Nekada vrlo popularno malo ribarsko mjesto između Omišlja i Malinske, u mirnoj uvali gdje su brojne šetnice i šljunčane plaže te krajolik submediteranske šume hrasta medunca i bijeloga graba obilježje je Njivica na Krku. Sada se ovo mjesto koje administrativno spada pod općinu Omišalj suočava s demografskim problemima, piše Dnevno.hr.
“Oni su uvijek govorili da su Njivice bile jedna oaza, jedno polje, jedan mir i prvi zapis imamo negdje od darovnice Ivana Frankopana koji je to darovao darovnicom i već se tu spominje darovanje crkve”, rekla je u razgovoru za HRT Meri Rukavina, bivša predsjednica Folklornog društva Njivice.
Inače, još do polovine devetnaestog stoljeća mještani Njivica bavili su se ribarstvom, maslinarstvom, stočarstvom te iskorištavanjem bogatih šuma. “To se raselilo, raseljavaju se u Ameriku, više je stranaca nego domaćih ljudi”, upozorava Meri. I stanovnici ovog mjesta – Njivičani, svoju tradiciju, običaje, nošnje i folklor čuvaju aktivno u folklornom društvu.
Zavladala tuga
Bilo je kao u ‘Malom mistu’. “Vapor ili brod odlazio je dolje na rivu. Svi mještani su se spuštali dolje jer je to bila jedina veza sa svijetom, kontakt sa svijetom, s bilo čime – s poštom, lijekovima, dopremom hrane, otpremom hrane, tako je nekih 30-20-ih počelo dolaziti stranih ljudi, strano stanovništvo koje se s vremenom počelo i naseljavati”, ispričala je i Rozalija Lesica, predsjednica Folklornog društva Njivice.
U počast ribarenju, na središnjem je trgu podignuta skulptura Ribara kipara Zlatka Čulara. Ono što je mnogima tužno i porazno, u Njivicama su danas još samo dvije ribarske obitelji. Jedna od njih danas se bavi i turizmom. “Zapravo, 70 godina na moru i od toga je živio, i svih nas petero djece prehranio. Sve tri brodice povremeno izlaze van. Malo sinovi, malo ja i tako izlazimo. Uglavnom su to malo mreže i više vrše za lov ribe, slabo se lovi”, izjavio je Gojko Bogović, bivši ribar.
Zaboravljeno jezero
Iako je površinski samo pola na područja Njivica, za obližnje se jezero uvijek kaže “kod Njivica”. Jezero Njivice iznimno je važno za biološku raznolikost cijelog otoka Krka. Zato što ovdje ima jako puno i močvarnih biljaka i različitih populacija riba, a i ptica. Dapače, pticama je ovaj lokalitet važan i za zimovanje i za seobu.
Nažalost, jezero je već i pomalo zaboravljeno. “Zbog ogromne količine biološkog materijala, ovo se smanjuje i ta voda se smanjuje. Ovo će propasti kroz relativno kratko vremensko razdoblje. Kad sam bio dijete, proizvodila se hrana i u slučaju bilo koje velike globalne krize, čak i klimatske krize, tamo se može ponovno brzo početi proizvoditi hrana za ovaj dio svijeta”, zaključio je Vjeran Piršić, takozvani zeleni aktivist.