko vrata po zagovoru Kraljice Mira ušutkali jugočetničke topove i donijeli mir i slobodu hrvatskom narodu.
Završne operacije 13.,14. i 15. kolovoza 1995.
Široj je javnosti malo poznato da su, nakon veličanstvene “Oluje”, na širem području Bosanskog Grahova vođene teške bitke za konačno slamanje srpskih snaga. Elitne i specijalne postrojbe, pod zapovijedanjem zločinca Ratka Mladića, izvele su jedini pravi protuudar na položaje Hrvatske vojske u noći 12. kolovoza, s ciljem povratka izgubljenih položaja i presijecanja komunikacije Knin–Bosansko Grahovo, ovladavanjem strateški važnog prevoja Derale.
Najžešći napad bio je usmjeren na položaje Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar–Bosansko Grahovo. Pripadnici 141. brigade hrabro su se borili, a u izravnom okršaju prsa o prsa na Vidovića glavi poginuli su vojnici Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica. Ostatak branitelja, nakon neravnopravne borbe, povlači se prema Bosanskom Grahovu s ranjenicima.
Prilikom pokušaja pružanja pomoći na položajima Cigelj i Biljeg, pripadnici brigade naišli su na neprijateljsku diverzantsku grupu, pri čemu su poginuli zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef, vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić, dok je više vojnika ranjeno. Jedan od preostalih suboraca, Oleg Ujević, uspio je izvući se, dovesti pojačanje i ponovno se uključiti u borbu, gdje junački pogiba.
U poslijepodnevnim satima 13. kolovoza, ojačane snage 2. bojne 141. brigade krenule su u protunapad na Vidovića glavu, ali su srpske snage uspjele odbiti napad, uz velike gubitke s naše strane. Poginuli su zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević, a više vojnika je ranjeno. U borbama na drugim dijelovima bojišta poginuli su Ante Merćep i Ante Domazet, dok je Zoran Karanović podlegao ranama.
Istodobno, u okršaju kod Cigelja poginuli su pripadnici 6. domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok se sudbina Drage Ilovića do danas ne zna (vodi se kao nestali). Bez obzira na gubitke, pripadnici 141. brigade, uz pomoć interventnih snaga 3. bojne 7. gardijske brigade, uspjeli su vratiti izgubljene položaje 14. kolovoza. U toj akciji poginuli su pripadnici 7. gardijske brigade Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Dan kasnije, 15. kolovoza, snage Hrvatske vojske, zajedno s 126. domobranskom pukovnijom i 4. gardijskom brigadom, nastavile su napadna djelovanja i odbacile srpske snage do pred Drvar. U ovoj bitci Hrvatska vojska imala je dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
S tugom i ponosom prisjećamo se naših poginulih branitelja, koji su svoje živote položili za opstojnost hrvatskog naroda, slobodu i državnu nezavisnost.
Neka im je vječna slava, a hvala i svim živim braniteljima koji su nam podarili slobodu i budućnost.
2025. godina velikih jubileja
Ulaskom u veliku godinu Nacionalnih Jubileja 2025. kada slavimo XIV stoljeća kršćanstva, 1100 godina krunidbe kralja Tomislava i 30 godina pobjede nad srpskom vojskom, mi hrvatski branitelji i hrvatski narod smo sve više svjesni da goloruki, s krunicama oko vrata ne bi uspjeli obraniti vjekovna ognjišta, obitelj i Domovinu bez Božjega blagoslova i zagovora Kraljice Mira, naše drage Gospe Marije.
Dragi branitelji i svi čitatelji braniteljskoga portala, nek’ vam je sretna i blagoslovljena Velika Gospa.