Foto:Croativ.net
Postoji katolička doktrina o manjem zlu koja se može sažeti u ove pojmove:
1.Nikada se ne može pozitivno i izravno počiniti ni najmanje zlo;
2.da bi se izbjeglo veće zlo, može se tolerirati manje zlo koje su počinili drugi, pod uvjetom da ga kao takvo ne odobrava i ima na umu postojanje većeg dobra kojem treba težiti.
Ova je doktrina temeljna za orijentaciju u zbrkanom dobu u kojem je pojam načela izgubljen: “Bonum ex integra causa, malum ex quocumque defectu” (Sv. Toma Akvinski, Summa Theologiae I-IIae, q. 18, a. 4 oglas 3).
U svjetlu ovog načela, katolik nikada ne može glasovati za ili odobriti zakon o pobačaju, čak ni minimalni, ali on ili ona mogu glasovati za kandidata koji nije integralni protivnik pobačaja. Zato je dopušteno da američki katolik glasa za Donalda Trumpa, čija su stajališta o pobačaju, kako primjećuje Edward Feser, daleko od željenog. Zapravo, Trump je za to da pobačaj ostane legalan u slučajevima silovanja, incesta i ugrožavanja majke, a državno ubojstvo samo tretira kao čisto proceduralno pitanje, koje se odnosi na vladu, središnju ili lokalnu, koja bi to trebala regulirati. Štoviše, platforma Republikanske stranke na konvenciji u Milwaukeeju 8. srpnja nije uključivala referencu na nacionalnu zabranu pobačaja prvi put u 40 godina. Međutim, Trump ne smatra abortus zastavom, za razliku od njegove protukandidatkinje Kamale Harris. Harrisov socijalistički i egalitarni program uključuje vraćanje ustavnog prava na pobačaj, koje je zajamčeno u predmetu Roe protiv Wadea 1973. godine, a poništeno odlukom Vrhovnog suda od 24. lipnja 2022. godine. Štoviše, tijekom predizbora 2019., Kamala je najavila da će proći svoj prvi dan u Bijeloj kući. Zakon o jednakosti, kako bi se zajamčili svi oblici prava Lgbt svijetu (o toj temi pogledajte njezinu knjigu The Truths we hold. An American journey, Vintage, 2021., str. 112-120).
Demokratski potpredsjednički kandidat, Tim Walz, vodeći član Demokratske farmersko-radničke stranke Minnesote, po mogućnosti je još više ljevičar od Kamale Harris. Unatoč medijskom inzistiranju na umjerenosti Kamale Harris, pobijede li demokrati u studenom, proces moralnog propadanja u Sjedinjenim Državama ubrzat će lista Harris-Walz, jedna od najprogresivnijih u povijesti ove zemlje.
Šteta je što Republikanska stranka nije uspjela iznjedriti nijednog boljeg kandidata od Donalda Trumpa, ali Kamala Harris svakako predstavlja najveće zlo koje treba izbjeći. Trump zaslužuje da ga se kritizira po mnogim točkama, ali nije pošteno pokloniti pobjedu Harris glasanjem za nju ili suzdržavanjem od glasanja.
Što se tiče međunarodne politike, bilo da pobijede Kamala Harris ili Donald Trump, malo je vjerojatno da će biti puno promjena. Govori se da će se pod Trumpom Sjedinjene Države odvojiti od Europe i NATO-a, ali to je pretjerana perspektiva. Kamala Harris pripada wilsonijanskoj školi (nazvanoj po Thomasu Woodrowu Wilsonu, predsjedniku Sjedinjenih Država od 1913. do 1921.); Trump pripada džeksonijanskoj školi (nazvanoj po Andrewu Jacksonu, predsjedniku od 1829. do 1837.). Prvi tvrde da Sjedinjene Države imaju moralnu dužnost širiti demokratske vrijednosti diljem svijeta; potonji vjeruju da Sjedinjene Države ne bi trebale nalaziti razlog za sukob u inozemstvu. Međutim, kako primjećuje povjesničar Walter Russell Mead, stajališta Jacksoniansa slažu se s onima generala Douglasa MacArthura (1880.-1964.) da u slučaju rata “nema alternative pobjedi” (The Serpent and the Dove. Povijest Vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država, Garzanti, Milano 2002., str.
Tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, Donald Trump se slikao u Ovalnom uredu s portretom predsjednika Jacksona iza sebe, čije su statue dospjele na nišan “probuđenih” aktivista s optužbama da je rasist i robovlasnik. Sam Mead istaknuo je povezanost Trumpa i Jacksona u eseju objavljenom 2017. u časopisu Foreign Affairs. Potpredsjednički kandidat Vance, sa svoje strane, u intervjuu za New Statesman 14. veljače 2024., istaknuo je da je Trumpov “jacksonovski” pristup “mješavina ekstremnog skepticizma prema stranoj intervenciji, u kombinaciji s ekstremno agresivnim držanjem kada intervenira .” Sjedinjene Države, primijetio je Mead, ne mogu voditi veliki međunarodni rat bez Jacksonove potpore, a kad jednom započne, ne mogu ga zaustaviti osim pod njihovim uvjetima.
Vanjska politika Kamale Harris svakako je više intervencionistička od Trumpove, no unatoč njegovim izolacionističkim tendencijama, republikanskom kandidatu američki nacionalni interes je prioritet. Je li kraj NATO-a i pad Europe pod rusku vlast u interesu Washingtona? Trump se želi usredotočiti na scenarij koji smatra najuznemirujućim za Sjedinjene Države, Indo-Pacifik, ali Europa je ključni stožer američke moći. Bude li izabran, vjerojatno će pritisnuti Europu da u sebi pronađe ekonomske i vojne resurse za svoju obranu, ali je sigurno neće prepustiti njezinoj sudbini.
Demokrati optužuju Trumpa da ga podržava Putin, no glavni interes ruskog diktatora nije ni Trumpova ni Harrisova pobjeda, već destabilizirajuća situacija na američkom kontinentu koja mu olakšava planove širenja na istočnu Europu. Bauk građanskog rata, ili barem jakih unutarnjih napetosti, uvijek je živ u Sjedinjenim Državama, pa nije ni čudo da bi scenarij koji bi Putin preferirao bio onaj kolapsa američkog imperija sličnog onom ruskog carstva. 1991. godine.
S druge strane, prava pomoć Putinu nije od Trumpa, već od svih onih koji su uvjereni da je rusko-ukrajinski rat posljedica legitimne reakcije Kremlja na američki imperijalizam. Da je to istina, Amerika bi bila glavni neprijatelj Europe, kao što je europska krajnja ljevica uvijek mislila prije i nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ipak, čini se očiglednim svakom čovjeku zdravog razuma da ekonomska i vojna ovisnost Europe o Sjedinjenim Državama ostaje manje zlo od situacije vazalstva Rusiji, koja i sama postaje vazalna zemlja komunističke Kine.
Prihvaćanje manjeg zla ne znači odricanje od većeg dobra, što nema nikakve veze ni s američkim liberalizmom ni s rusko-kineskim despotizmom.
Neotuđivi ideal je “uspostava svega u Kristu”, to jest obnova kršćanske civilizacije kakvu je Zapad poznavao u srednjem vijeku, ali gurnuta na viši stupanj savršenstva. Sveti Pio X. pokazao je put: “Civilizaciju ne treba izmišljati, niti novo društvo graditi u oblacima. Ono je postojalo i postoji: to je kršćanska civilizacija, to je katoličko društvo. Radi se samo o neprestanom uspostavljanju i obnavljanju u njegovim prirodnim i božanskim temeljima, protiv oživljavajućih napada nezdrave utopije, pobune i bezbožnosti: Omnia instaurare in Christo (Ef. I, 10)” (Pismo Notre Charge Apostolique, 8. 25, 1910).
Roberto di Matei, Rorate Caeli/Croativ.net