Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Posljednjih događaji potaknuli su mnoge da se upitaju zašto dio hrvatske javnosti i medija odaje počast osobama koje su svojim djelovanjem doprinijele stradanjima hrvatskog naroda? U kontekstu ove rasprave, nije neobično sjetiti se riječi hrvatskih književnika poput Antuna Gustava Matoša, koji je oštro kritizirao domaće izdajnike i njihovu ulogu u povijesti. Slično tome, sociolozi su često analizirali kako društva razvijaju svoje vrijednosti, pa tako i kako pojedini narodi, nažalost, povremeno veličaju one koji su radili protiv njihova interesa.
Jedan od primjera koji izaziva ogorčenje je slavljenje likova poput Budimira Lončara, bivšega jugoslavenskog diplomata, koji je 1991. godine inicirao uvođenje međunarodnog embarga na oružje prema Hrvatskoj. Ovaj embargo onemogućio je hrvatskoj vojsci da se brani u najtežim trenucima agresije, a tisuće hrvatskih branitelja izgubilo je živote zbog nedostatka oružja.
Veličanje zločinaca
O Budinom antihrvatskom djelovanju svjedočio je generalni konzul Hrvatske u Njemačkoj Ivan Bulić na predstavljanju knjige
“Tiha moć – diplomacija Svete Stolice” nadbiskupa i apostolskog nuncija u Njemačkoj Nikole Eterovića.
On se u svojim sjećanjima vraća na 90- te godine i ulogu Budimira Lončara.
Prilikom posjeta Zagrebu i Beogradu državni tajnik Svete Stolice nadbiskup Jean-Louis Tauran početkom kolovoza 1991. godine, molio je tadašnjega jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara da stvori uvjete za konstruktivne pregovore među tadašnjim republikama.
Lončar mu je, podsjetio je konzul Bulić, odgovorio kako je savezna vlada nemoćna. Međutim, samo nekoliko dana kasnije, Lončar je pokazao moć savezne Vlade kad je zahtijevao od UN-a uvođenje embarga na uvoz oružja Hrvatskoj.
“Vijeće sigurnosti UN-a Rezolucijom br. 713 od 25. rujna 1991. je i udovoljilo beogradskoj vladi te uspostavilo spomenuti embargo na izvoz ili uvoz oružja. Time se na svojevrstan način Hrvatska osudila na smrt“, citirao je konzul Bulić ulomak iz knjige nadbiskupa Eterovića.
Unatoč svim tim dokazima, dio medija i javnosti i danas veliča Lončara, a čak i službene vlasti šalju izraze sućuti njegovoj obitelji, zaboravljajući na njegovu odgovornost za patnje hrvatskih vojnika i civila.
Ulice zločincu TituSvjetski povjesničari svrstali su Josipa Broza Tita među deset najvećih zločinaca 20. stoljeća zbog njegove uloge u političkim progonima i masovnim zločinima nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, u Hrvatskoj i dalje postoje mjesta i spomenici koji odaju počast Titu, unatoč povijesnim činjenicama o njegovoj odgovornosti za mnoge nevine živote.
Odgovorne su političke elite
Pitanje koje se postavlja je: tko je danas odgovoran za takvo stanje? Tko vodi resore kulture i obrazovanja koji oblikuju kolektivnu svijest i nacionalni identitet? Odgovornost leži, prije svega, na političkim elitama, koje bi trebale raditi na očuvanju istine o Domovinskom ratu i digniteta hrvatskih branitelja. Umjesto toga, svjedoci smo revizionizma i relativiziranja povijesti, gdje se izdajnici i krvnici predstavljaju kao značajni povijesni likovi.
Zauzeti jasan stav
Ako Hrvatska želi očuvati dostojanstvo Domovinskog rata i poštovanje prema onima koji su se borili za slobodu, nužno je da se jasno odredi prema prošlosti i prestane veličati one koji su radili protiv interesa hrvatskog naroda.
O tome progovara samo po koji hrabri povjesničar – branitelj kao što je Ivan Kozlica kao i predstavnici Crkve.